Čuveni srpski i jugoslovenski književnik i diplomata kraljevine Jugoslavije, rođen je 09. oktobra 1892. U Travniku (sticajem okolnosti), dok su Andrićevi roditelji bili Sarajlije.

Brojni su značajani datumi u životu našeg čuvenog pisca, tako na primer 1912. dobivši stipendiju započinje studije u Zagrebu, već dve godine kasnije objavljenje su njegove prve pesme. 1919. godine počinje da radi kao činovnik u Beogradu i od tada se vezuje za ovaj grad u kome je 1975. godine dočekao i kraj života. Iako je mladi pisac i konzulant živeo i u Bukureštu, Gracu, Marseju, Madridu.. 

Kao najvažnije godine izdvajaju se svakako 1944. i 1945. (kada se po zvaničnom završetku Drugog svetskog rata) objavljuje Na Drini ćuprija, te Gospođica.

Godine 1958. Ivo Andrić u svooj šezdeset šestoj godini venčava se sa svojom dugogodišnjom ljubavlju Milicom Babić.

1961. dobija Nobelovu nagardu za književnost.

Iako su ovo brojevi koje je najlakše izdvojiti iz života talentovanog pisca i cenjenog diplomata, mnogo je teže izvojiti broj njegovih najznačajnjih misli i citata, te smo se mi opredelili za minoran broj onih najvažnijih, iako je i ovo grupisanje dosta nezahvalno.

Svakako, najveću zbirku njegovih najčuvenjih citata možete pronaći na jednom mestu u knjizi "Znakovi pored puta", iako su objedinjeni iz raznih njegovih dela izašli i kao posebne knjige u edicijama različitih izdavača.

1. Ko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje.

2. Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.

3. Mir i spokojstvo jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi.

4. Mladost je srećno doba u kome čovek počne da veruje u sebe, a još nije prestao da veruje drugima.

5. Od svog porekla i detinjstva ne može se lako pobeći.

6. Onaj koji ne iznosi nežni cvet svoje duše na vetrove iskušenja, pa makar ga i celog spasio i preneo do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao.

7. Rana koja se krije, sporo i teško zarasta.

8. Zvezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovek neće moći nagledati.

9. Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.

8. Svi pravi životi su lepi i teški.

9. Životna snaga jednog čoveka meri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.

10. Mnogi postignu ono što su hteli, a izgube sebe.

11. Lepša duša dublje jeca.

12. Život je stanje aktivnosti koje stalno teži ka smrti i primiče joj se lagano i postupno; a smrt je rešenje te duge bolesti koja se naziva život.

13. Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.

14. Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se plašili. A nije trebalo. Trebalo je živeti.

15. Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svetom, umrli bi od straha.

16. Dok god ima mraka, ima i svanuća!

17. Mladost je sretno doba u kome čovek počinje verovati u sebe, a još nije prestao verovati drugima.

Izvor: Sensa.rs/Elle.rs