Rođen 1978. godine u Londonu, Alexis Mabille je diplomirao na Chambre syndical de la haute couture, a  svoje prve pripravničke godine proveo je u čuvenim kućama Ungaro i Nina Ricci. 

Punih devet godina kreirao je najfiniji nakit u Christian Dioru u vreme dok je kreativni direktor bio John Galliano. A onda je odlučio da se otisne u samostalne vode i 2005. godine prikazao svoju prvu, unisex ready-to-wear kolekciju stvorivši tako svoj lični modni svet, raskošan i frivolan.

“Počeo sam da kreiram odeću da bih i ja imao šta da obučem”, tvrdi modna zvezda koja je svetlosnom brzinom postala miljenik medija, modnih kritičara i otmenih klijentkinja poput Keire Knightley, Dite von Teese i Sophie Coppola. “Uopšte nisam mogao da nađem garderobu koju bih voleo da nosim”, žali se ovaj Francuz probiračkog ukusa.

Stav prepun samopouzdanja bio je, očigledno, ključan za razvoj Mabillea kao kreatora. Njegova unisex etiketa, Impasse 13, pokušava da dokaže da isti sakoi, pantalone i košulje mogu da odlično funkcionišu i u ženskoj i u muškoj garderobi. Međutim, to nije prepreka da modeli budu dizajnirani u raskošnom, dandy stilu.

“Nisam baš sklon minimalizmu”, objašnjava Alexis, čiji je zaštitni znak, još od prve revije, bila leptir-mašna. Na prvoj reviji, pamte i sitničari i Alexisovi obožavaoci, bilo je čak 1500 različitih mašni na modelima, a od tog detalja on nije odustao ni kasnije. Nekad je napravljena od pliša boje burgundca, nekad od bledozlatne kože pitona, ali mašna je uvek tu – oko vrata manekenke, prikačena brošem ili pričvrćena na vrtoglavu štiklu od petnaest centimetara.

“Počelo je kao šala, ali meni se taj detalj oduvek dopadao. I mislim da nikad neću prestati da ga koristim. To je deo mog stila, a ja kreiram za svoj lični orman”, tvrdi kreator koji je impresionirao čitav Pariz, ali i modne znalce širom sveta.