Negativna strana modne industrije - stepen zagađenja koje proizvodi, kao i neetičko ponašanje prema radnicama i radnicima u tekstilnim fabrikama (koji većinski tu industriju i čine), tema je o kojoj se sve glasnije govori, čak i na našim prostorima.

Jedan od najvećih problema jeste trenutni model industrijske proizvodnje garderobe iliti sistem brze mode (fast fashion) u okviru kog se prozvode ogromne količine odeće realtivno niskih cena, a koja se tretira kao lako odbaciva, sezonska i brzoprolazna.

(Ko su Nanoinfluenseri?)

Samim tim, odeća veoma brzo završava na deponijama, a obzirom da se izrađuje od uglavnom nereciklabilnih i sintetičkih materijala – dugo joj vremena treba da se razgradi. Konkretno u slučaju poliesterske odeće, koja je i najzastupljenija u lancima brze mode, potrebno je čak 200 godina.

Ukoliko se ovaj sistem ne promeni, osim taloženja na deponijama, celokupna modna industrija biće odgovorna za četvrtinu emisije štetnog gasa - ugljen dioksida do 2050. godine. 

Globalno se veoma ozbiljno radi na širenju svesti o ovim problema – pored kompanija čiju bi proizvodnju zakonski trebalo ograničiti, veliku ulogu igramo i svi mi – potrošači, jer kupujemo odeću koja nam ne treba, ali koja nam se putem reklama uprorno servira kao neophodna.

(Zašto je sve manje influensera na Fashion Week izdanju?)

Važno gorivo modno-marketinške mašine, koja nas svakodnevno ubeđuje da kupujemo nove trendove i podržava hiper-konzumerizam, jesu društvene mreže. 

Kako tradicionalne metode marketinga sve više gube na snazi, influenseri na društvenim mrežama nude nove modele promocije u zamenu za novac ili robu. Ovako predstavljen proizvod na prvu loptu neće delovati kao reklama, već kao iskrena preporuka osobe koju pratite i lajkujete.

A dobro znamo da je najbolja  promocija „od usta do usta“ što u današnjem vremenu preporuka influensera donekle i predstavlja. 

Najuticajnija mreža u ovom smislu je Instagram.

Ova mreža je u 2018. globalno pemašila cifru od MILIJARDU korisnika od kojih je 80% pratilo neke biznis profile, a više od 60% reklo je da preko ove mreže upravo otkrivaju brendove i proizvode.

U Srbiji je broj otvorenih profila na Instagramu pre samo tri godine iznosio oko 360.000, dok je danas ta cifra praktično usedmostručena i iznosi preko 1 908 000 naloga.

Iako tema influenserskih reklama postaje sve kontroverznija, te se uvode zakoni koji ih obavezuju da transparentno naznače sponzorisane postove, oglašavanje putem influensera na globalnom nivou i dalje donosi i do 77% veću angažovanost publike. 


Kada pričamo o šopingu odeće, prema istraživanju organizacije Fashion Revolution, 22% potrošača kaže da influenseri utiču na odeću koju oni kupuju, a taj broj raste do čak 64% među generacijom Z (ispod 22 godine).PageBreak

Ova statistika tu je da ukaže na moć influensera koji zapravo dodaju dosta goriva na postojeći, neodrživ model hiperkonzumerizma, koji, kako smo već rekle – ima poprilično apokaliptične posledice na svet u kom živimo.

Bez preterivanja.

Na sreću, održivi brendovi, vintage i second-hand kupovina kao i promocija modne etike, sertifikata i organskih materijala postaje trendi, pa se, samim tim, javljaju i influenseri koji taj trend promovišu.

I na ovom mestu mogle bismo da postavimo pitanje – da li se u ovom slučaju radi o društveno odgovornom ponašanju ili samopromociji, ali u oba slučaja – podrška jednoj važnoj temi je više nego dobrodošla.

Ako govorimo o Srbiji, kod nas postoji tek nekolicina influenserki koje pričaju o ovoj temi, ali je njihov reach za sada i dalje mali.

