ELLE Brazil se zatvorio.

Izdavačka kuća Editora Abril iz Sao Paula je u velikim finansijskim problemima, zbog čega je otpustila 170 ljudi i objavila gašenje 10 velikih časopisa. Grom je pogodio modni, svet izdavaštva, ali i tržište rada. Iako nije novost da više ništa nije sigurno, bilo je za verovati da će neki vrhovi ipak preživeti potop. Do pre samo nekoliko godina karijerni put bio je jasan: škola + fakultet + stalan posao na neodređeno vreme + 35 godina staža = penzija + zlatan sat. Sigurnost su imali zaposleni, ali i kompanije. Berza na kojoj smo svi svakodnevno, tržište rada, postalo je vrlo frekventna pijaca kadrova. Jedan, dva posla za ceo život svakako su prošlost.

Studija Razvojne banke Saveta Evrope u kojoj je učestvovalo 20.000 radnika koje su poslodavci identifikovali kao „visoki potencijal“, došla je do informacije da je četvrtina tih ljudi imala u planu da radi negde drugde u narednih godinu dana. Kao što i zaposleni imaju svoje nesigurnosti, takođe ih imaju i poslodavci. I kada svi pređu preko ove zastrašujuće činjenice, lakše je postići produktivne i poštene odnose koji će podstaći ambicije i jednih i drugih. Nekada je konstantni napredak bio vezan samo za određene struke kao što su to programeri ili generalno IT-jevci. Danas se od svih očekuje da napreduju svakodnevno: pravljenje novih alata, razvijanje veština i generalno multidisciplinarnosti. Hirurgija je napredovala od ušivanja kože do povezivanja nerava, a dizajn od table za crtanje do 3D printinga, a tu se nije zaustavilo. Grudva nastavlja da se valja. Ekspertiza u bilo kom polju danas traje dosta kratko.

Klasično obrazovanje ne može da drži korak sa novim zanimanjima za kojima se javlja potreba, pa se mladima često savetuju dodatni kursevi, programi, radionice, usavršavanja i doškolavanja. Generalno, veoma je teško davati studentima specifične informacije potrebne za njihov budući posao, a da se ni ne zna koji će taj posao biti. Čuveni milenijalsi navode da su „učenje i sposobnost napretka i razvijanja“ prvi uslov dobrog posla. Ljudu su svesni da im je usavršavanje potrebno i ako im poslodavci to ne budu nudili, dodatno znanje će tražiti dalje, neretko u drugoj firmi. Međutim, i velike kompanije pooštrile su pravila, shvativši da im jedino neprikosnovena dominacija na tržištu obezbeđuje opstanak.

Netflix dogovor sa svojim zaposlenima tipičan je primer kako novi poslovni aranžmani izgledaju. CEO kompanije Reed Hastings je izjavio: „Mi smo tim, a ne porodica.“ Sam se pridržava sledećeg pravila, a savetuje svoje, a i druge menadžere da rade isto: „Često razmišljam za kog bi se svog čoveka, da mi kaže da za dva meseca ide na slični posao, borio da zadržim u Netflixu? On je vredan. Svi ostali trebalo bi da dobiju velikodušnu otpremninu, da bi se otvorilo mesto za dragocene radnike“. Novi aranžman nema veze sa finoćom. Bazira se na sporazumu da će oni sa slabim performansom biti otpušteni, a svi oni koji ostanu imaće dobre plate i zanimljive prilike za usavršavanje i napredovanje.

I same strukture velikih biznisa su se promenile.

