U kasnom 19. veku, momak radničke klase iz Pariza je uspeo da nešto beznačajno pretvori u nešto fantastično. Zahvaljujući čoveku koji se bavio proizvodnjom kišobrana, on je prikupio ostatke svile koji su ostali na podu sobe i oblikovao ih u haljine, za lutke njegove sestre. Taj dečak je bio Paul Poiret i sasvim nesvesvno je uspeo da zauvek promeni parisku modu...

Već na samom startu 20. veka Poiret je uradio nešto šokantno. Ovaj sada već legendarni kreator je odbacio korset i uveo novi koncept u žensku modu: slobodu kretanja.

Nisu svi bili zadovoljni ovim revolucionarnim dizajnom. Tokom prvog susreta sa Poiretovim dizajnom, kimono- grtačom koji je bio napravljen od vune, ruska princeza Bariatinsky je šokirano rekla: "koji užas!".

Srećom, mase ljudi se nisu složile sa njom, tako da je već 1903. Poiret uspeo da osnuje sopstvenu kuću visoke mode. Samo sedam godina kasnije će biti poznat kao Kralj mode!

Samo dve reči: “Le Magnifique”. 

Gledajući Paulove radove i njegove raskošne haljine, nije teško razumeti zašto su mu Amerikanci dodelili titulu "kralj mode". Orjentalni duh Dijagiljeve Ballets Russes (baletna kompanija), harem pantalone i suknje u stilu neke sultanije prihvaćene su sa oduševljenjem.

Poiret naturalistički dodir je pratio krive linije Secesije (Art nouveau) i to možete primetiti na svakoj tkanini: materijali se talasaju kao voda. Za Poiret, lepota je bila u detaljima, tako da su otkriveni delovi leđa, mnogo zavodljiviji i erotičniji u odnosu na dekolte. Po prvi put, podsuknje (žipon) i korseti više se nisu nosili. Žena je konačno mogla da diše...

Sa ohrabrenjem koje je dobila od strane Paul Poiret, Elsa Schiaparelli, Italijanka u Parizu, došla je do izražaja u modnom svetu tokom ratnih godina. Pod jakim uticajem dadaizma, Elsa se složila sa Poiretom i prihvatila napuštanje korseta. Pritom, pomalo šokantno, Elsa nikada nije imala zvaničnu obuku u tehničkom dizajnu. Sloboda kretanja čiji je utemeljivač bio Poiret se može definisati kao lični Elsa pristup dizajnu: ona bi tekstil položila direktno na telo i krenula pažljivo da se služi iglom.. 

Elsa je bila pionir mnogo puta tokom svoje karijere: ona je bila jedna od prvih modnih dizajnera koji je u modu uveo haljinu (1930) četiri dekade pre Diane von Fürstenberg i njene haljine na preklop iz 1970-e.

Ona je takođe bila prva dizajnerka koja je podigla rajsferšlus na viši nivo, transformisujući ga u čudan, dekorativni način ulepšavanja- a ne samo praktičan. Ali ono što najviše volimo kod Else je njena zabavnost. Tokom prohibicije u SAD, ona je slavno (i vragolasto) napravila speakeasy haljinu, sa sakrivenim džepovima. 

Još jedna Francuskinja je zaslužna za popularizicju francuske mode. Velika Coco Chanel je jednom rekla: "Pogledajte ženu u haljini. Ako u njoj ne vidite ženu, onda ne postoji ni haljina." Zvuči jednostavno, zar ne? Ali ako pogledate vekovima unazad, haljine su pravljenje nezavisno od žena koje su ih nosile.

U 1920. sve se promenilo. Inspirisana Poiretom, Chanel je uvela slobodnu siluetu. U periodu posle Prvog svetskog rata, naivnost je ostala u drugom planu kada je konačno seksualna dvosmislenost prihvaćena: jako uske suknje i kape širokih oboda su postale aktuelne. Coco je pozdravila eru dugačkih pantalona i nogavica kada je predstavila kratke suknje i frizure, Breton pruge i mornarske pantalone.

