Da se za početak upoznamo sa samim istorijatom ovih lutaka.

Kako su lutke nastale?

Početkom 20. veka prodavci su shvatili korisnost lutke obučene u odeću koja je izložena u radnji. Primetili su da žene pre zastanu i pogledaju onu odeću koja je izložena ili uredno visi od one koja je samo poslagana i nagomilana na jednom mestu, a i želeli su da istaknu novije proizvode od onih starijih.

Od tada su počele da se prave lutke sa ovom namenom. Prvo od metala, a zatim i od voska. Međutim, metalne su bile izuzetno teške i komplikovane za manipulisanje, a voštane su se topile tokom vremena ili pod sunčevim zracima koje je udaralo u izlog.

Lester Gaba - tvorac prve lutke

Tako je bilo sve do pojave Lestera Gabe.

Rođen u Misuriju, u Americi, nezainteresovan za radnju koju je držala njegova porodica, počinje da se bavi crtanjem. Sa deset godina se prijavio da učestvuje u takmičenju izrađivanja skulptura od sapuna, i iako nije pobedio, odlučio je da će postati profesionalni vajar skulptura od sapuna.

Studirao je na likovnoj akademiji u Čikagu i ubrzo se zaposlio u Balaban & Katz theater corporation (današnji čuveni Paramount Studio) kao crtač postera za pozorišne predstave. Direktor korporacije bio je oduševljen Gabinim skulpturama od sapuna, pa ih je kao fotografije koristio za naslovne strane magazina i omote dečijih sapuna.

Gaba se zatim preselio u Njujork i nastavio da pravi figurice ženskog tela. Došao je na ideju da pokuša da napravi žensko telo u prirodnoj veličini koje bi se koristilo u izlozima radnji koje prodaju odeću. Gaba shvata da bi još praktičnije bilo da napravi lutku od plastike.

Tako je 1932. godine nastala prva lutka čije primerke viđamo i dan danas. Međutim, kada je Gaba napravio prvi primerak lutke, one ipak nisu odmah masovno počele da se koriste. Ali to nikako ne znači da nije privukao neočekivano veliku pažnju.

Obožavana lutka

Prvi primerak lutke, koju je nazvao Cynthia, Gaba je napravio vodeći računa o mnogim detaljima. Bio je svestan da koža jedne prave žene nije potpuno glatka i savršena. Dodao joj je pege, mladež, poneku jedva vidljivu, ali ipak prisutnu boru. Cynthia  je imala nokte, i to nalakirane, obrve, trepavice, našminkane usne. Vodio ju je redovno kod frizera koji se brinuo o volumenu njene kose i obliku njenih lokni.

U taj komad plastike Gaba se potrudio da unese, pre svega, mnogo ljudskosti, a i ženstvenosti. On ju je vodio sa sobom u restorane, na brojne događaje sa prijateljima iz visokog društva, u pozorište, modne salone, i tako je ubrzo i neočekivano Gaba Girl, kako su još nazivali Cynthiju, postala pravi hit u čitavoj Americi.

Treba razumeti da se sve ovo dešava u godinama nakon završetka Velikog rata, u vremenu jačanja svesti običnih žena, kada one polako počinju da zauzimaju sve veću ulogu u društvu.

Mada ovo ipak teško objašnjava sve ono što je kasnije usledilo sa najpopularnijom lutkom u istoriji.

Naime, Cynthiji su poklanjali najlepše haljine, nakit (Tiffany & Company, Cartier i brojne druge poznate brendove), rezervisali mesta u pozorištu, imala je kolumnu u poznatom Life magazinu, pozivali su je u radio emisije. Dobijala je milione pisama, molili su je da se upozna sa svojim obožavaocima. Gabom je lutku svuda vodio sa sobom, pa čak i kada je šetao ulicom, te su ga ljudi obavezno zaustavljali i obraćali se Cynthiji, tražeći modne savete, komentare i kritike najnovijih trendova.

Koliko je ovo sveopšte ludilo uzelo maha najbolje govori sledeći podatak:

Cynthia je 1937. godine bila pozvana na venčanje Edwarda VIII (tadašnji kralja Velike Britanije) i Vollis Simpson. Fotografisao ju je Alfred Eisenstadt (jedan od prvih angažovanih fotografa američkog magazina Life). Dospela je čak i na naslovnu stranu ovog časopisa.

Naravno, bilo je potrebno objašnjenje za njeno večno ćutanje, ali genijalni Gaba je i za to bio spreman. Rekao je da boluje od laringitisa, oboljenja grkljana za vreme čije terapije je neophodno da pacijent ne progovara. Ali njeno neizgovaranje reči naciji nije smetalo, ona je i dalje bila ikona novog doba za njih.

Krah prve "prave" lutke

Prva plastična lutka doživela je svoj krah 1942. godine, kada je skliznula sa stolice u salonu lepote. Novinari su ubrzo proširili vest o Cynthijinoj smrti, a Gaba je bio van sebe. Smatrajući slom svoje opsesije i svojim ličnim, odlučio je da je zalepi i ponovo vrati među žive.

Međutim, u decembru iste godine mobilisan je u vojsku, prethodno ubedivši sebe da je Cynthia samo penzionisana i da će je vaskrsnuti. Godine 1953. vratila se na male ekrane, ali magija je bila gotova, Sintija više nije izazivala divljenja. Gaba je skladišti u kutiji, verovatno nesvestan da je uradio veliku stvar i da će od tada sve lutke sa tom namenom biti pravljenje od plastike. Doduše, fabrički i sa mnogo manje detalja.

Prazna iznutra, plastična spolja

Možda je ova, danas nam teško shvativa očaranost običnom platičnom lutkom, bila sociološki fenomen na koji će se uvek gledati sa čuđenjem, ali tvorac Cynthije je i te kako bio svestan da se radi o jednom popriličnom besmislenom potezu.

„Cynthia never made any sense“, rekao je Lester Gaba jednom prilikom. Možda nije imala smisla, ali je imala svrhu.

Izvor: Kultivisise.rs

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/