Najveće svetske kompanije sa početka XX veka (proizvodnja gvožđa, auto-industrija, energetika) delegirale su segmente svojih poslova i dragocenih lanaca manjim kompanijama. I koja bude izvršavala zadatak bolje, zadržaće ih kao klijenta. Na primer, električne instalacije za jaguar, land rover i volvo prave se u firmi Aptiv u Novom Sadu. A ako pozovete call centar čuvenog kozmetičkog brenda The Body Shop misleći da zovete Ameriku, najverovatnije će vam se javiti neko iz centra Beograda iz firme Sitel ko radi od 20.00 do 04.00 ujutru i dati vam potrebnu informaciju na tečnom engleskom. A Future Living Lab - Space 10 mala je firma u Kopenhagenu koju vodi nekoliko vizionara i entuzijasta, a uspeli su da se nametnu lancu Ikea kao jedan od glavnih snabdevača ideja za proizvode. Rezultat svega ovoga jeste povećanje inovativnosti i profita, ali dramatičan gubitak bilo kakve sigurnosti. Karijera je nešto što se gradilo godinama i trajalo. Davalo ljudima priliku da napreduju, da se razvijaju i osećaju ponosnim na sopstveni napredak. Obezbeđivalo finansijsku i mentalnu nagradu, činilo život smislenim, svrsishodnim i plaćalo račune. Danas sve to visi o koncu, a čvrsto tlo je ljudima duboko potrebno: „Poznati psiholog Abraham Maslov je u svojoj Teoriji motivacije smatrao da je potreba za sigurnošću i bezbednošću jedna od osnovnih i univerzalnih ljudskih potreba i sledi čim se ispune one fiziološke, tj. žudnja za hranom, vodom i vazduhom.

Sigurnost se danas ispunjava kroz stalni posao, zdravstveno osiguranje, red i zakon, krov nad glavom...Tek kada se to zadovolji, u miru se nastavlja dalje: potrebom za pripadnošću (prijatelji, porodica, seksualnost), uvažavanjem (sebe i drugih, samopouzdanje, ostvarenje) i samoostvarenjem (kreativnost, moralnost, spontanost, manjak predrasuda).

Egzistencijalni psiholozi i psihoterapeuti skreću pažnju na to da je osećaj sigurnosti za kojim ljudi tragaju uvek lažan i da je biti potpuno siguran i bezbedan nešto nemoguće. Mudrije bi bilo naučiti nositi se sa tim i prihvatiti da je život nepredvidiv i u stalnom menjanju. Time bi se, smatraju oni, oslobodili mnogih svojih strahova i anksioznosti“, kaže Marija Čanković psihološkinja i psihoterapetukinja.

Prošlogodišnja studija koju je izveo McKinsey Global Institute došla je do zaključka da će 73 miliona poslova biti izgubljeno zbog automatizacije do 2030. godine.

Promene su uveliko u toku. Neka zanimanja nisu u potpunosti nestala, ali je zbog razvoja tehnologije smanjen broj radnih mesta: kasirima su na crtu stale samouslužne kase (a sve njih verovatno će zameniti čitači kodova samih namirnica koji će jednostavno promeniti stanje na kartici kupca čim izađe iz radnje), poštarima e-mailovi i elektronske uplatnice, turističkim agentima travel sajtovi, taksi dispečerima mobilne aplikacije, a ekspertima za vođenje društvenih mreža svakodnevni individualci. 

Međutim, ni promene na tržištu rada nisu novost. Ljudi danas i ne znaju da je krajem XIX i početkom XX veka postojalo zanimanje fabrički lektor. Radnici u fabrikama imali su duge i teške smene, a lektor je bila osoba koja im je prijatnom bojom glasa razgovetno čitala novine ili knjigu i tako obezbeđivala neku dozu razonode. Kucači (knocker-uppers) su oni koji su pre izuma budilnika lupkali dugačkim štapovima ljudima na prozore da se ne bi uspavali za posao. Njihove usluge najčešće su koristili lekari, učitelji, pekari i policajci. Sa druge strane, istraživanje firme Gartner tvrdi da će veštačka inteligencija razviti potrebu za 2,3 miliona poslova.

Titule kao što su developer, SEO stručnjak, menadžer društvenih mreža, uber vozač, menadžer dronova, ekspert za Cloud computing i inženjer samovozećeg automobila su do pre deset godina bile nezamislive. Mnoga zanimanja (još) ne postoje u Srbiji, dok u svetu u sledećim strukama ljudi imaju ozbiljne karijere: veterinary acupuncturist, pet psychic, stem cell researcher, waste management consultant, robotics technician, wind turbine technician, chief happiness officer...

