Koliko puta vam se desilo da vam šef zagorča vikend koji ste hteli da provedete sa porodicom dajući vam neki zadatak koji je neverovatno bitan i ne može da čeka ponedeljak?

Kako da kažete "ne" kelneru koji vam nudi predivan kolač na kraju večere, kako da ne date koji dinar prosjaku na semaforu, da se uzdržite od komentara na neki post na Facebooku? Koliko treba snage da se odbije molba prijateljice da joj pomognete posle raskida sa dečkom, iako vas čeka milion kućnih poslova ili molba rođaka da mu pozajmite novac koji će vam vratiti do kraja meseca? Kako se postaviti prema detetu koje insistira na čokoladi i plače dok stojite u redu na kasi, a svi vas gledaju? Kako odbiti odlazak na svekrvin rođendan, iako biste se baš odmarali? Bombardovani smo stvarima koje ne želimo i pritisak ne dolazi spolja, kreira ga naše "moram" i "trebalo bi“ jer neko to očekuje od nas. "Šta mi je trebalo da to prihvatim", vajkate se što ste prihvatili ono što u dubini duše ne želite.

Gubljenje dragocenog vremena, napetost, pritajeni sukob i porast neprijatnih osećanja prema toj osobi nepovratno cede vašu energiju. Tada, reagujemo na tri moguća načina- ili kažemo "da", a hteli smo da odgovorimo "ne"i tako ugrožavamo svoje interese; agresivno se suprotstavimo, demonstriramo "moć" i pokvarimo odnos ili ne kažemo ništa da ne bismo povredili drugog, nadajući se da će „vreme da izleči sve“ iako znamo da neće.

Zašto nam je teško da kažemo NE?

Od malih nogu nas uče pristojnosti i pokornosti. Roditeljsko "ne" usvajamo nerado, a učimo i da naša negacija teško prolazi. Kasnije u životu, deo nas unapred zna kako će se osećati neko kada ga odbijemo i gledamo da ta dva slova ne pređu barijeru naših usana. Postoji više razloga za to: 

1) Želja da pomognemo – žene su često sklone ovakvim reakcijama

2) Strah da nas vide kao nepristojne – ovo je naročito izraženo prema autoritetima

3) Konformizam – ne želimo da budemo izolovani iz grupe i zato se slažemo i žrtvujemo svoje potrebe da bismo joj pripadali

4) Strah od konflikta – plaši nas tuđ bes i negodovanje, a čak i kada nije otvoreno pokazan plašimo se da će neko promeniti mišljenje o nama

5) Strah da nekog ne povredimo, da će biti razočaran

6) Strah od odbacivanja – uverenje da naše „ne” ruši sve mostove zauvek

7) Reći „ne” može da probudi našu staru, uspavanu krivicu

8) Ponos – ne želimo da priznamo da nešto ne umemo ili smo nesposobni da to uradimo, zato pristajemo iako je na našu štetu.

U našim glavama "da" i "ne" su često razdvojeni. "Da" bez "ne" izaziva trenutno smirenje, društveno je prihvatljivo, ali uništava naše zadovoljstvo. "Ne" bez "da" je rat i kvari odnos, ali održava individualnost. Dakle, na jednoj strani je odnos, na drugoj  su naše vrednosti, prioriteti, ono što je nama važno.

Ako pristajemo na sve što od nas traže, dodaju nam još. Ako pokažemo da poštujemo sebe time što kažemo „ne” i oni će nas poštovati, kvalitet života se poboljšava i stres se smanjuje. Da bi se to postiglo potrebno je spojiti "da" i "ne", izboriti se za svoja prava i interese i istovremeno sačuvati odnos.

PageBreak

Zašto nam je teško da kažemo "ne"?
Psihološki vodič: Kako reći NE i izbeći iskušenja i ometanja?

Siguran sam da želite da živite mirniji, zdraviji i produktivniji život i učenje ove veštine je jedno od najvažnijih zadataka koji vam može ulepšati život i smanjiti stres. Za pozitivno "ne" je potrebna hrabrost, vizija, empatija, strpljenje i istrajnost.

Treba postati svestan svojih vrednosti. Zapitajte se, na primer, šta šef ceni kod vas, šta kolege poštuju, šta bi pisalo na satu kad odlazite u penziju, po čemu vas pamte? Svest o tome koliko vredite vam obezbeđuje dovoljno kredita da možete sebi da dopustite poneko "ne". Budite svesni i onoga što je vama važno, svojih potreba i interesa, dublje svrhe, šta je ispravno za vas, poruke koje vam šalje duša i srce. Napravite spisak ovih bitnih stvari. To je zaštićena zona koju ne sme narušiti nikakav nerazuman, bilo čiji zahtev. Sa druge strane, vrlo je važno da znate i koja je zona vašeg apsolutnog "da" - koje su to stvari koje ne možete odbiti i napravite i tu listu.

