Ljudi imaju slobodnu volju i mogu da donose svoje odluke, danas čak i više nego ikada u istoriji, ali posle nekoliko meseci skrolovanja društvenim mrežama i gledanja šta nose Miroslava Duma, Eva Chen i Olivia Palermo, neko će kupiti i Gucci krznene papuče čak i ako su mu u početku ličile na mrtvog pacova. Koliko li samo ljudi kupi nešto samo zato što im je Instagram rekao da tako treba? „Ako svi oni nose te papuče, što da ne probam i ja”, užasni je glas konformizma koji je utemeljen u ljudskom biću. Iako svaki čovek ima pristup skoro trima milijardama naloga na društvenim mrežama, logično je da gravitira sličnim. Normalno je da ljudi žele da budu okruženi istomišljenicima, osećaju se prihvaćeno, negde pripadaju, dobiju potvrdu svog mišljenja, pa makar i sa udaljenosti od 3.000 km. Zato se i dešava da neko na Instagramu ima skoro pola identičnih naloga koje prati: pin up stranice, ili francuski šik, ili skandinavski minimalizam.

Tako se ulazi u začarani krug lajkovanja i šerovanja sličnih postova kojima se samo potvrđuje postojeći ukus i ostaje se u takozvanom društvenom balonu. To znači da je osoba potpuno disproporcionalno izložena kiši neke stvarnosti koju je odabrala: superstilizovanim ljudima, njihovim slikama, modi koja nije svakodnevna. I to iznenada postaje nova stvarnost, nešto „normalno“. Ovo je opasnost koja izmešta osobu sa tla Zemlje u neki drugi željeni svet. Vetements Frankenstein jeans kupili su mnogi samo zato što su ih nosili influenseri, čak i ako im stoji zaista loše. 

Skorašnje istraživanje koje je sprovela čuvena firma Dash Hudson otkrilo je da čak 87 odsto influensera saopštava pratiocima na svojim društvenim mrežama šta planira da kupi. A da je jedna trećina korisnika Instagrama kupila komad garderobe koji su prvi put videli baš na ovoj društvenoj mreži. Oslanjajući se na ekrane i pasivno skorlovanje, umesto na aktivno istraživanje, ograničava se kreativnost i modna intuicija. Na kraju svi izgledaju isto. Flanelske karirane košulje, kaftani, iscepani džins, retro patike, slamnati šeširi i čarape sa krupnom mrežom samo su neke od Instagram uniformi. 

Tehnologija iza društvenih mreža osigurava ostatak u zatečenom društvenom balonu. Algoritmi traže stvari koje je korisnik kliknuo ranije i na osnovu njih nude isti ili sličan sadržaj. Svaki put kada osoba klikne na neko srce, ostavlja za sobom mrvice (poput Marice iz poznate bajke) koje Facebook, Instagram i Twitter „kupe“ i koriste za plasman novog sadržaja, koji je u stvari skoro isti kao stari. Svima se desilo da jednom posete Facebook page nekog proizvoda, kako bi kasnije taj isti počeo da im se pojavljuje na Instagramu. Ne zovu se to za džabe pametni telefoni i moderne tehnologije. Takođe, od dopadljivosti samog posta zavisi i njegov plasman - što post ima više lajkova, više će se pojavljivati u feedovima pratilaca. Tako da neki post može da dobije ekstremno mnogo ili vrlo malo lajkova.

Odavno je shvaćeno da se blogeri na Instagramu ne oblače slučajno i da ništa tu nije spontano. Štaviše, sve je sistematski isplanirano čak sve do konca koji visi niz rukav i pramena koji je pao preko lica. Postoji čak i termin za ovo - peacocking - ukrašavanje poput pauna. Takođe je očigledno da ovakvi postovi najviše privlače pažnju pratilaca. Čak je i Alexandar Wang još pre tri godine priznao da često upada u zamku razmišljajući pre o tome kako se neki komad slika, nego šta će otići na tržište ili u showroom. To je upotpunio svojom izjavom za New Yorker i Jeremy Scott: „Imate samo dvanaest centimetara (prosečna veličina smartphona) da ostavite utisak.“ 

Ono što je za osobu važno jeste da s vremena na vreme mora da provetri svoj društveni mehur gledajući i drugačije stvari i ljude oko sebe, pogotovo što se mehanizam za to takođe nalazi u prednjem džepu farmerki. To se radi tako što se prilikom pretraživanja koriste širi haštegovi, npr. #streetstyle ili #ootd, umesto određenih i specifičnih. Istina, tako će se naleteti na mnogo neželjenog sadržaja, ali i na prijatna iznenađenja. Treba zapratiti i ljude sa kojima se čovek ne slaže (hate-following) i one čiji je stil suprotan od željenog. Ovo ne služi samo da otvori mozak, nego i da zbuni gore pomenute algoritme i da ih natera da rade drugačije nego inače. 

Na kraju krajeva, potvrdu za svoj stil i, najvažnije, kupovinu ne treba tražiti u ekranu, nego u staroj dobroj intuiciji.  

PP = product placement = sponzorisani sadržaj

Trendovi uvek kreću od osobe koja ih nosi. Tako je bilo i u osnovnoj školi: ono što je nosila najpopularnija devojčica, oblačile su i sve one u njenoj okolini, a i sve one koje su htele da budu (kao) ona. Kada se izašlo iz škole, taj uticaj se prebacio na poznate ličnosti - glumice, pevačice i umetnice. Danas su u fokusu influenseri koji su najčešće „obični“ ljudi, te je i drugima lakše da se s njima identifikuju. Po osnivanju društvenih mreža dobili su zaista puno pratilaca smo zbog svog autentičnog stila i karakteristične pojave. Slobodno su birali garderobu, spontano pravili slike, ali kada je egzistencija počela da im zavisi od postova, prirodnost je izašla kroz prozor.

Za jedan post na Instagramu u Srbiji se dobija sam proizvod ili/i honorar od 50 do 150 evra, dok se u inostranstvu može dobiti i preko 1.200 evra. Postoje i aplikacije preko kojih se mogu kupiti stvari sa željenog posta (Shop-my-feed, Snapppt, Like to Know It), od kojih zarađuju i sami influenseri jer je baš njihov nalog taj koji je kupca doveo do finalnog proizvoda. Iako se zna, ili makar naslućuje da su određeni postovi plaćeni, u nekim državama (na primer, Kanadi) postoji zakonska obaveza da se pratioci obaveste kako je sadržaj sponzorisan i to putem haštegova #sp i #ad. Korisnici naloga su se, naravno, setili da nadmudre i ovu odredbu tako što stavljaju više od deset haštegova, pa ih pratioci čak i ne vide jer ih mrzi da čitaju sve. 

Priredila: Branislava Kostić

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/