Leto se približava, a sa njim i beskrajne preporuke „letnjih knjiga“. Jelena Vukićević, profesorka književnosti, istražuje da li ovi neopterećujući naslov zaista mogu da nam obogate život.


„Ako me neka knjiga doista zanima, ne mogu da pročitam više od nekoliko redaka a da moj mozak (...) ne počne da luta, (...) udaljujući se od knjige sve dok je sasvim ne potisnem. Podsticaj koji dobijam od čitanja mi je nasušno potreban, i to od suštinskog čitanja, iako od svake knjige ne uspem da pročitam više od nekoliko stranica. Ali već tih nekoliko stranica u sebi sadrži čitave svetove koje mogu beskrajno da istražujem.“ (Ako jedne zimske noći neki putnik, Italo Calvino)

„Ja sam Frentzena pročitao na plaži!“ raširila sam oči u neverici, i pre nego što sam izustila da pitam kako, drugar sa kojim razmenjujem knjige već je sa osmehom nastavio priču da je beskrajno uživao i da takvo iskustvo čitanja na plaži definitivno priuštim sebi. Pitala sam se šta bi Frentzen rekao da zna da je pročitan na plaži. Istog tog Frentzena čitala sam u tišini sobe trudeći se da upijem svaku moguću rečenicu i razaberem se nakon pročitanog. Koliko sam bila u šoku zamišljajući sunce, šumove i sve moguće i nemoguće distrakcije i to kako je uopšte mogao da se koncentriše na čitanje, toliko se i on meni smejao iznenađen. Priznajem, nisam do sada čitala na plaži, a nikada i nisam delila knjige po toj odrednici. Ukoliko me i pitate šta da vam preporučim, verovatno ću vas pitati kakvog ste raspoloženja, šta ste poslednje čitali i koliko želite da se posvetite pročitanom.

Za drugog prijatelja koji, kako sam kaže ne čita aktivno, čitanje je jednako letovanje, a knjiga služi da je premesti sa jedne na drugu stranu, za ispod glave, ili da pročita par redova i odmara oči. Zato bi trebalo da uzimamo „laganije“ sadržaje, da se ne umaramo, a da štivo bude dovoljno interesantno da bismo mogli da se oslanjamo i na druga čula i upijamo atmosferu oko nas, da znamo da smo na moru.

Knjige za plažu, knjige za odmor, knjige „za ušuškati se“, knjige za „oraspoložiti se“, i možemo ovako u nedogled nabrajati odrednice, ukoliko nismo sa druge strane i eventualno smo vlasnici izdavačkih kuća ili knjižarskih lanaca, pa smo u potražnji, odnosno izazovu da na najbolji mogući i najuspešniji način privučemo čitalačku publiku i odgovorimo zahtevima tržišta. Takođe, nismo u Americi ili Francuskoj, a opet, ukoliko obiđemo neke od većih knjižarskih lanaca u Beogradu, naletećemo na top liste, preporuke za odmor, i slično. Koliko verovati listama i predlozima?

Sećam se da sam u jednom od razgovora sa vlasnicima i knjižarima nezavisnih beogradskih knjižara na pitanje o top listama najčešće dobijala odgovor da taj komercijalni momenat nema mnogo smisla i da zapravo teže nekim drugim isticanjima vrednosti knjige. Priča o knjigama zamenjena je pričom o prodatom broju primeraka, ili koliko je bilo izdanja, ili pričom o popustima te da su zapravo svi ciljevi podređeni prodaji. Naravno, živimo sada, da li se meni to dopada ili ne, stvar je ideološkog pogleda na svet, kao i odluka da li ćemo knjigu potražiti putem online kupovine, ili odlaskom u „malu“ knjižaru ili u veliki knjižarski lanac (što je već posebna tema). Priznajem, takođe, da su mi, dok se nisam susrela sa radom u izdavaštvu i knjižarstvu, savremeni naslovi bili potpuno nepoznati teren, odnosno da od toliko obaveza i ispita na studijama opšte književnosti nisam ni stizala da čitam nešto van kurikuluma; stoga da sam pre nekoliko godina pisala ovaj tekst, on bi se sveo na jednu rečenicu: knjige za plažu - budalaština! Čitati se zapravo može svuda, i u ovom momentu, ukoliko vam prija da „presečete“ Prousta nekim krimićem ili ljubavnom „limunadom“, kako mi je nedavno javila prijateljica, vrlo ću to podržati i odobriti.

