Pre tri godine, camel mantile nosili su samo sportski komentatori i profesori u srednjim školama. Ovih dana oni su svuda i poslednja su reč mode. Kako se to dogodilo? Ko o tome odlučuje? Dovoljno je teško osećati puls, pokušajte da pronađete otkucaj srca pokreta koji još nije ni nastao. A ipak se to događa. U modi, muzici, čak i gastronomiji. Odjednom nešto prosto osetimo kao ono pravo. I trend je rođen!

Nekada davno bilo je lako pratiti kako trendovi pristižu, jedan po jedan: od onoga što je predstavljeno na revijama visoke mode, sve do prenatrpanih ulica, a novu modu su kao sinajskih Deset zapovesti plasirali i uredno sumirali ljudi poput Mirande Priestly, lika koji Meryl Streep glumi u Đavo nosi Pradu. Ali u procesu koji datira iz davnih šezdesetih – kada su devojke sa Carnaby Streeta ozbiljno uznemirile velike modne dame – a do punog procvata dolazi danas s napretkom društvenih medija, street style blogova i live-streaminga čak i s najekskluzivnijih revija, predstojeći trend više ne možemo da detektujemo samo posmatranjem onoga što je na pistama. Dakle, odakle ljudi crpe inspiraciju za svoje ideje? Zaboravite na the next big thing, tražimo stvar koja dolazi nakon nje!

Apsolutna je istina da modni dizajneri još uvek postavljaju trendove. Takođe je istina – iako pomalo misteriozna – to da će u nekoj, bilo kojoj sezoni, dovoljan broj dizajnera odlučiti naizgled nezavisno jedan od drugog, da određeni kroj, boja, dužina ili stil jesu look trenutka, a to će ga lansirati direktno na vrh liste vladajućih trendova sezone. Kako se to događa? „Svi mi dizajniramo na osnovu onoga što vidimo oko sebe“, kaže Jonathan Saunders, čiji su Pantone printovi i siluete u stilu četrdesetih postali potpis za sezonu jesen-zima 2011/12. „Verovatno je to samo osećaj koji preovladava između dve sezone“, dodaje dizajner Peter Jensen, koji, kao i mi, preispituje očiglednu kolektivnu inspiraciju dizajnera. „Svojevremeno sam hteo da uradim nešto u stilu sedamdesetih. Kolekciju smo prikazali u Njujorku i po završetku svih nedelja mode shvatio sam da su upravo sedamdesete i bile trend.“ Više je praktičnih razloga zbog kojih određeni trend može najednom da preplavi piste u četiri različite modne prestonice. „Sličnosti koje vidite kod mnogih dizajnera proizlaze iz rada tekstilne industrije“, kaže Elizabeth Chon iz kompanije Maybelline New York. „Industrija koja proizvodi tkanine mora da predviđa koje će boje biti u trendu čak dalje u budućnost nego što to rade modne kuće. A mnogo je dizajnera koji materijale, konce i ostale potrebne detalje naručuju od istih fabrika i proizvođača.“PageBreak

„Timovi koji se bave predviđanjem boja koje će dominirati pistama rade i do dve godine unapred u odnosu na trenutno aktuelnu sezonu“, objašnjava Sue Evans, koja radi kao urednica za WGSN, servis za dizajnere i trgovce. „Oni trenutno rade na boji za sezonu proleće-leto 2014. Naši stručnjaci istražuju i stavove potrošača do dve godine unapred – palete boja i trendovi za koje postoji tendencija da će se konzumirati razvijaju se dalje u mikrotrendove, na kojima se radi oko 18 meseci pre nego što će se komadi pojaviti u novoj kolekciji.“ Drugim rečima, neko sada već dobro zna šta ćete vi nositi za godinu dana – ne baš precizan print, ali boju i vrstu tkanine svakako. A oni to znaju zbog toga što su proizvođači tekstila već dobili njihove narudžbine. Isporučena roba, tkanine u ovom slučaju, dalje utiču na ono šta će dizajner od njih moći da napravi. Time se objašnjava sezonsko slivanje ideja na revijama. I time se donekle daje odgovor na pitanje zašto tako mnogo prividno originalnih ideja izgleda slično.

