Konkurencija

Svi žele posao koji je dobar i tako se stvara gužva za jedno radno mesto. Zato je važno imati kompetitivnu prednost. Ona se razvija iz onog što posedujete (znanje, novac), željene staze kojom biste želeli da se krećete u budućnosti i realnosti na tržištu, tj. da li je to nešto za šta su drugi ljudi voljni da daju novac. Najbolja karijera kombinuje te tri stvari: vredna je vaših želja koje ostvarujete koristeći ono što posedujete, a vođeni ste potrebama tržišta. Ako nemate iskustvo, što je normalno ako ste tek završili fakultet ili ste prešli u drugu profesiju, samo se zapitajte: „Kako mogu nekome da pomognem? Koje potrebe ljudi imaju?“ Zadovoljite te potrebe, rešite probleme. Tako ćete postati neophodni.  

Network

Na fakultetu je bilo lako praviti poznanstva: na raspolaganju je bila cela klasa, ekskurzije, sastajanja sa studentima fakulteta iz sličih domena, a do kontakata se dolazilo slučajno i stihijski. Ali u „odraslom svetu“, pravljenje sopstvene mreže mora biti proaktivno. Veze sa ljudima su važne jer upravo tu leži rešenje za nalaženje novog posla. Oni su ti koji kontrolišu izvore, šanse i informacije. Prilike ne plutaju u slobodnom prostoru, one su zakačene za ljude. Zato - ako tražite priliku, najbolje bi bilo da tražite osobu. Svako će pre zaposliti nekog stručnjaka koga lično zna, nego dati mesto osobi sa najjačim CV-jom. Najbolje bi bilo da se družite se osobama koje su već ono šta vi želite da postanete. 

Rizik

Sistem obrazovanja kažnjava neznanje, tj. greške negativnim ocenama i ljudi veoma rano nauče da se boje grešaka. Ali, opet u „realnom životu“ nikada se nešto ne zna dok se ne proba. Na greškama se uči, ali se u njih na srlja. Najuspešniji profesionalci jesu oni koji ulaze u inteligentne rizike. Svi žele da igraju na sigurno, stoje jednom nogom na zemlji i sa dve ruke se drže za metalnu ogradu, da bi njihov rizik bio minimalan, ali je baš to u stvari najrizičnije za karijeru. Ako taj rizik znači dobiti otkaz i izgubiti nešto novca i vremena, to onda nije najgora stvar na planeti koja može da se desi. Ali, ukoliko je rizik ugrožavanje profesionalnog ugleda i potpuni gubitak materijalne imovine, to nije pametno iskušavati. Generalno, bolje prilike obično su skopčane sa dosta znakova pitanja.“ 

Hoffmanu podvlači da je svaki dan ispit, i da pauze nema.

Ko bude savladao moto današnjice: Get comfortable being uncomfortable, moći će da se snađe na tržištu rada u narednih deset godina, a verovatno i duže. To znači svakodnevno žongliranje na lopti, gde vrh lako i brzo može da postane dno, i obrnuto.

Mada, dobar restoran imaće da ponudi posao i u 100 narednih godina. Pa i duže.

Tekst: Branislava Kostić

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/