Šta jedan ljubavni film čini erotičnim, odnosno erotskim?

Razlika između pornografije i današnjih romantičnih filmova poput "Fifty shades of grey" ili "Nymphomaniac" je više nego uočljiva. Pa gde su tu erotski filmovi? Negde između. Jer, kad malo bolje pogledate, erotski filmovi su nalik "mostu" između porno filmova i romantičnih melodrama. Eliminišite grubost i eksplicitnost porno filmova i patetiku i šablon romantičnih filmova i blizu ste definiciji erotskih.

Erotski filmovi su za mnoge umetnost, predstavljanje seksa i ljubavnih susreta kroz neku dublju misao, blur, usporenost. Ukratko: umetnost.

Oni ne nude samo seks, već i intimnost između muškarca i žene, njihovu strast, požudu, slabost, ranjivost. Nažalost, danas se vrlo malo snima erotskih filmova, kvalitetnih.   

"Možda će neko reći da preterujem, ali erotski filmovi su najsličniji horor filmovima," izjavila je Caryn Coleman, viši programer filma u bruklinskom Nitehawku Cinema za Huffington Post,"ali su još uvek tabu, fokusirani na telo i filmovi koji se velikim delom oslanjaju na sociološke-političke probleme jednog društva. Erotski filmovi mogu često da budu i jesu u velikoj meri nasilni, ali istovremeno su i filmovi o slobodi."   

Coleman je inače selektor Nitehawkovog serijala "Naughties" koji obuhvata selekciju najboljih erotskih filmova. Caryn se pre najviše bavila analizom istorije američkih porno filmova s početka 70-ih, ali i skandinavskim erotskim filmovima koji su bili inspirisani američkim porno filmovima. Poslednji niz godina, u njenom fokusu su francuski erotski filmovi koji su snimljeni u periodu od 1960. do 2000.

S obzirom da je sutra Dan zaljubljenih, mislimo da je sada idealno vreme da vas upoznamo sa najboljim erotskim filmovima koji su snimljeni u francuskoj produkciji.

"Belle de Jour" (1967)

Kultnu "Lepoticu dana" (Belle de Jour) je režirao Luis Buñuel, dok se u ulozi lepotice našla slavna, "hladna" lepotica Catherine Deneuve, žena koja po Colemanu, ima tako neodoljivu i fatalnu dozu erotike i seksepilnosti, kakvu nijedna pre, ali ni posle, glumica nije imala.

Deneuve igra Severine, mladu udatu ženu koja započinje veze sa drugim muškarcima, dok je njen suprug odsutan. Prilikom tih susreta, Severine ostvaruje svoje seksualne fantazije i najdublje želje. Ove krajnje benigne avanture polako prerastaju seksi igre i postaju svakodnevni posao. Ljubavni susreti mladoj Francuskinji pomažu da otkrije potpuno novo lice sebe jer dok svi njeni prijatelji i porodica očekuju da ona bude mila, draga i odlična domaćica, njene seksualne igrice joj pružaju vid da se oslobodi tih ograničenja i očekivanja porodice. Da bude svoja, i da radi sve što poželi.

"Belle de Jour" je definitivno najpoznatiji Luisov film, a možda i najpopularniji i najpoznatiji erotski film svetske kinematografije.

"Last Tango in Paris" (1972)

Odmah do njega je "Poslednji tango u Parizu". Legendarni film u kome glume Marlon Brando i Maria Schneider. Film prati tragičnu priču o američkom udovcu i mladoj Francuskinji koja je verena. Njih dvoje se upoznaju u apartmanu koji žele oboje da iznajme, što ih polako uvodi u anonimnu, seksualnu vezu u kojoj kriju svoje prave identitete.  

"The Dreamers" (2003)

Bertolucci nije snimio samo "Poslednji tango u Parizu", već i sjajan "The Dreamers" koji predstavlja možda i jedini film posle 2000-te koji može da se podvede pod erotski film, na nivou kultnih erotskih filmova koji su snimljeni 60-ih i 70-ih godina.

Film prati seksualnu vezu između Amerikanke, Eve Green koja upoznaje dvojicu Francuza, inače braću blizance tokom pariskih studentskih protesta, 1968. godine. Evin lik počinje da živi sa Francuzima ostvarujući neobičnu, ljubavnu, odnosno seksualnu vezu koja na momente ima krajnje bizarne momente. "Scene seksa su prilično umetnički snimljene sa fokusom na ljudsko telo, ali i skidanje odeće. Međutim, neke scene su čak i eksplicitnije od kultnih iz "Last Tango".

"Ovaj film nije samo jedan od najprovokativnijih filmova erotske kinematografije već je možda i najlepše ljubavno pismo adresirano sedmoj umetnosti, ali i omaž kultnom filmu Jean-Luca Godarda Bande à part (Band of Outsiders)."

"Fascination" (1979)

"Veoma je teško da objasnim neki film koji je režirala Jean Rollin. Morate da ih pogledate pa da shvatite o čemu pričam. Ali ako bih baš morala da ih nekako opišem, onda mislim da bi najbliža definicija bila ova: erotičan horor u kome je glavna uloga poverena lezbejkama koje su vampiri. Film prati priču lopova koji se krije u zamku u kojem žive dve žene ( Eva i Elizabeth) inače pripadnice aristokratskog vampirskog klana."  

"Emmanuelle" (1974)

Serijal erotskih filmova "Emmanuelle" koji bi mogli da se podvedu pod soft-port filmove spada u kultni serijal francuske erotske kinematografije! Prvi film je snimljen 1974. godine, a u fokusu ima vrlo slobodnu, otvorenu vezu između oženjenog muškarca i mlade žene (igra je Sylvia Kristel).

U ovom filmu vrlo eksplicitno je prikazana ženska masturbacija, ali i svako seksualno iskustvo između žene koju glumi Sylvia i oženjenog muškarca. Ovaj film je bio neviđeno popularan u Francuskoj ali i celoj Evropi, i smatra se jednim od najuspešnijih francuskih filmova u istoriji sa zaradom od 300 miliona dolara. 

"Emmanuelle je značajan i veliki film sedamdesetih. Prilično je zavodljiv, elegantan, usporen i umetnički."