Revija je počela još jednom standardnom klajnovskom karakteristikom, belom bojom, ali je zato pažnju privukao nesvakidašnji kroj topa bez bretela i suknje koji su delovali ka dva parčeta tkanine obmotana oko modela i nemarno prišivena, sa pink porubom koji se tek nazirao na krajevima.

I taj momenat efektne boje nagovestio je razliku u odnosu na ranije kolekcije. U nastavku su počeli da se nižu crveni, mint, kao i smaragdno zeleni ručno tkan pamučni tvid kroz kreacije haljina, kaputa, topova koju su delovali kao na pola sašiveni.

Costa je crni najlon materijal koristio u pojedinim kreacijama poput tunika i kratkih suknji. Na njima, kao i na većini drugih materijala, javljaju se tkanja u različitim bojama koja daju živost svakoj kreaciji.

Jednostavne kapute transformisao je ili uz pomoć boja ili uz print nalik zmijskoj koži. Na haljinama je takođe primenjivao igru materijala i tekstura, pa je tako uglavnom kombinovao grube i glatke površine svile i kože dobijajući pačvork izgled.

Rese predstavljaju još jedan zapažen momenat na većini kracija, odnosno haljina, koje je prikazao kroz dve boje – crnu i belu.

Kada se sve sabere aplauz koji je dobio na kraju revije i pozitivne kritike upućene čitavoj kolekciji definitivno su upotpunile i zaokružile prvih deset godina ovog modnog kreatora u kući Calvin Klein.

Tekst: Katarina Pavlović

U skladu sa korenima Calvin Klein kuće minimalizam je ono čega se Francisco Costa od početka i držao, međutim ovog puta je rešio da uvede i neke novine. Simbolično ili ne, Costa je definitivno hrabro postupio osmislivši kolekciju koju je sam okarakterisao kao Uzvišena dekonstrukcija.