Pojavile su se prve sede, nižu se oko razdeljka. Radila sam redovno „tibetance“. Prestala sam da pijem espreso. Nisam bila na moru, opet. Osvestila sam samosabotera i započela proces pregovora sa tim ličnim demonom da nekako počnemo da živimo u miroljubivijoj koegzistenciji na obostrano zadovoljstvo. Savladala sam vrckanje na ravnom. I dalje sam užasna u Slagalici, ali sam sve bolji detektiv. Oduvek sam obožavala žanr „Tko je ubojica“. Kao mala postala sam pasionirani uživalac dela Agathae Christie. Čak sam u Arhivu Beograda pronašla jedan od najuzbudljivijih nikad rešenih slučajeva ubistava koji su na početku 20 veka potresali ovu prestonicu.

Ubijena je jedna od najlepših dvorskih dama koja se bila povukla u potpunu izolaciju. Nikad je niko više nije video u javnosti, a onda je za Božić pronađena mrtva. Jedini trag bio je otkinut ćureći batak, ubica nije mogao da odoli te ga je smazao. Čitavu godinu čaršija je brujala, naslovne strane su nagađale ko je mogao učiniti zločin, a onda je o tome prestalo da se piše i zagonetka nikad nije rešena. Ostaje za sledeću godinu da nekoliko dana provedem u biblioteci istražujući sve objavljeno, pa možda to nekom ozbiljnom scenaristi posluži kao sinopsis za krimi seriju. Uspeh serije Ubice moga oca koja je napravila iskorak ove godine na Javnom servisu garantuje da je publika željna ovog žanra. Ove 2016. otkrila sam čar vožnje na motoru - prvi put u 46 godini sakupila sam hrabrost i sa prijateljem u koga imam puno poverenja više puta ovog leta doživela Beograd iz perspektive dva točka. Uopšte, ubrzavanje čulnog metabolizma jeste nešto čemu ću se detaljno posvetiti 2017, o da. Godina je počela stresno selidbom, a na novoj adresi počela sam da pravim mali vrt na terasi - lavanda mi je baš išla od ruke.

Postala sam majstor za musake. Nisam uspela da umesim hleb, uvek ispadne nejestiv. Često sam maštala o Parizu, ali ni ove godine karta putovanja nije se otvorila. Nije prvi put u životu da mi putovanja ne idu. Navikla sam, pa čekam strpljivo da mi Kosmos otvori gate. Uopšte, ove godine nekako sam počela da shvatam suštinu pouke „sve u svoje vreme“ tako da sam vrlo ponosna što nisam gubila energiju na stvari i ljude kojima nije vreme. Naučila sam da puštam da se stvari dešavaju organski. Tako da o zaljubljivanju nema tragova u ovoj kapsuli. Jednostavno, nije se desilo. Moglo je veštački, moglo je da se isiluje, mogla sam da simuliram taj osećaj, ali nisam - jednostavno leptiri se nisu pojavili u mom stomaku ove godine. Nije bilo ni L od leptira. Iz samopoštovanja i poštovanja prema ljubavi nisam želela da foliram kako mi se neko dopao na taj način.

Ove godine sam jako puno radila. Svake nedelje upoznavala sam nove ljude koji su mi otkrivali nove smernice iz domena ličnog razvoja. Otkrila sam neke nove tehnike, počela sam ozbiljnije da razmišljam o hrani koju unosim u svoj organizam, puno sam čitala literaturu iz sektora samopomoći - ima tu svakakvih pametnih ljudi, ali i neopevanih šarlatana i neviđenih nebuloza i budalaština. Ovu godinu pamtiću i po tome što sam upoznala #Dinju, sa njom sam se najviše smejala. Naučila sam i da kada sebe pogledam u ogledalu vidim nešto lepo i da se samoj sebi nasmešim, a ne da odmah počnem da analiziram šta ne valja. Savladala sam da po nekoliko dana budem ofline.

Počela sam da cenim kvalitetno provedeno vreme sa samom sobom. Tada i tako napojim svoje biće i napunim baterije pa imam više strpljenja, ljubavi i pažnje za druge. Deluje možda čudno da moraš potpuno da se osamiš i ne budeš dostupna drugima kako bi im više dao, ali toliki mi je energetski kapacitet. Neko ima mnogo veći akumulator - različiti smo. Važno je znati istinu o sebi, ne zanositi se i ne iscrpljivati se. Smanjila sam unos gaziranih pića, počela da sakupljam tartane za kolekciju, osmislila šta bih pod svojim imenom proizvodila. Bile bi to mirisne sveće. Toliko bi raskošno mirisale da bi sa lakoćom prenosile u drugu dimenziju.

Ova 2016. bila je kompleksna, puna teških lekcija, ali i divnih trenutaka samospoznaje. Ovo je bila godina rada na sebi - inside job beše glavna tema.

A vama? Šta je u vašoj „kapsuli sećanja 2016“?