Knjige za plažu su nekakvo „lako štivo“, mahom ljubavno, avanturističko, šarenih korica, mekog poveza da ih, čak i ako ih dodirnemo masnim rukama ili ih obavije pesak, možemo proslediti nekom drugom na dalje čitanje, ili nam ne bude žao ako ih negde usput slučajno zaboravimo. Sam termin pojavio se prvi put u izdavaštvu 1990. godine, ali je postao popularan nekoliko godina kasnije.
Reč „interesantno“ tek relativno nedavno, u 18. veku, počela je da se koristi kao sinonim za radoznalost koju izaziva intelektualno interesovanje. Pre toga korišćena je kao finansijski termin, u značenju dobitka. Merkantilni interes raste u skladu sa tim kako se ulog uvećava, a verovatnoća uspeha snižava: najveću dobit donose najriskantnija ulaganja. Na isti način, najinteresantniji iskazi postaju najriskantniji. Što je manje garancije, tim je više interesovanja. Tako da se „interesantno“ može gotovo matematički definisati kao razlomak u čijem je brojiocu verodostojnost, a u imeniocu - verovatnost. Što je verodostojnija i što je neverovatnija neka ideja, time je interesantnija. Ovo se odnosi ne samo na teorije, nego i na književnost. Najbolji siže jeste onaj u kome se spajaju neverovatnost događaja i njihova psihološka ili druga verodostojnost; nepredvidljivost - i neizbežnost.

Lagano, interesantno, prijemčivo, lako svarljivo, neopterećujuće, pomaže nam u zaboravljanju haosa kojem svakodnevno prisustvujemo, no da li moramo povući baš takve granice? Šta bi pisci, i gore pomenuti Frentzen rekli kada bismo ih smestili na policu „knjige za plažu“? Da li su nam zapravo ta svrstavanja potrebna, i ako jesu, kada? Šta će reći Umberto Eco i koje će vam naslove preporučiti ako želite pametno da provedete odmor u istoimenom eseju, sa naslovima iz 1635. godine na primer, duhoviti, ironični i neprevaziđeni Eco; i nije loše na ovom mestu spomenuti i jedan od najboljih razgovora koji sam čitala u odbranu knjige, a koji je Eco vodio sa Jean-Claudeom Carrièreom: „Ne nadajte se da ćete se rešiti knjiga.“ Šta su knjige koje na našim policama i policama biblioteka i knjižara širom sveta kriju u sebi znanja i sanjarije koje je ljudski rod sakupljao još od doba kada je postao sposoban da piše o sebi?

Čitanje tokom odmora nije novi koncept, i nije bio nepoznat ni dva veka ranije, no ono čime se danas možemo zainteresovati, preformulacija je ovog „plažnog“ fenomena. To opet ne znači da morate poslušati moje preporuke ili ne posegnuti za, iskoristiću reči - „simpatično dizajniranim“ koricama, a da niste ni pročitali onih nekoliko rečenica na koricama kojima vas urednik ili osoba koja je duže „boravila“ sa tekstom navede da kupite i baš tom naslovu date prednost ovog nastupajućeg leta. Mogućnost izbora u nedogled, i dok ja pišem esej koji ćete vi sutradan čitati, već hiljade i hiljade novih naslova priprema se i sprema za štampu, avaj!

Knjiga nije neosetljiva na ono što se o njoj govori, već se pod uticajem toga menja, čak i tokom jednog jedinog razgovora. Imate ispred vas tekst koji se menja kada postane predmet pisane rasprave ili razgovora jer ga tada oživljava subjektivnost svakog čitaoca i njihovog razgovora sa drugima. Da bismo zaista doživeli književni tekst, moramo imati sluha za sve mogućnosti koje on dobija.

Takođe, ne zaboravimo, možete uživati na plaži i bez knjiga, to je sasvim u redu!