PageBreak

Jedan od ljudi koji ima novo zanimanje, takođe doskora nezamislivo, pogotovo u Srbiji jeste diplomirani politikolog Đorđe Đorđević. On radi kao menadžer za inovacije u firmi ICT Hub u Beogradu. Do te pozicije došao je putem prakse i samostalnog usavršavanja. Njegov posao podrazumeva izgradnju kapaciteta za inovacije i identifikovanje inovativnih poslovnih prilika za različite kompanije iz tradicionalnih industrija. Ovo često podrazumeva i spajanje startapa sa korporacijama: „Inovacija sama po sebi jeste nešto što nastaje u slobodnijem okruženju, ali da bi se ona ostvarila, primenila i testirala, postoji ceo proces koji se mora pažljivo ispratiti. Pored toga, organizacija ili kompanija koja želi da implementira neku internu inovaciju prvo mora da izgradi tzv. innovation-friendly internu kulturu, a to ponekad može biti dug proces. Posebno sam ponosan što sam pomogao ekipi iz startapa Solagro da dobiju dodatno finansiranje i razviju svoj sistem za pametnu reciklažu koji se trenutno postavlja po Beogradu. Uskoro će naši građani moći da dobijaju vredne nagrade svaki put kada recikliraju svoj ambalažni otpad. Nadamo se da će to doprineti čistijem i lepšem gradu.“

Đorđe zaista ima zanimljiv posao kojim se ne može podičiti mnogo ljudi u Srbiji. Većina, ipak, radi ili traži poslove u nekim do sada već poznatim sferama.

Po podacima Nacionalne službe za zapošljavanje toku 2017. i 2018. godine, utvrđeno je da je iskazana izuzetna zainteresovanost poslodavaca za zapošljavanjem sledećih profila: diplomirani inženjer informacionih tehnologija, elektotehnike za mehatroniku, geodezije, elektrotehnike i računarstva, elektronike, mašinstva i građevine sa odgovarajućim licencama, profesor matematike, fizike nastavnik/profesor stranih jezika, lekar sa odgovarajućom specijalizacijom (anesteziolog, kardiolog, pedijatar, oftalmolog, ginekolog...), diplomirani farmaceut, biohemičar i stručnjak za finansije - računovođa.

Kada je reč o profilima nižeg nivoa obrazovanja, najlakše dolaze do posla operateri na CNC mašinama, zavarivači, autotroničari/mehatroničari, knjigovođe, računovođe, zanimanja u oblasti nege starih i zdravstvene negovateljice, medicinske sestre (specijalista instrumentiranja) i kozmetičari, kuvari, elektrotehničari: elektronike, računara, računarskih mreža i telekomunikacija, tehničari mehatronike, tehničari za biotehnologiju, tehničari za kompjutersko upravljanje, radnici na obezbeđenju - tehničari obezbeđenja, tesari, zidari, armirači. Sa druge strane, poslovi za koje poslodavci iskazuju slabiju tražnju su: profesor defektolog za osobe s poremećajima u ponašanju, specijalista strukovni vaspitač, istoričar / master istoričar, diplomirani politikolog za međunarodne poslove, diplomirani socijalni radnik, diplomirani likovni umetnik, master likovni umetnik, diplomirani profesor ruskog jezika i književnosti / master profesor ruskog jezika i književnosti, master inženjer zaštite životne sredine, diplomirani socijalni radnik, master inženjer menadžmenta, diplomirani istoričar umetnosti.

Poslednju deceniju sajt Poslovi Infostud izdvojio se, takođe, kao velika berza poslova. Ima u proseku više od 700.000 posetilaca mesečno koji tragaju za novim poslom, među kojima su i oni koji već imaju jedan, ali traže novi. Direktorka sajtova za zapošljavanje i ljudske resurse, Sonja Ćetković, kaže: „Razvoj tehnologije i interneta stvorio je nova radna mesta. Promene su veoma dinamične u IT-ju, gde svaka nova tehnologija inicira nova znanja programera. Tako su u poslednje vreme počeli da se traže developeri za programske jezike : Python, React, Docker i Node.js. Takođe, trendovi poput Big Data, veštačka inteligencija i mašinsko učenje stvaraju potrebe za analitičarima i inženjerima podataka (Data Analyst, Data Scientist), internet i razvoj društvenih mreža rezultirao je potražnjom za content menadžerima, blogerima, administratorima društvenih mreža, pozicija u digitalnom marketingu i sl. Međutim, veliki broj ljudi otišao je iz zemlje, zaposlenost je porasla, interesovanja tražioca posla su se promenila, pa se zato sada oseća veliki deficit na nizu nižekvalifikovanih poslova. Tako je sada poslodavcima veoma teško da pronađu kuvare, frizere, zavarivače, automehaničare, vozače, bravare...“.