Najbolji način da osnažite svoje "ne" je da pojačate samopouzdanje. Ono će vam omogućiti da u trenucima kad neko nešto traži ostanete pribrani, da kupite vreme za donošenje odluke. Često nešto prihvatimo refleksno, da bismo odmah udovoljili. Podležemo pritisku: "Šta god rekao, samo reci odmah!". Mada, ako usporimo imaćemo dovoljno vremena da odbijemo. "Mogu li malo da razmislim o tome?", bi trebalo da bude gotovo uvek vaš prvi odgovor.

Taktika – Kako reći NE u 3 koraka

Način na koji nešto odbijete je podjednako važan kao i samo izrečeno „ne”. Predlažem da to uradite u 3 koraka - POP:

P - Pokažite poštovanje, razumevanje potreba onoga koji traži nešto od vas

Potrebno je reći "ne" tuđem zahtevu, ali reći "da" osobi koja traži. Ovo je čokoladni omot oko gorke pilule. Ne pokazujemo mi toliko poštovanje zbog toga kakvi su oni, već je pokazivanje poštovanja  ekstenzija naših vrednosti. Pre nego što nekog odbijemo, treba pokazati da smo razumeli zašto mu nešto treba, da znamo kakva je situacija, koliko je nekom nešto potrebno i zašto. Ovim, takođe, proveravamo koliko smo razumeli zahtev, jer se vrlo često dogodi da ne razumemo šta se od nas traži. Iznošenjem svih argumenata koje bi oni izneli olakšavamo prihvatanje sopstvenog "ne". Čim traže nešto od vas znači da vas cene i dobro je i odati priznanje što su izabrali baš vas.

O - Objasnite razloge zašto nešto ne možete ili nećete.

Naravno da treba učiniti drugima, kakav bi  to sebičan svet bio kada ne bismo bili ljudi, ali ne po cenu gubljenja sebe. Treba biti čvrst, ali ljubazan i smireno objasniti činjenice i vaše razloge zasnovane na interesima. Ovim ne odbacujete niti optužujete bilo koga, samo branite svoje potrebe i vrednosti. Budite jasni - ako veruju da ćete kasnije reći „da”, njihovo razočaranje će biti veće. Ako vam traže objašnjenje ponovite svoju izjavu i setite se da nikome ne dugujete elaboraciju. Što duže objašnjavate, duže će vas pritiskati. Rečenica: "Žao mi je, to se ne uklapa u moje planove", je vrlo prihvatljiva. Ruku na srce, reći "ne" u vezi do koje vam nije stalo da bismo odložili mogućnost da povredimo nečija osećanja često prate laži da nemamo vremena, da smo zauzeti itd. Bolje je preseći bez davanja lažne nade i prostora partneru da pokuša da promeni vaše mišljenje čime produžavate agoniju.

P - Predlog rešenja i traganje za kompromisom

Ovo je faza kreiranja treće opcije. Udružite svoje "ne" sa pozitivnom solucijom koja zadovoljava bar deo njihovih potreba, a još uvek čuva vaše: "Šefe, ostaću dva sata duže sutra" ili, "Mogla bi Mila da mi pomogne, šta mislite o  tome?". U slučaju teškoća da ispunite rok predložite odlaganje: "Šta bi moglo da se pomeri za sledeću nedelju?". Ponekad recite da ćete uraditi posao pod promenjenim uslovima: "Ako... onda ću..."

Život čini balans, previše i premalo može da vam dođe glave. Najbolji način da postignete balans je da postavite granice i naučite da kažete da je dosta. Reći pozitivno "ne" znači reći "da" pravim, vama važnim stvarima. Ne morate baš svakoga da usrećite, dopustite da prvo usrećite sebe, jer ćete tako stajati čvršće na svojim nogama. Boriti se za svoje potrebe ne znači i boriti se protiv tuđih, na taj način ćete imati i svoj pravac i  više energije. I "ne" i "da" imaju isti broj slova, ali više vremena je potrebno da se izgovriti ono prvo, polako, vežbom i to prvo u situacijama koje nisu mnogo bolne. Tako se postižu brzina i snaga.

Tekst:  Zoran Ilić, psihoterapeut