Rođena 1955. u Zagrebu, igrala je u mnogim jugoslovenskim filmovima, a tokom devedesetih godina karijeru je nastavila u Sjedinjenim Državama, gde je glumila i u poznatim TV serijama „Vavilon 5”, u ulozi Delen, i „Izgubljeni” u ulozi Danijel Ruso. Međutim, na našim prostorima najviše će ostati upamćena po filmovima koje je snimala krajem osamdesetih i početkom devedesetih, koji su napravili bitne prekretnice u razvoju filma i naročito u savremenosti ženskih likova i njihovom razvijanju unutar filma. Zbog toga će uloge, reči i dela Mire Furlan zauvek biti inspiracija svim ženama.

Simbol osvešćenosti žena u SFRJ

Lik Jaglike, Crnogorke iz sela Međeđe, koja sa mužem odlazi na primorje da radi kao spremačica u nudističkom turističkom naselju, koji je igrala u okviru slavnog filma Živka Nikolića „Lepota poroka”, za to vreme bio je prozor u jedno novo razmišljanje i poimanje žene i njene slobode. U okviru intervjua koji je davala decenijama kasnije, kada je film restauriran u okviru projekta Jugoslovenske kinoteke, naglašavala je bitnost razlike između „uobičajenog bezrazložnog, voajerskog, prostačkog, eksploatatorskog seksualizaranja žena na našem filmu od Živkovog pokušaja da u ovom filmu progovori iz pozicije žene kao potpunog outsajdera u društvu”.

Zalaganje za rodnu ravnopravnost

U brojnim intervjuima koje je davala, Mira je uvek bila na strani žene. Branila je i objašnjavala njenu poziciju i zalagala se za rodnu ravnopravnost koju je videla kao neminovnost u svakom društvu. Odavala je počast i divila se svojim starijim koleginicima na koje se ugledala, a sama svojim ulogama i britkim jezikom vodila borbu za bolji i slobodniji svet za žene. Takođe, u nekoliko obraćanja glasno je govorila protiv rasizma i društvenih podela koje su naškodile društvu.

„I ja sam se, kao i svi ženski građani, od djetinjstva naučila ne vidjeti prostačke poglede, ne čuti ponižavajuće komentare, ne obazirati se na uvrede. Seksualno harasiranje je bio zrak koji smo udisali, nešto što si morao shvatiti kao činjenicu s kojom se živi (kao zagađenje zraka, npr.), inače se nije dalo opstati. Uglavnom smo sve radili da bismo zaštitili muškarce od njihovog vlastitog samoponiženja. Što je nevjerojatno: bilo je nekako važnije da opresoru ne bude neugodno nego da mu se, recimo, udari šamar. U tom smislu smo svi, i žene i muškarci, zapravo podupirali seksistički sistem ugnjetavanja žena. ALI: ja nisam imala nikakve sumnje da ću JA pobijediti sve te glupe prepreke i da ću pokazati svijetu da sam isto toliko vrijedna kao i bilo koji muškarac. Ta mi je vjera ušla u glavu s majčinim mlijekom. I na tome sam beskrajno zahvalna”, rekla je u intervjuu koji je pre tri godine dala za list Danas.

Britkost i reč kao oružje

Bilo da slušate njene intervjue, gledate je na filmu ili čitate šta je izjavila, Mirina reč bila je jedinstvena, pripovedački utemeljena i pre svega inspirativna i motivišuća. Govorila je iskreno i glasno, obrazovana i podupreta činjenicama poput enciklopedije. Poput cveta ili sečiva, njena slova su služila da otrezne, ošamare, ali i pomiluju i zagrle u isto vreme. O pričanju i ljubavi prema reči je i sama govorila u intervju koji je dala za Elle pre pet godina:

„Beskrajno se divim svakoj dobroj, istinitoj, iskrenoj rečenici. Poštujem Riječ. Ta ljubav i to poštovanje me je i odvelo glumi. Još kao dijete sebi sam pričala priče, što o izmišljenim ljudima i događajima, što o stvarnima. To je moja najdublja potreba. Mašta mi stalno radi, što je ponekad opasno i po mene i po druge. Hoće li se te priče pretvoriti u pisani tekst ili u lik koji glumim, to je zapravo nebitno. Na neki način je to ista stvar u drugoj formi: pričanje priča. O svijetu i o samom sebi”.  

Nepripadnje i buntovnost kao vrline

Kako je često i sama govorila, ona nije pripadala ovoj planeti. Njeno bivstovanje bilo je mnogo lepše, slobodnije i pametnije od prosečnog zemaljskog. Kao neko ko je uvek više imao simpatije za mostove nego za zidove, čuvena glumica često je isticala buntovništvo i odskakanje od mase kao preduslov za promene, ali i jedini izbor koji je njoj preostao. Kritikovala je uniformisanost, podele, sebičluk među ljudima i u svakom odgovoru na naizgled banalno pitanje pronicljivo ostavljala snažnu društvenu poruku.

Mira Furlan: Nepripadanje kao izbor

Tekst: Iva Parađanin