Gospođa Ćetković dodaje da se ljudi ipak najviše prijavljuju za poslove sa titulom komercijalista, merchandiser, anketar, poslovni sekretar, administrativni radnik i fakturista, dok je oglasa za poslove časovničara, kožara, knjigovezaca, pa čak i stolara sve manje u poslednje vreme. 

Prekvalifikacija će svakako mnogima dodatno biti potrebna. „Danas su u fokusu celoživotno učenje i edukacija. Stalnim obukama i doškolovanjem, obezbeđujemo to da ćemo uvek biti u toku sa inovacijama u određenoj oblasti i samim tim uvek zaposleni. Potreba da se osećamo sigurni  motivisaće ljude da se prilagode promenama ne bi li je ostvarili“, dodaje Čanković.

To je dosta lakše reći nego uraditi u praksi, pogotovo danas kada su svi kanali otvoreni, ali i mahom nepoznati. Po mišljenju Reida Hoffmana, suosnivača Linkdina postoje tri stvari koji uspešni profesionalci vremenom shvate kada je o njihovim karijerama reč. Ne možete ih naći u knjigama, ne uče se na fakultetima, a niko više nema 15 godina vremena da bi ih otkrio sam:

Konkurencija.

Svi žele posao koji je dobar i tako se stvara gužva za jedno radno mesto. Zato je važno imati kompetitivnu prednost. Ona se razvija iz onog što posedujete (znanje, novac), željene staze kojom biste želeli da se krećete u budućnosti i realnosti na tržištu, tj. da li je to nešto za šta su drugi ljudi voljni da daju novac. Najbolja karijera kombinuje te tri stvari: vredna je vaših želja koje ostvarujete koristeći ono što posedujete, a vođeni ste potrebama tržišta. Ako nemate iskustvo, što je normalno ako ste tek završili fakultet ili ste prešli u drugu profesiju, samo se zapitajte: „Kako mogu nekome da pomognem? Koje potrebe ljudi imaju?“ Zadovoljite te potrebe, rešite probleme. Tako ćete postati neophodni.  

Network.

Na fakultetu je bilo lako praviti poznanstva: na raspolaganju je bila cela klasa, ekskurzije, sastajanja sa studentima fakulteta iz sličih domena, a do kontakata se dolazilo slučajno i stihijski. Ali u „odraslom svetu“, pravljenje sopstvene mreže mora biti proaktivno. Veze sa ljudima su važne jer upravo tu leži rešenje za nalaženje novog posla. Oni su ti koji kontrolišu izvore, šanse i informacije. Prilike ne plutaju u slobodnom prostoru, one su zakačene za ljude. Zato - ako tražite priliku, najbolje bi bilo da tražite osobu. Svako će pre zaposliti nekog stručnjaka koga lično zna, nego dati mesto osobi sa najjačim CV-jom. Najbolje bi bilo da se družite se osobama koje su već ono šta vi želite da postanete. 

Rizik.

Sistem obrazovanja kažnjava neznanje, tj. greške negativnim ocenama i ljudi veoma rano nauče da se boje grešaka. Ali, opet u „realnom životu“ nikada se nešto ne zna dok se ne proba. Na greškama se uči, ali se u njih na srlja. Najuspešniji profesionalci jesu oni koji ulaze u inteligentne rizike. Svi žele da igraju na sigurno, stoje jednom nogom na zemlji i sa dve ruke se drže za metalnu ogradu, da bi njihov rizik bio minimalan, ali je baš to u stvari najrizičnije za karijeru. Ako taj rizik znači dobiti otkaz i izgubiti nešto novca i vremena, to onda nije najgora stvar na planeti koja može da se desi. Ali, ukoliko je rizik ugrožavanje profesionalnog ugleda i potpuni gubitak materijalne imovine, to nije pametno iskušavati. Generalno, bolje prilike obično su skopčane sa dosta znakova pitanja.“ 

Hoffmanu podvlači da je svaki dan ispit, i da pauze nema.

Ko bude savladao moto današnjice: Get comfortable being uncomfortable, moći će da se snađe na tržištu rada u narednih deset godina, a verovatno i duže. To znači svakodnevno žongliranje na lopti, gde vrh lako i brzo može da postane dno, i obrnuto.

Mada, dobar restoran imaće da ponudi posao i u 100 narednih godina. Pa i duže.

Tekst: Branislava Kostić

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/