U svetu pametnih telefona i nešto manje pametnog digitalnog sadržaja kome smo svakodnevno izloženi putem društvenih mreža, sve veći broj ljudi sebe naziva fotografima.

Većina Instagram profila preplavljena je mnoštvom raznolikih filtera i efekata, ne bi li se osoba prezentovala u najboljem mogućem svetlu. Retko kog aktivnog korisnika sličnih platformi zanima bilo kakva vrsta suštine i pozadinske priče, ultimativna vrednost postaje kvantitet nad kvalitetom samog sadržaja koji zapravo samo vapi za što većim brojem lajkova i pratiliaca. 

Donosi se zaključak kako su na najvišoj ceni površne objave sa putovanja, večera ili izlazaka, dok stvarni život koji se odvija u ostalih 23 sata u toku dana uglavnom nikoga ne zanima. 

Ko ima vremena razmišljati o strukturalnim problemima društva za vreme novogodišnjih praznika i fotografisanja ispred predivno ukrašene jelke ili pak letnjeg odomora u Grčkoj koja obiluje tom nestvarno plavom bojom mora?

U masi kloniranih profila, lako je prepoznati one koji nose autentičnost, nezavisno o kojoj temi govore. Jedan od takvih profila je definitivno Boogijev, koji svojim nenametljivim stilom govori više o društvu u kome živimo od mnogih news portala.

Reč je o našem uticajnom fotografu sa američkom adresom. 

Rođen je 1969. godine u Beogradu, kao Vladimir Milivojević, a ratna zbivanja na ovim prostorima devedesetih godina trajno su oblikovala tematiku koja će ga fascinirati.

Već tada je fotografisao nemire na ulicama Beograda i shvatio da ga ne zanima ništa što je površno ili društveno nerelevantno. 

Prekretnicu u njegovom privatnom i profesionalnom životu predstavlja 1997. godina, kada preko lutrijskog programa dobija zelenu kartu, američko državljanstvo i seli se u New York. Iako je u svojoj karijeri fotografirao sportske velikane poput Usaina Bolta i Maria Balottelija te radio za najveće kuće sportske opreme, njegov rad najpoznatiji je po monografijama u kojima prikazuje život ljudi s margine.

Do sada je izdao šest monografija u kojima donosi iskustva stanovnika Beograda, Istanbula i Sao Paula, ali je najpoznatija ona o stanovnicima Njujork.

Kao i sve velike umetničke priče i ovu čini niz sretnih slučajnosti, bizarnih epizoda i nepogrešivog instinkta upotrebljenog u najboljem mogućem trenutku.

Po dolasku u Njujork, Boogie je radi svakojake poslove, dok se fotografijom bavio sa strane. Ipak, jedna šetnja Bruklinom i poziv pripadnika lokalne bande na fotografisanje, biće dovoljni da za početak vrlo neobične i zanimljive priče.

PageBreak

Monografija ironičnog naziva ''All Is Good'', predstavlja krunu njegovog rada iz tog perioda. Izdata je 2006., a nedavno je objavljeno drugo izdanje povodom desete godišnjice objave. Njegove fotografije donose jedinstven uvid u živote ljudi s društvenih margina, a Boogie ih je nalazio u nekim od najopasnijih delova Njujorka, poput Bushwicka, Bedford Stuyvesanta i Queensbridgea.

Sosptvenom upornošću i entuzijazmom uspeo je dobiti poverenje članova zloglasnih bandi poput Latin Kingsa, ali i drugih stanovnika koji su se našli u vrtlogu droge, prostitucije i siromaštva. Važno je naglasiti da je Boogie razvio odnos pun poštovanja sa ljudima koje je fotografisao, nikada im ne prikazujući lice, niti ih ugrožavajući na bilo koji drugi način. 

Dobrim delom se radi i o njegovom pristupu koji je više dokumentarnog tipa nego (isključivo) fotografski. Upoznao je ljude koje fotografiše, zna način na koji razmišljaju i ima jasan uvid u njihovu životnu situaciju, što je najbolje objasnio u intervju za VICE: ''Ljudi vam uvek kažu da neke granice ne treba prelaziti, ali što dublje odlaziš, bolje fotografije dobiješ. Niko vam ne bi trebao govoriti gdje su te granice."

U novom izdanju spomenute monografije mogu se videti njegovi noviji radovi, nastali upravo iz odnosa s pripadnicima bandi, koji su bili oduševljeni njegovom odanošću i pustili ga još dublje u svoj svet. Dopuštajući mu da slika velike količine droge, novca i oružja. 

Osim pripadnika bandi, u monografiji se nalaze i priče dece koja su napuštena od strane roditelja narkomana, te završavaju u sistemu socijalne službe, priče narkomana koji su u svojim dvadesetima na pragu smrti, a prikazani su i njihovi ekstremno loši životni uveti.

Kad gledate Boogijeve radove, osećate se kao da gledate neku od epizoda ''The Wire'', kultne serije koja predstavlja nužni šamar američkom snu. Baš tako i Boogijevi radovi predstavljaju jednu drugačiju perspektivu grada koji je mnogo više od Pete avenije i glamuroznog Menhetna prepunog likova poput Carrie Bradshaw.

Izvor: buro247.hr

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/