Čak i ako nikada niste pročitali slavno delo Tenesi Vilijamsa, verujemo da ste bar jednom pogledali kultni istoimeni film u kom su nezaboravne uloge Stanleyja Kowalskog i Blanche DeBois odigrali Marlon Brando i Vivien Leigh.

Dramatična i teška priča o nesrećnoj Blanche DeBois koja dolazi u posetu sestri Stelli i njenom suprugu, Poljaku koji se dijementralno razlikuje po karakteru ali i životnoj filozofiji od nežne, krhke i nesigurne Blanche, bivše južnjačke lepotice koja kako priča odmiče sve dublje i dublje tone u ponor sopstvenog tragičnog života, opet je u žiži javnosti zahvaljujući Zvezdara teatru i reditelju Stefanu Sabljiću.

Divljeg i nasilnog Stanleyja je na sceni Zvezdara teatra dočarao Ivan Jevtović dok su se u ulogama Blanche i njene sestre Stelle našle Jelena Đokić i Paulina Manov. Ne smemo da zaboravimo ni briljantnog Bojana Dimitrijevića koji je maestralno i sa šarmom odigrao lik Miča, Stanleyjevog drugara i kolegu koji se zaljubljuje u neobičnu i glamuroznu Blanche.  

Reč reditelja Stefana Sabljića...

Krenuo sam u ovaj projekat siguran da je ovo dobra teatarska literatura i da ću naići na neiscrpno bogatstvo mogućnosti osvetljavanja likova, situacija i tema koje ostaju za večita vremena. Najšire govoreći ovo je priča o ljudima koji se bore za egzistenciju i društvu gde nema milosti u momentu kada se sve mogućnosti zatvore. Ne postoji pružena ruka od strane najbližih već se problem rešava definitivnim odbacivanjem materijalno i psihički posrnule osobe. Vreme u kojem se čovek za čas nađe na ulici a kada se to desi ni najbliži nemaju milosti za gubitnika već ga surovo otpisuju.

U tako dobroj literaturi sa lakoćom sam odstranio sve ono što pripada staroj dramaturgiji i pronalazio sam u likovima današnje ljude koje poznajemo i prepoznajemo. Ova drama se bavi temama koje su veoma aktuelne, nažalost za večita vremena, pa tako i u našem društvu: nasilje u porodici, zlostavljanje žena, beda i nemaština, fizička i duhovna. Društvo koje ne prepoznaje lepotu, tananost, duhovnost, odbacuje ih i osuđuje na propast. 

Kroz ovaj inspirativni tekst nailazio sam na tragove Čehova a takođe i na frojdovsku erotiku nesvesnog, zakopanu duboko u tami koja se u ovim likovima ispoljavala kroz pobunu, očaj, agresiju, nemoć...

Reč kostimografkinje Valentine Obradović...

Počastvovana sam tim pozivom i jako se radujem da, pored kreiranja za kuću AMC i bavljenja savremenim kostimom, evo, imam priliku da kostimiram i jedan svoj davni san. Naime, jedan od prvih filmova koje pamtim, bio je baš film Tramvaj zvani želja, crno beli, sa Marlon Brandom, Vivijen Li i Karl Maldenom. Titlove je čitao deda. Sedeli smo u stolicama ispred velikog televizora, imitirajući bioskop. Nisam mnogo razumela, ali me je opčinio. Nekoliko godina kasnije, na svet je došla mlađa sestra, a još nekoliko godina kasnije, isti kućni bioskop, isti film, deda, ja, i našim dvema stolicama pridružila se i treća, sestrina. Deda je pažljivo gledao, ja sam ponosno čitala titlove, a sestra je pokušavala da razume,...

Jako sam srećna zbog poziva. Jako uživam u radu na predstavi i saradnji sa celim timom, od reditelja Stefana Sablića, preko glumaca, Jelene Đokić, Pauline Manov, Ivana Jevtovića, Bojana Dimitrijevića, garderoberke Lidije, scenografa Mihajla... do moje asistentkinje Ljubice Cvejić!!!

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>http: //www.viber.com/ellesrbija