"Alaïaina priča je poput bajke. Iz Tunisa je došao u Pariz u trenutku kada je Alžir bio u jeku rata. Bio je to vrlo težak period za ljude koji su došli iz ovog dela sveta, zbog čega je morao trostruko više da se bori za sebe i izbori za svoj rad", kaže Farida Khelfa, dizajnerova draga prijateljica i muza.

Kada je preminuo u novembru 2017., čuveni dizajner ostavio je iza sebe impresivan rad.

Posmatrajući njegove kolekcije iz 80-ih i 90-ih, pored fantastičnih kreacija, ne može se ne obratiti pažnja i na same modele.

Samo središte Alaïanog rada usmereno je na formu i slavu ženske figure, ali i svake žene individalno, na osnovu čijeg izgleda je dizajn i kreiran. Upravo zbog ovakvog specifičnog pogleda na modu koju je stvarao, dizajner je imao posebnu vezu sa svojim modelima od kojih su nekolicina bile njegove stalne muze.

Koliko je taj odnos bio unikatan i blizak najbolje govori podatak da su ga neke od njih zvale "Papa", zbog čega je u njegovoj kolekciji za proleće 1992. nastao i jedan zanimljiv koncept, zapravo detalj. Naime, na većini modela bila je izvezena rečenica “Mon coeur est à papa” (Moje srce pripada tati).

"Kada smo počinjale da sarađujemo sa  Azzedineom, radile smo pet revija dnevno, tri dana nedeljno. Svake sezone u njegovom malom ateleju u ulici Bellechasse. I to je tako bilo godinama. Nije imao budžet da nam plati, pa smo radile za odeću. Volele smo ga i volele smo njegove kreacije, uvek je bilo zadovoljstvo raditi za njega. Otkazivale smo plaćene revije, da bismo radile za Alaïau", objašnjava Gail Elliott.

Veronica Webb neke od svojih komada sa dizajnerovim potpisom donirala je muzejima, Khelfa određene modele i dalje nosi, dok Gail Elliott svoje drži u u prostoriji sa kontrolisanom temperaturom.

"Odeća je bila njegova opsesija. Radio je i radio neprestano. Mi bismo sedele oko njega, razgovarao bi sa nama, ali sve vreme je neprestano radio. Svima će nam to mnogo nedostajati. Meni će nedostajati", iskrena je Farida Khelfa.

"Kada gledam slike sa njegovih revija suze mi naviru na oči. To su bila tako dobra vremena. Svi bismo sa različitih delova sveta dolazili da radimo revije za Papu, jer smo sve to želele. Želele smo da radimo za genija i da budemo deo njegovih jedinstvenih krojeva i paterna. Jednom prilikom sam radila šou i bila mrtva prehlađena, a pri tom smo sve nosile izuzetno visoke štikle. Toliko visoke da je čak i najbolja među nama Yasmeen Ghauri, pri prvom izlasku u njima pala, a onda smo i mi ostale za njom. Ali učile smo brzo. Papa je bio potpuno razgnevljen. Rekao mi je da ne dajem najbolje od sebe. I naravno bio je u pravu. Papa me je naučio da misli postavim iznad situacije i pomogao mi da se saberem i fokusiram za izlazak na drugoj i trećoj reviji. Rekao bi da budem istrajna, jer šou mora de se nastavi", priča Naomi Campbell.

"Azzedine me je naučio francuski, s obzirom da je bio jedina osoba u modnom svetu koja nije govorila engleski. Ponašao se prema meni kao da sam deo porodice. Išli smo zajedno na fudbalske utakmice, a ja sam njemu donosila domaći ljuti sos. Nismo imali dizajner - model odnos, mogli smo provesti čitavo veče zajedno i ni jednom progovoriti o modi ili bilo čemu što sa njom ima veze", kaže Linda Evangelista.

"Sećam se da sam se svaki put kada sam odlazila na probe kod njega, osećala kao da idem u posetu porodici. Moj prvi stan u Parizu bio je tik iza ćoška njegove kuće, te bih se s vremena na vreme samo pojavila i ćaskala sa njim. U studiju je uvek bila prijatna atmosfera takođe, baš kao u njegovoj kući. Na šporetu bi se krčkao marokanski paprikaš, a njegovi psi trčkarali bi okolo čekajući da budu pomaženi. Kada sam kod Azzedinea dolazila na probe nikada se nisam osećala kao da radim, jer je uvek bio pun priča, nasmejan i izuzetno ljubazan", priča Helena Christensen.

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/