Jedan od najstarijih gradova na svetu, Matera, uklesan je u strme litice istočnog dela Basilicate, malo poznate regije koja se smestila između Apulije i Kalabrije.

Daleko od glavnih saobraćajnica i železničkih pruga, ova pokrajna je donedavno predstavljala skriveni biser južne Italije, rezervisan samo za upućene globtrotere koji su putujući po divljim planinskim krajolicima uživali u slikovitim pejzažima, netaknutoj tradiciji i peščanim plažama na uskim pomorskim fasadama Jonskog i Tirenskog mora.

(5 skrivenih gradova severne Italije koji će vas oduševiti)

Ali, otkako je Matera proglašena evropskom prestonicom kulture za 2019, ka njoj su uperena sva svetla reflektora koja u grad dovode milione turista, otkrivajući fascinantnu istoriju troglodita na belim stenama, zbog čega ju je UNESCO proglasio zaštićenom kulturnom baštinom.

(15 italijanskih gradića od kojih zastaje dah)

Na raskršću Istoka i Zapada

Zaboravljena i zanemarena u savremenoj Italiji, Matera je u istorija bila i te kako poželjno mesto za koje su se nadmetali brojni osvajači, od Grka, Rimljana i Saracena pa sve do Vizantinaca, Normana, Aragonaca i Burbona.

Neki su ostajali kratko, a neki su se zadržali vekovima, ali su svi iza sebe ostavili veličanstvene spomenike kulture - drevne hramove, srednjovekovne dvorce i stotine kamenih crkava kojima se danas divimo.

Posebno blago predstavljaju pronađeni ostaci 150.000 godina starih hominida, oruđe i kosti iz paleolita kao i arheološki nalazi koji pokazuju da je naselje bilo vrlo razvijeno već u bronzano doba. Na strateškom raskršću istoka i zapada, Matera je u vreme španske okupacije bila sedište nadbiskupije, glavni regionalni glavni grad iz kojeg se nadgledao ceo južni deo italijanskog poluostrva.

Sredinom 18. veka Giuseppe Antonini, baron iz Salerna, pisao je hvalospeve „plodnom okruženju i visoko kultivisanim građanima“, ali se sve promenilo nakon što je Joseph Bonaparte sedište pokrajinske vlade preselio u Potencu.  

Kameno srce grada

Bočnim stranama kanjona, u gotovo simbiotičkom odnosu sa stenovitim prolazom koji je urezala reka Gravina, prostire se kameno srce grada - Sassi di Matera.

Civita, uzdignuti drevni deo grada sa palatama i veličanstvenom katedralom iz 18. veka, u rimsko doba bio je opasan zidinama ispod kojih su se pružali veliki grebeni sa nepoznatim brojem pećina. Desno i levo od Civite širili su se Sasso Caveoso i Sasso Barisano, siromašni delovi u kojima su kuće, crkve i ulice vekovima nicale na krovovima starih zdanja, kanalima za navodnjavanje, šetalištima i stepenicama.

Stariji stanovnici Matere još se sećaju odrastanja u siromaštvu, u porodicama sa velikim brojem dece koja su sa magarcima i svinjama delila svoje kamene domove smeštene u stenama još od praistorijskog doba.

Pre manje od 70 godina u tim vlažnim mestima bez prirodnog svetla, ventilacije, vode i struje živelo je još oko 15.000 ljudi, uglavnom seljaka čiji su veliki problem bili netrpeljiva glad, tifus, malarija i ostale bolesti. PageBreak

Nacionalna sramota Italije

Katastrofalno loši uslovi života u Materi dobili su publicitet zahvaljujući Carlu Leviju, slikaru, lekaru i piscu kojeg je Mussolinijev fašistički režim sredinom tridesetih proterao u Aliano, gradić u blizini Matere.

Nakon rata, u autobiografskoj knjizi Hrist se zaustavio u Eboliju, Levi je oslikao tela opustošena bolešću, gladnu decu i veliku neimaštinu sveta okovanog patnjom i vekovnim navikama, citirajući izreku koju je nebrojeno puta čuo od lokalnog stanovništva: „Nismo mi hrišćani, Hrist se zaustavio u Eboliju.”