Njen drugi butik otvoren je 1915. u Biarritz, u kome je aristokratskim klijentima prodavala moderan dizajn koji je napravljen od skromnih tkanina. U ranim 1900im, žersej je bio kontraverzna vrsta tkanine koja se retko kad nosila.

Karl Largerfeld je svojevremeno objasnio za Vogue zašto se on smatrao kontraverznim: "Žersej je u to vreme korišćen isključivo kao muški materijal za underwear. To je razlog zašto je to bilo šokantno. I Chanel je napravila haljine baš od tog materijala. Time je započeta revolucija, koja se osećala u vazduhu...

Njen snažan uticaj nastavio je da traje i tokom tridesetih godina prošlog veka kada je američki Vogue uporedio malu crnu haljinu sa velikom masovnom popularnošću Ford motora iz 1926. Pedesete su takođe uzburkale seo svet, kada je Coco predstavila svoju legendarnu Chanel jaknu. Njena kraća dužina i savršena linija kroja je oduševila sve.

Tu negde početkom pedesetih još jedan Francuz je oduševio svet. Njegovo ime je bilo Chrisitian Dior.

U 1947, Dior je lansirao svoj “New Look”  u njegovom salonu u 30 Avenue Montaigne u Parizu. Ako je Chanel dizajn bio prepoznatljiv po oslobađanju žena od rodnih ograničenja, onda se Dior proslavio po silueti koju je vratio natrag u poznatu žensku liniju, nakon Drugog svetskog rata.

Suknje punog kruga, sečene u struku i šešir sa obodom su bili glavno obeležje Diorove mode. Korseti i žiponi koje je Poirot odbacio, sada su doživeli trijumfalni povratak.

"Gospodine Dior, mi mrzimo haljine do poda", zvučao je oštar odgovor od ljutih žena, koje su mogli da se pročitaju na transparentima. Ovi protesti nisu sprečili Dior siluetu da dominira tokom 1950. 

A to nas dovodi do jednako uspešnog i talentovanog kolege Diora, Huberta Givenchyja. U 1953, Audrey Hepburn i Givenchy su se upoznali na snimanju filma Sabrina. Kako oni kažu, ostalo je istorija...

Givenchy je ponovo redizajnirao Chanel malu crnu haljinu za novu publiku koja je uz pomoć Audrey, parom naočara za sunce i filmom Breakfast at Tiffany’s postala kultna. "Njegovi dizajni predstavljaju jedinu odeću u kojoj se ja osećam dobro, u celosti. On je mnogo više od dizajnera, on je kreator personalitija", rekla je kasnije njegova muza.

Nakon što se Hepburn upustila, ostatak A holivudske liste je pratio, od Elizabeth Taylor do Grace Kelly. U 1957, Givenchy je predstavio svoj dobro poznat dizajn: vrećastu siluetu. Iako njegovo ime zvuči krajnje neimpresivno, sam proizvod je izazvao revoluciju ženske figure, u čijem fokusu je bilo pobuđivanje ženstvenosti. Žensko telo koje se krije ispod ostaje misterija. Rubovi su podignutiji i nova dekada je počela...

Šezdesete i sedamdesete su pripale jednom drugom dizajneru, Yves Saint Laurentu.

U 1966, Yves Saint Laurent je odgovorio na promene na sceni sa “ready to wear” linijom i fantastičnim odelom za žene. Samo godinu ranije, on je predstavio svoju slavnu Mondrian kolekciju. Ovih šest koktel haljina inspirisane delima slavnog slikara Mondriana, sada se takođe smatraju umetnošću.

Pariz se možda još uvek smatra prestonicom mode, ali francuska moda nikada neće sijati tako jarko kao što je sijala 50-ih i 60-ih godina iz jednog dobrog razloga: u narednim godinama, velike metropole kao što su London, Njujork i Tokio će poravnjati teren za igru i takmičenje će dovesti do oštre borbe.

Ali sećate li se šta je Sabrina rekla? Pariz je uvek dobra ideja!

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>http: //www.viber.com/ellesrbija