“Moda je prolazna, stil je večan” – Yves Saint Laurent

Moda je u istoriji često bila viđena kao “šašava ženska profesija”, za šta su pre svega zaslužni muškarci kojima je moda uvek bila nešto krajnje "žensko", na šta se bespotrebno troši prilična suma novca. 

Ipak, kako je vreme odmicalo modna industrija je postajala sve ozbiljniji posao sa snažnim uticajem na kreiranje ideala ženskog tela, i uopšte lepote. 

Nakon pojave čuvene mršave manekenke Twiggy, modni dizajneri su počeli da dizajniraju odeću koja nije prilagođena ženskom telu, već da telo prilagođavaju odeći. Takva promena dovela je do masovne pojave nezadovoljstva žena sopstvenim telima te potrebe da se "reše" oblina i prigrle mršavost koja se zadržala do današnjih dana na pistama.

Kao kontra-mera ovakvom pristupu otvorio se prostor za promociju plus size modela, kojima je tek u poslednjih pet godina modna industrija otvorila vrata. 

Kako je sve to izgledalo na početku 20. veka?

Nakon I. svetskog rata, žene počinju da rade i preuzimaju obaveze koje su do tada pripadale samo muškarcima, jača feministicki pokreti, te i želja žena da tu promenu prigle u odeći koja je do sada bila rezervisana samo za muškarce.

Coco Chanel je bila među prvima koja je ženama diktirala novi look koji je podrazumevao odela i nošenje pantalona, u želji da istakne individualnost i umetničku strast. Sama ta nova era praćena je i novim načinom života koji je uključivao i upotrebu cigareta i alkohola, što je inače pre toga bilo nezamislivo. 

Često se usled svega ovoga moda s početka 20.veka zove i “dečacka”.

Došlo je do velike promene, zato se i ovo doba smatra značajnim, jer se napustio dugotrajni i zastareli način isticanja lepote ženskog tela i lica. 

Do tada, ženski struk je uvek bio u prvom planu, nosile su se ogromne haljine sa korsetima.

Kad u današnje vreme pomislimo na to doba, prvo možemo da zapazimo kako je to bio neudoban način da se istakne lepota. Zato je moda 20-ih godina odbacila sve korsete i plasirala je modu u kojoj se ženstvenost ističe i na drugaciji način tj. bez isticanja struka i oblina tela. 

Tokom tih godina haljine su bile ravnog kroja.

“Struk” se spusta do bokova, naglašen pojasom, a ispod toga je široki rub sa naborima. Kako su se uvek nosile duge haljine sa korsetima, cilj je bio da se napravi moda suprotna tom vremenu, tako da su haljine bile kraće.

Lepota ženskih nogu je dobila na značaju. Otvor oko vrata je bio u obliku V ili U, a rukavi su bili ravni ili zvonasti. Često su se koristili kratki prsluci od platna sa nekoliko nabora ili šavovima na rukavima, a zatim se u modu uvodi i pleteni prsluk. Insistiralo se pre svega na jednostavnosti. 

Za večernje izlaske haljine su ukrašavane perlama, vezom a ramena ili leđa su bili otkrivena. Grudi se nisu isticale a često su se koristili i steznici. 

Pored odeće, frizura se takođe menjala, duge kose i pletenice zamenila je kratka kosa. Često su žene pravile i niske punđe ukoliko nisu želele da krate kosu. One su takođe bile jednostavne i ženstvene, isticale su lepotu ženskog lica. 

Tada počinju da se ističu se T-strap cipele koje se kopčaju sa jednim ili dva gumbića. Šeširi su se dosta nosili i uglavnom su određivali društvenu pripadnost. 

Tokom tridesetih godina rat je dosta osiromašio modnu industriju. Odeća se pravila tako da se ljudi osećaju udobno i komforno u njoj, te su žene manje nosile haljine i trudile se da ekonomično troše pare na odeću.

U modu su ulazile široke pantalone kao i naramenice. Što bi rekla čuvena Whitney Houston: “Volim to što sam žena, čak i u muškom svetu. Ako ništa drugo, muškarac ne može da nosi haljine, a a mi možemo da nosimo pantalone”.

Četrdesete i pedesete bile su vreme kada smo se rešili praktične mode, i prigrlili zahvaljujući Dioru i svim francuskim kućama prefinjenu modu, te dosta modela punih suknji, dužine do listova i elegantne haljine koje je pored Diora i Hubert du Givenchy znao da učini remek-delom. 

Šezdesetih godina aktivirao se u velikoj meri feministrički "bunt", period kada su žene snažno i sa punim pravom tražile jednaka prava kao i muškarci što se odrazilo i na modu, pa je ovaj period obeležila odeća kao što su mini suknje, odela, sakoi, midi suknja i kombinezoni.

Materijali su bili jarkih boja i laki za održavanje. Za ovu deceniju karakteristična je manekenka Twiggy, koju smo spomenuli u uvodu.

Sedamdesete godine prošlog veka kao da nisu imale bilo koja modna pravila.

Hipi pokret koji je tada nastao promenio je način odevanja, života i razmišljanja. Žene i muškarci nosili su odeću jarkih boja pravljenu od laganih materijala. Maksi lepršave suknje, trikoi, zvoncare, prsluci sa resama i kratki šorcevi – sve je to nošeno tokom "hipi" decenije, da bi već 80-ih godina ovu odeću zamenile neon boje, šuškavci, trenerke, grejači za noge, hip-hop i street moda.

Dizajneri koji su se istakli u ovom period su Calvin Klein, Armani i Ralpf Lauren. 

Rep muzika je imala veliki uticaj na modne devedesete, pa je tako i odeća bila manje ženstvena. Ono što se najviše nosilo su uske, kožne suknje, trenerke i sportski brushalteri.  U Srbiji, devedesete su ostale poznate po Air-max patikama, torbicama oko struka i lancima. 

Tekst: Milica Jovanović

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/