Otkrivamo ko su modne ikone književnog sveta, ne bi li smo uspeli da razumemo sopstvene čežnje i možda pronašli sebe u nekoj od inspirativnih književnih heroina.

Ledi Bret Ešli, Sunce se ponovo rađa – Ernest Hemingvej

Dvadesetih godina prošlog veka mnoge modne slobode ugledale su svetlost dana. Ipak, u romanu Sunce se ponovo rađa Ledi Bret Ešli odlazi korak dalje pomerajući ne samo modne, već i društvene granice.

Ona pleni samopouzdanjem i „prokleto dobro izgleda,” što je ujedno i najveći kompliment koji je Hemingvej, inače škrt na velikim rečima, ikada uputio jednoj ženi.

Deo tajne njenog stila leži u pletenom džemperu i suknji u tvida, a koji su nesumnjivo vanvremenski odevni komadi, dok je drugi deo neosporno povezan s činjenicom da za njen šarm i samouverenost nema prepreka.

"Bret je bila bezočno dopadljiva. Imala je na sebi pleteni džemper i suknju od tvida, kosa joj je bila začešljana unazad kao u dečaka. Sve je to ona lansirala. Bila je sagrađena u linijama kao u trkačke jahte, a u onom vunenom džemperu ništa nije bilo skriveno pogledu".

Holi Golajtli, Doručak kod Tifanija, Truman Kapote

Da li je zaista potrebno posebno naglasiti značaj koji mala crna haljina ima u modnom svetu? Trenutak kada Odri Hepbern u prvim scenama kultnog filma Doručak kod Tifanija stoji prislonjena na izlog radnje na Petoj aveniji je trenutak kada film baca u senku istoimeni roman.

Mala crna haljina postaje najpoželjniji odevni predmet među modnim poznavaocima, premda joj se u romanu pridaje veoma mali značaj.

"Još se pela uz stepenice pa je onda stigla do odmorišta; svetlost u holu pade na njenu šarenu dečački kratku kosu sa mrkim, albinoplavim i žutim pramenovima. Veče je bilo toplo, bezmalo letnje, i ona je bila u lakoj uskoj crnoj haljini i crnim sandalama, a oko vrata je imala nizove bisera. I pored sve njene elegantne vitkosti izgledala je zdrava kao sa reklame za jutarnje zobene pahuljice, odavala je utisak čistoće koja se postiže sapunom i limunom, a obrazi su joj bili tamnorumeni. Imala je velika usta i prćast nos. Tamni naočari skrivali su joj lice. To je bilo lice osobe koja nije više dete, ali još nije ni žena. Što se njenih godina tiče, mogla je imati bilo koje imzmeđu šesnaest i šezdeset; docnije se ispostavilo da su je tada od devetnaestog rođendana delila još dva meseca".

Skarlet O’Hara, Prohujalo s vihorom – Margaret Mičel

Ne morate voleti Skarlet O’Haru, ali ne možete ostati imuni na njenu snalažljivost. U trenutku kada se čitav njen svet nalazi pred rušenjem, ona šije zelenu haljinu kako bi održala privid finansijske stabilnosti i tako pridobila preko potreban novac na zajam. Ne uspeva u toj nameri, ali pokazuje svoju odlučnost, a moda pritom igra veliku ulogu.

Osim istančanim ukusom, ova književna heroina može da se pohvali i inovativnošću, a sve su to karakteristike koje bi trebalo da krase jednu modnu ikonu, zar ne?

"Skokni časkom do sobe pod krovom i molim te donesi moju kutiju s krojevima za haljine, draga Mami. Hoću da pravim novu haljinu".

Ester Grinvud, Stakleno zvono, Silvija Plat

U modne ikone književnosti izvrsno se uklapa i Ester Grinvud, alter ego prerano preminule pesnikinje Silivje Plat. Njena mala crna haljina možda nije čuvena poput one koju nosi Holi Golajtli, ali je podjednako važna. Dopušta joj da balansira između dva sveta, onog spoljašnjeg u kojem se ne pronalazi i onog unutrašnjeg.

Zašto je mala crna haljina pravi izbor u svakoj prilici? Zato što pruža preko potreban osećaj slobode u svetu koji katkad ume da guši.

"Ja sam nosila haljinu od crnog šantunga koja me je koštala četrdeset dolara. Ona je bila deo grozničavog kupovanja koje sam izvela s delom novca od stipendije kad sam čula da sam jedna od srećnica što idu u Njujork. Ta haljina je bila tako čudno skrojena da ispod nje nisam mogla da nosim nikakvo prsluče, ali to nije mnogo važno, jer sam bila koštunjava kao dečak i jedva sam se zaoblila, a volela sam da se u vrele letnje noći osećam skoro gola".

Gospođica Havišam, Velika iščekivanja – Čarls Dikens

Gospođica Havišam ubraja se u najtragičnije Dikensove književne likove, ali se takođe može smatrati i modnom ikonom. Njenom tužnom pričom inspirisan je bio i Prabal Gurung 2011. a Marčesa je iste godine lansirala kolekciju koja odiše čistom elegancijom, a koja je takođe podstaknuta pričom gospođice Havišam, žene koja jednu cipelu uvek drži na stolu, a venčanicu nije skinula otkako je u mladosti ostavljena na oltaru.

Strukirani sakoi u viktorijanskom stilu, pufnasti rukavi i koža, mnogo kože krase Marčesinu kolekciju. Gospođica Havišam zasigurno je ekscentrična, posve ogorčena, ali možda i nije tako tužna. Ja bih rado ponela bilo koji od ovih odevnih predmeta, a vi?

"Bila je odevena u posve belu skupocenu haljinu od satena, čipaka i svile. I cipele su joj bile bele. S glave joj se spuštao dugi beli veo, a u kosi joj zadenuto cveće kao u neveste, samo što je i kosa bila bela. O vratu i na rukama blistali su sjajni dragulji, a drugi su se svetlucali porazbacani po stolu. Posvuda su ležale haljine, manje raskošne, i napola puni kovčezi. Nije dovršila toaletu. Navukla je samo jednu cipelu, a druga je ležala na stoliću, na dohvat ruke. Veo je tek prebacila, urica je s lancem ležala na toaletnom stoliću, a do nje prsni ukras od čipaka, rukavice, cveće i molitvenik, sve bez reda na hrpi pred ogledalom".

Tekst je preuzet sa portala Anglozine

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>> http: //www.viber.com/ellesrbija