Kod nas je celokupna tema održivosti nova, a naročito je teško doći do javnih podataka o tekstilnom otpadu, mogućnostima za reciklažu, pa čak i o lokalnim održivim brendovima koji su alternativa fast fashion lancima, jer najčešće nemaju dovoljno novca da se reklamiraju.

Većina Instagram influensera kod nas fokusirana je isključivo na zaradu, bez dileme o etičkim aspektima poslovanja određenog brenda, ali i bez preispitivanja efekata promovisanja istih.

Retko ko od njih će pristati da ispromoviše neki održivi brend, ukoliko promocija ne uključuje novčanu nadoknadu. Dakle, sve je čist biznis, samopromocija, a svest o etici i društveno odgovornim temama još uvek nije “na radaru”.  

Takođe, ukoliko porazmislite o najpopularnijim modnim influenserima, lako je uvideti da oni normalizuju ideju da treba posedovati stotine komada odeće i da je “ponavljanje outfita” nedopustiva greška.

Tek ponekad ćete uspeti da vidite jedan komad dva puta na istom Instagram feedu.

Ovako, oni promovišu konstantnu kupovinu novih komada (koji su se tek pojavili ili će se tek pojaviti u radnjama) umesto da prikazuju varijante kombinovanja jednog odevnog predmeta, a da svaki put on izgleda drugačije. Na kraju, to je poenta stila, zar ne? 

Efekat ovih vidova marketinga koji brendovi koriste jeste građenje hiperkonzumerističkog društva preko influensera.

Ono što je postalo normalno - prekomerna kupovina sa jedne i odbacivanje odeće nakon nekoliko nošenja sa druge strane – zapravo uopšte nije prihvatljivo ukoliko sagledamo ekološke i etičke posledice takvog ponašanja i pristupa odevanju. 

Kako se, dakle, izboriti s tim?

Pa, informisanjem i umerenom kupovinom.

Sasvim je u redu ugledati se na omiljenog influesera/ku u potrazi za modnom ili vizuelnom inspiracijom, ali umesto da razmišljamo o tome kada ćemo prvom narednom prilikom da se uputimo u radnju koju oni predlože i pazarimo stvar koju oni reklamiraju, mogli bismo da porazmislimo kako postojeće stvari iz ormana možemo da uklopimo na sličan način, inspirisani kombinacijom koju smo videli.

Uopšte nije lako odupreti se današnjim perfidnim metodama marketinga - i same se borimo sa ovim iskušenjima. Ali važno je preispitati sopstveni pristup korišćenja društvenih mreža i koliko dozvoljavamo da one utiču na naše ponašanje i oblikuju naše navike. 

Isto tako, potrebno je preispitati i ukazati na pristup plasiranja proizvoda koji velika većina influesera ima. Naravno da ne očekujemo da se odreknu svojih honorara, jer neki od njih žive od istog tog instagrama.

Ali sadržaj koji plasiraju mogao bi da uključi i vintage garderobu ili neki fenomenalni nasleđeni komad odeće.

Takođe, bilo bi inspirativno i da ih nekoliko puta vidimo u istim kombinacijama, koje su svaki put uklopljene na drugačiji način. Posebno je značajno videti ih da koriste svoj veliki uticaj (naročito na mlađe populacije) za plasiranje neke važne, društveno odgovorne teme, poput modne etike i održivosti.

I za kraj, kada govorimo o ličnom pristupu i svesti, glavna poruka je jednostavna – kupujte kvalitetnu odeću, čuvajte je i nosite što duže, a Instagram koristite za vizuelnu inspiraciju i ne dozvolite sebi da budete zavedeni lepo upakovanim, ali često prikrivenim reklamama.

Ukoliko želite novu stvar, razmotrite i second hand, vintage kupovinu, zatim sajtove za razmenu garderobe, jer upravo ovako produžavate vek odevnim komadima, i – reciklirate. Na ovaj način, verovali ili ne, učestvujete u smanjenju procenta emisije štetnih gasova, vode i tekstilnog otpada.

Tekst: Dunja Jovanović i Marija Radaković

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/