Kada se govori o aktivizmu, zamisao su protesti na ulicama u Vašingtonu, ljutiti štrajkovi sa zahtevima za bolju budućnost, javni govori na skupovima, puni suza i sa pesnicama dignutim uvis, kojima je cilj da nas ujedine u ime zajedničkog cilja.

Aktivizam se sa punim pravom vezuje za ovake slike, ali isto tako, aktivistički rad je često suptilan, strpljiv i beskrajno optimističan.

U određenim zajednicama, protest na ulici ne znači nužno i promene na državnom nivou, već odjek u prazno pa je aktivizam primoran da se svede na sirovu osnovu - dizanje svesti, stvaranje prostora za razgovore i debate i pokretanje akcija kojima svako može da se priključi i gde svako može da pomogne. 

Organizacija Eko heroji Beograda i dalje je mlada, pokrenuta pre nepunih godinu dana, kao što su to i osnivačice samog pokreta. 

Maya Milivojević, Asja Ivanišević, Yasmin Gruden, Valerija Jekić i Macha Rouy-Maskić, trenutno učenica Francuske škole, pri edukaciji o klimatskim promenama u okviru redovne nastave prepoznale su da nivo svesti o očuvanju životne sredine i dalje kaska i preuzele na sebe da probaju da pomognu u menjanju narativa:

„Moramo da se setimo da nismo jedini i da ljudi oko nas upijaju naše gestove te da na taj način inspirišemo druge. Naše navike jesu jedan mali, ali siguran korak ka zdravijoj planeti“, objašnjava Valerija Jekić, jedna od osnivačica. Upravo to i jeste njihova filozofija, možda nemaju pristup Ujedinjenim nacijama i njihovim sednicama, ali jednostavnim poduhvatima započinju pokret zbog čega će drugi morati da se suoče sa pitanjem da, ako one mogu da pomognu, zašto ne možemo i mi. 

Ipak, za manje od godinu dana postojanja, dva puta su učestvovale na protestima Petkom za budućnost, a jednom čak bile pozvane i da govore  o tome kako svaki pojedinac može da se pridruži ovoj borbi. Organizovale su volonterska čišćenja beogradskih područja i događaje kako bi sakupile novac za sadnju drveća.

To što ih izdvaja od ostalih koji pričaju o ekologiji, a povodom toga ne rade ništa, jeste volja i želja. „Najbolje iskustvo bilo je naše prvo čišćenje na Dunavskom keju. Bile smo vrlo uzbuđene jer je to bila prva akcija koja nas je zatim inspirisala za sve što sledi. A najefektnije je, verovatno, bilo sakupljanje novca za sadnju drveća jer je učestvovalo mnogo ljudi i uspele smo da obezbedimo veliku sumu“, kaže Asja Ivanišević.

Društvene mreže izdvajaju kao najkorisniji alat kojim mogu da barataju u ovim godinama, a tako su i čule za svoj prvi uzor, Gretu Thunberg, koja ih je podsetila da godine nisu ograničenje za početak aktivističkog rada: „Neki od najefikasnijih i najlakših načina za čuvanje planete jesu da treba manje koristiti jednokratnu plastiku, treba reciklirati, štedeti energiju i inspirisati ljude oko sebe. Mi radimo sve ovo, i više od toga, ali trudimo se i da našim objavama na društvenim mrežama delimo informacije i da ponudimo savet drugima.“ 

U narednoj godini planiraju da prošire akcije i da prikupe još veći broj volontera, od kojih sada imaju 20 redovnih sa kojima sarađuju, i da se usredsrede na sadnju drveća.

Za sada im je filozofija jasna i jednostavna: „Klimatska pravda jeste volja da pošutujemo planetu, da od nje ne uzimamo više nego što nam daje i da ne ignorišemo njeno stanje. Želimo da očuvamo ono što nam ova planeta daje, koliko god možemo“, objašnjava Maja Milivojević.

U razgovoru o njihovim odlukama u budućnosti brzo je postalo jasno da već imaju iskristalisane ideje o tome na šta ciljaju u budućnosti. Asja bi se opredelila za pravo ili psihologiju na Kolumbija univerzitetu, dok Maya želi da se usmeri na umetnost. Svaka od njih ima snove, a oni koji sa ovakvom motivacijom rade na svojoj sredini, sigurno će u tome i uspeti. 

Tekst: Anja Paspalj