Otkako je 2009. zakoračio na modnu pistu tamo negde u Melburnu, postao je senzacija. Duga plava kosa, guste crne obrve, pune, senzualne usne i „bezobrazan“ pogled nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Za manje od godinu dana postao je zaštitno lice kampanja Marca Jacobsa i Jeana Paula Gaultiera. U januaru prošle godine, na nedelji mode u Parizu prošetao se u elegantnim smokinzima, ali i – u providnoj Gaultierovoj venčanici. Iste godine, nakon što je pozirao odeven u dugački prsluk od krzna, zlatne rukavice i svetlucave čarape, sa zlatnim pištoljem u ruci, od Gaultiera dobija „titulu“ James Blonde. U međuvremenu, našao se na naslovnicama najprestižnijih modnih časopisa širom sveta, a jedna, na kojoj se pojavljuje obnažen do struka, doživela je cenzuru. Reč je o izdanju magazina Dossier, koje je zbog sporne cover strane u lancima svetskih knjižara Barners&Noble i Borders bilo prihvatljivo jedino u neprovidnoj foliji. Šta im je to toliko zasmetalo? Jedan od pokretača Dossiera, Sky Parrot dao je kratko objašnjenje: „Iako su znali da je na naslovnoj strani muškarac, on ipak previše izgleda kao žena.“ Njegovo ime je Andrej Pejić i on je najpoznatiji androgini model na svetu danas.

Bilo da pozira u smokingu i u košulji zakopčanoj do grla, u vamp crnoj haljini, ili da samo leži nag, poluotvorenih usana našminkanih u jarkocrveno i s pitonom koji mu sakriva prepone, ovaj dvadesetjednogodišnjak ostavlja bez daha. Njegov izgled i njegova seksualnost istovremeno uzbuđuju i zbunjuju. Magazin FHM uvrstio ga je na listu najlepših žena sveta (98. mesto), ali ga je ocenio i kao „ono“. „Iako je njegov seksualni identitet dvosmislen, dizajneri ga guraju kao neku veliku stvar. Mislimo da je ‘ono’ sasvim adekvatan termin. Visok, mršav, ravnih grudi, to je ono što Andreja u svetu mode karakteriše kao ‘savršenu vešalicu’ koja služi za odeću visoke mode“, deo je teksta koji je bio postavljen i potom brzo povučen sa sajta magazina FHM. Andrej nije javno reagovao na ovaj gaf poznatog časopisa. U intervjuima često govori da se ponekad oseća kao žena, ponekad kao muškarac, ali da ga definicije i uopšte sve stereotipizacije prilično zamaraju.

Modnom trendu koji je sa Andrejom počeo Gaultier, nedavno se pridružio i Givenchy, čija je nova muza transseksualni model Lea T., koja je i zaštitno lice njihove letnje kampanje. Potpuna suprotnost ovim ženstvenim momcima (pardon, crnokosa Brazilka Lea T. još je u mladosti promenila pol) jeste Corinna Ingenleuf, manekenka koja je podigla prašinu neverovatnom sličnošću sa simbolom muzičkog uspeha 21. veka: nekadašnjom tinejdžerskom senza cijom sa YouTubea, a današnjom svetskom zvezdom – Justinom Bieberom. Corinna je otkrivena u Hamburgu na blogu njene prijateljice, inače studentkinje mode i modela agencije Ford. Ona je Corinnu na svom blogu predstavila kao devojku koja će „pokrenuti talas manekenki kratke smeđe kose“. Međutim, prvi utisak svih iz sveta mode bio je taj da je ona zapravo ženski dvojnik popularnog pop idola Justina Biebera. „Osim što podseća na san tinejdžera, androgina privlačnost Corinne Ingenleuf veoma je u modi ovog trenutka. Njen prelepi dečački izgled omogućiće joj da igra igru ‘promenljivog pola’ poput Andreja Pejića, a u isto vreme u njoj postoji neverovatna, ženska mekoća“, pišu modni blogeri širom sveta, koje je Corinna očigledno osvojila svojom neobičnom kombinacijom dečaštva i nežnosti. Već je bukirala angažman za brend Pringle of Scotland, koji je proslavila kampanja sa sjajnom Tildom Swinton, glumicom čija androgina, vanzemaljska privlačnost „postavlja zadatak“ mladoj Corinni.PageBreak

Na listi najpoželjnijih androginih modela današnjice nalaze se i sledeća imena: Jenny Shimizu (japansko-američki model i, navodno, nekadašnja devojka Angeline Jolie, radila kampanju za CK), An Oost (belgijski model i pravi kameleon pred kamerom, „jer može biti i izrazito ženstvena, ali i da podseća na mladića“), Marcel Castenmiller (kanadski model čiji izgled je po potrebi i ženski i muški, „zbog čega je uvek svi gledaju“), Martin Cohn („nekada model, nekada glumac, nekada klaber, najčešće zvezda u krugovima poznatih“), Agyness Deyn (britanski model; može biti i nežna i muževna i... „pravi transformer“), Cooper Thompson (Australijanac koga već porede sa Andrejem Pejićem, ali mu proriču još blistaviju karijeru u svetu mode).

Viđamo ih po bilbordima, na TV-u, u reklamama, kako polugoli ili obučeni nešto čine. I toliko su uverljivi u svojim ulogama da nas često dovode u zabludu kog su pola zapravo. Oni su najbolji dokaz da čak i u zapadnoj kulturi, utemeljenoj na velikoj razlici između suprotnosti koje se nužno privlače (u misli i u praksi) eksplicitna kategorija roda polako nestaje. Na Zapadu ljudsko biće mora biti muškarac ili žena i svakom rodu dodeljene su karakteristike i atributi po kojem će biti prepoznat. Te konstrukcije „muškosti“ i „ženskosti“ naš socijalni i kulturni sistem vidi kao objektivne realnosti, te otud i ne čudi što se na Zapadu tek negde početkom devedesetih godina prošlog veka pojavio pojam „transpolni“.

Poslednjih decenija, androgina tela se sve više koriste u promociji unisex mode i kozmetičkih proizvoda i postaju obrazac poželjnog imidža (o koristi koju od njih modna industrija ima da i ne govorimo). Promenama u imidžu doprinele su i društvene pojave nastale u zapadnom društvu u proteklih nekoliko decenija. Jednakost među polovima polako jede različitosti i u fizičkom izgledu. Žene su danas ambicioznije, smelije, snažnije. One grade karijere, nose pantalone, šišaju se na kratko. Muškarci, pak, postaju „mekši“ i „uredniji“. I jedni i drugi polako ali sigurno prkose ustaljenim normama i obrascu po kojem se zna „ko nosi pantalone u kući“. I dok su u ranim šezdesetim godinama XX veka androgini modeli bili praktično svakodnevica, ipak je bilo moguće identifikovati ih kao pripadnice ženskog pola (čak i ekstremno mršavu Twiggy, koja je predstavljala prototip dečaka-žene). Danas su, očigledno, veća senzacija dečaci koji ženstvenost manifestuju bolje od devojaka.