Nakon što je pokrajinu 1950. posetio italijanski premijer Alcide De Gasperi koji je sirotinjske četvrti proglasio nacionalnom sramotom, vlada je odlučila da preuzme drastične korake za hitno poboljšanje života stanovnika Sassija, starog dela Matere.

Ekipa istoričara, lekara, geografa i psihologa procenila je stanje i odabrala projekat arhitekte Ludovica Quaronija, koji je predviđao gradnju novog naselja šest kilometara zapadno od Sassija, gde bi svaka porodica dobila dom.

Prve porodice preseljene su u La Martellu, ali iako su se mediji raspisali o tome kako se tamošnji seljaci iz tame Sassija sele u vikendice u zelenilu, proces selidbe nije išao po planu. Mnogi nisu znali da se nose sa promenama i teško su se prilagođavali novim domovima, a zbog manjka zemljišta ambiciozni projekat uskoro je ustupio mesto gradnji običnih stambenih zgrada u koje se uselilo oko 15.000 ljudi.

Progonjeni uspomenama, mnogi bivši stanovnici želeli su da se naselje sravni sa zemljom. „Moji roditelji su mrzeli Sassi, želeli su da se zalije betonom ili raznese dinamitom“, priseća se Enzo Acito, danas turistički predstavnik Matere. U tom se trenu činilo da se drevno naselje bliži svom kraju. 

Turistički bum

Situacija se promenila početkom 80-ih, kad su mlađe generacije uvidele veliki potencijal slikovitog kamenog grada koji je na samo 45 minuta udaljen od plaže. Tada su život i optimizam pronašli put do Matere. Prvo su se otvorile male prodavnice, a zatim i umetničke galerije, barovi, restorani i hoteli.

Gentrifikacija Matere posebno se ubrzala nakon što je taj lokalitet sa više od 150 kamenih crkava registrovan kao UNESCO-ova kulturna baština i leglo umetničkih resursa, ključnih za turistički razvoj autentičnog italijanskog juga koji je dugo bio potcenjen.

Očarani biblijskom aurom italijanskog  Betlehema, jednim od najfotogeničnijih urbanih krajolika na svetu, u Materu su počeli da stižu i brojni stvaraoci velikih filmski projekata. Taj put utabali su pioniri italijanske kinematografije Roberto Rossellini sa Garibaldijem i Pier Paolo Pasolini s Evanđeljem po Mateju, a grad je bio kulisa i kontroverzne Pasije Mela Gibsona. Samo u poslednje dve godine na toj lokaciji je Morgan Freeman predstavio Ben-Hura, Gal Gadot superheroinu Wonder Woman, a Rooney Mara kao harizmatičnu Mariju Magdalenu. 

HI-TECH HUB 

Filmski stvaraoci dodatno su podstakli interes javnosti za Materu koja sa prestižnom titulom evropske prestolnice kulture doživljava potpunu renesansu. Kamene crkve u trogloditskim naseljima danas se graniče sa buticima, kafićima, muzejima i skupocenim hotelima, a sve više stanovnika iznajmljuje svoje domove i apartmane. Da grad postaje prava turistička destinacija, svedoči i poslednji izveštaj Univerziteta iz Siene, koji govori da je u Materi više od 25 odsto stambenih objekata ponuđeno na Airbnbu, više nego u ijednom drugom italijanskom gradu.

Ovakav turistički bum pruža ekonomsku platformu za prosperitetniju budućnost, pa sledeću fazu evolucije stanovnici vide u ambicioznoj digitalnoj transformaciji. Jedan od pet italijanskih gradova koji u sklopu EU programa sprovodi 5G mrežu jeste i Matera, magnet za kompanije koje rade sa novim tehnologijama pa je tako na dobrom putu da ostvari planiranu viziju dinamičnog i inovativnog hi-tech huba južne Italije. 

Sjajan revanš za grad, čije je siromaštvo pedesetih godina činilo „sramotu Italije“ jeste 600.000 posetilaca godišnje, što je nekima možda i previše. Iako je na dobrom putu da se svrsta među najpoznatije destinacije Italije, stanovnici su već zabrinuti zbog moguće „diznifikacije“ koja potencijalno može da ugrozi dušu i istorijski most grada koji povezuje prošlost i budućnost celokupnog čovečanstva.

Tekst: Vladimira Blažević

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/