U Galeriji Artget otvara se izložba fotografija pod nazivom Kućni bioskop (Home Theatre), autora Hrvoja Slovenca, hrvatsko-američkog fotografa koji živi i radi u Njujorku. Magistrirao je fotografiju na Yale University School of Art (2010).

Izlagao je, pored drugih mesta, u Muzeju savremene fotografije u Čikagu, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeju Nacionalne akademije u Njujorku, Palati umetnosti u Belo Horizonteu, Münchner Stadtmuseum u Minhenu i Muzeju Bronksa. 

U fotografijama Hrvoja Slovenca iz serije Home Theatre / Kućni bioskop, Aleksandar Kostić, umetnički direktor Galerije Artget u vidi izvesnu vezu sa Rembrantovom slikom Čas anatomije dr. Nikolasa Tulpa. Kolažnim postupkom izvedenim do onespokojavajuće preciznosti u vidu fotografskih poliptiha, autor otvara zastore privatnih, oveštalih, sofisticiranih ili kičerastih staništa ispunjenih svakodnevicom i navikama svojih (odsutnih) protagonista i pokazuje nam sloj paralelne stvarnosti, tajni život i kulise njihovih sakrivenih opsesija, želja i zadovoljstava.

Autorovo predstavljanje seksualnih sklonosti pretpostavljenih aktera nema direktnu SM (sadomazohističku) ikoničnost. Elementi ove često veoma pitoreskne ikonografije su kod Slovenca svedeni ili ih uopšte nema. Upućivanjem na pretpostavku, gledalac prepoznaje transvestiju i dramaturgiju seksualnog performansa.

Izloženi radovi su vlasništvo Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu.

U Likovnoj galeriji otvara se izložba umetnika Uroša Đurića, pod nazivom Poslednja izložba savremene umetnosti. Kao umetnik koji je već tri decenije prisutan na sceni, Uroš Đurić kontinuirano uspeva da ostane izvan svih ustaljenih pravila, umetničkih okvira ili pravaca. Još 1994. kada je zajedno sa Stevanom Markušem napisao Manifest Autonomizma, Đurić je postavio temelje svoje ideologije i od tada svoj izraz i poetiku razvija veran isključivo sopstvenim uverenjima o umetnosti koja odražava (klasno) društvo u kome nastaje.

Đurićevi radovi, i kada nastaju u jednom od najtradicionalnijih medija, slikarstvu uvek odražavaju savremeni trenutak i referišu na aktuelnu društveno-političku situaciju, klasnu neravnopravnost, egzistencijalne probleme, koji su čini se, ne samo savremeni, nego i vanvremenski. 

Poslednja izložba savremene umetnosti predstaviće beogradskoj publici po prvi put Đurićeve radove iz ciklusa Umetnost za klasno društvo, započetog 2012, zajedno sa najnovijim radovima. Intrigantan naziv izložbe pokreće brojna pitanja o fenomenu savremenog i kontradiktornosti koju termin savremena umetnost nosi u sebi. Kako definisati savremenost, koliko ona traje, kada prestaje i šta dolazi posle?

Sam umetnik kaže:… Savremena umetnost u sebi sadrži klicu sopstvene smrti, ali pošto nema ništa bolje na vidiku ona se obnavlja. Slično kapitalizmu, prolazi kroz cikluse rasta i propasti koja služi kao mehanizam autokorekcije koji obezbeđuje trajni opstanak sistema.

Uroš Đurić je studirao istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu i slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Diplomirao 1992. i magistrirao 1998. na slikarskom odseku FLU u Beogradu. Autor je Manifesta Autonomizma (sa Stevanom Markušem). Jedan od osnivača nezavisne umetničke asocijacije Remont, u okviru koje pokreće galeriju Remont i istoimeni art magazin.

Od 1999. godine, organizuje gostovanja i koprodukcije stranih umetnika u našoj zemlji. Organizuje i selektuje izložbu Balkan Konsulat: Mission Belgrade održanu u galeriji Rotor, u okviru festivala savremene umetnosti Steyerischer Herbst u Gracu 2002. (u saradnji sa Stevanom Vukovićem), kao i učešće autora srpske savremene scene na IN OUT festivalu digitalne umetnosti u Pragu 2003.. …Nastupao u dvadesetak igranih i dokumentarnih filmova i tv serijala. Od 1992. do 2010. radio kao autor i urednik mnogobrojnih emisija na radiju B92.  Živi i radi u Beogradu

U Galeriji Podroom otvara se izložba pod nazivom Zenit, gde će biti izloženi radovi Siniše Radulovića, iz Podgorice, koji je diplomirao i magistrirao na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Dobitnik je Nagrade „Milčik“ YVAA (2017).

Polazeći od činjenice da živimo u vremenu post-istina, radovi objedinjeni na izložbi pod nazivom Zenit, nastaju kao hibridne forme realnosti konstituisane od ekstrema. Religijske dogme, naučne činjenice, teorije zavere i paranormalni fenomeni oblikuju poetski narativ čija je polazišna tačka lično iskustvo, u kojem se autorstvo pretače u očinstvo.

Svetlana Racanović u svom tekstu Star Child Perspective kaže: U ovim se videima ogoljavaju melanholični znaci ili simbolička uporišta hipertrofiranog svijeta prezasićenih i prenapregnutih informatičkih mreža, medijatizovanog univerzuma u kome su entiteti i identiteti samo ogoljene, bljeskovite slike koje pulsiraju, neprekidno nastaju i nestaju u tami sajber-Platonove pećine, nekada mračne sobe Matriksa u kojoj je Morfijus ponudio Neu crvenu pilulu spoznaje istine i plavu pilulu blaženog neznanja.

Oktobarske izložbe će biti otvorene do četvrtka 5. novembra