Međutim, što se kreiranja trendova tiče, ključan je jedan drugi, manje uhvatljiv element. On nema veze sa kreativnim genijem dizajnera, već sa njegovom sposobnošću da na veliku javnu platformu postavi ono što primeti da se oko njega događa. A upravo ljudi koje oni posmatraju jesu inovatori. Obrasci ponašanja i kreiranja u modi, industriji lepote i kulturi mogu da se objasne jednim opsežnim istraživanjem, studijom o tome kako ideje dobijaju svoju praktičnu (upotrebnu) osnovu i postaju opšte dobro, dok se na kraju ne izgube u svakidašnjem i uobičajenom. Kad je reč o predstavljanju novih koncepata, bez obzira bile to cipele ili musli, potrošači se mogu svrstati u četiri kategorije: inovatori, oni koji se brzo adaptiraju, oni koji rano usvajaju promene, i na kraju većina, koja usvaja trendove poslednja. Svaka grupacija hrani se onim što konzumira prethodna grupa, na svakog konzumenta pojedinačno uticao je neko ko je već kupio nešto od robe koja spada u kategoriju the next big thing – osim inovatora, koji su sami naslutili šta će biti kul.PageBreak

„Ti ljudi gotovo da su ekskomunicirani iz mase – trend postaje mainstream jedino ako iz nečega izdvojiš ono što se razlikuje i učiniš ga nosivim i prijemčivim svakome.“ Svakidašnje obučeni prolaznici hipstere u autobusima možda popreko gledaju, ali upravo iz uvrnutih a predivnih stilova tih malih slojeva društva dizajneri crpe svoju inspiraciju. To je tačno za bilo koji dominirajući look. Ruž za usne nas, recimo, upućuje na to kako da uočimo trend u nastajanju, a sve se, naravno, vrti oko novca. „Trend naglašenih usana započeo je pre otprilike tri godine i verovatno će trajati još dve“, objašnjava Nicole Masson, direktor razvoja proizvoda u kompaniji M.A.C. Cosmetics. „Jako istaknute usne rezultat su slabljenja ekonomije – možeš da postigneš upečatljiv look kupovinom samo jednog karmina jarke boje i nije ti potrebna paleta od četiri nijanse senki za izvlačenje kontura oka.“

„Ekonomija je potrošače načinila opreznijim, pogotovo kad je reč o konzumiranju novotarija“, slaže se Sue Evans. To zauzvrat usporava proces smenjivanja samih trendova, tako da komadi ostaju u modi duže. „Pogledajte samo koliko su dugo prugasti džemperi aktuelni – dve godine već?“ Trendovi su kao balončići koji plutaju na površini – imamo dovoljno vremena da ih uhvatimo pre nego što se rasprše. Možda nismo toliko modno napredni koliko bismo voleli, ali je moguće trendove odrediti temeljnim osvrtom na potrošnju i kulturu. Prognoze predviđaju da ćemo u narednom periodu biti pod uticajem ranih šezdesetih (dovoljno očigledno na revijama za proteklu jesen i zimu) jer nam između ostalog predstoji veliki jubilej Beatlesa – pola veka od izlaska njihovog albuma Love Me Do. Slično tome, 2012. označava i 20 godina otkako je izašla iskonska grunge kolekcija Marca Jacobsa za Perry Ellis, a to priziva povratak devedesetih. Drugi ukazuju na brigu za životnu sredinu donoseći interesovanje za primenjenu umetnost, posebno za robu proizvedenu u kućnoj radinosti, u malim tiražima. A onda ponovo, ako želite da budete zaista kul, ništa od ovoga ne bi trebalo da vas se tiče. Ako ste inovator, vaš je posao da radite upravo suprotno od ostalih i da podstičete trendove koje će ti ostali na kraju pratiti. Ali to ste, naravno, već znali!