Otvorena je i prolećna sezona famoznih eklipsi (4.aprila stigla nam je još jedna), što je sveukupno pomutilo koncept Venere u Biku. Srećom, strpljenje je krasi. Nije odustala od happy end-a. A-a. Ćeraćemo se mi još! Langsam aber sicher – aprilski moto. Vreme je ionako relativan pojam, a što je brzo to je i kuso – tvrdi zaostavština narodnih mudrosti naših predaka.

Šalu na stranu, drage ženice, ako ništa drugo, znatno smo se stabilizovale od dolaska ove Venere. Podsetila nas je koliko zapravo vredimo i da spuštanje kriterijuma, kojem neretko pribegavamo, nije uvek stvar samo hiper-tolerancije ili empatije, već ponekad: nedostatka samopoštovanja. Pomogla nam je da odlučno „dignemo ruke“ od apsurdnih krvoprolića sa pripadnicima „jačeg“ pola, koji su se, koliko do juče, svađali sami sa sobom u bokserskom ringu, zaradivši po koju šljivu ispod oka. Agresija se odbila o zid i olupala o glavu svog vlasnika, kako to obično i biva.

No, pridružio nam se (31.marta) džentlmenski nastrojeni „lepotan-dondolan“, Mars u Biku, sa željom da pripomogne u borbi za ljubav & harmoniju i uspostavljanju kontrole nad noževima i ostalim oštrim sečivima. Što je možda i najvažnije, da PODRŽI ženu, to „neshvatljivo“ čudesno biće, bez kog se ne može. Zbogom čergo mizoginičara! (do nekog sledećeg nezgodnog aspekta) Embrace your inner GIRL! – poručuje nam Eve Ensler.

Venera u Biku, gospođica na visokoj funkciji, zahteva konkretne rezultate svog posvećenog ljubavnog truda. Neka miokardijanska pitanja nužno moraju biti rešena. Zemlja se mora okopati i najplodnije ruže posaditi. Nije baš da će biti lagano... no, čuli ste za Katarinu de Mediči? Žena koja je smatrana zaslužnom za opstanak Francuske, bar do Bartolomejske noći, i jednom od najupornijih i najsnažnijih kraljica (jedne tadašnje države u Evropi). Kako istorijski spisi kažu: znala je šta hoće i kako to da dobije, ali i da se suoči sa posledicama svojih postupaka. Na stranu njenih političkih moći, ona nam je poznatija kao pokroviteljka umetnosti (naročito je volela arhitekturu), ali i po štiklama! Oh, nije vam poznato, a imate bar pet pari italijanskih salonki koje negujete skupocenim pomadama, više nego kožu lica? Valja nešto novo i naučiti pod aktuelnim trigonom Jupitera-Urana. Venera je u sedištu, molim lepo, it’s all about fashion, baby – taman ribali pločice u kupatilu. Može to i sa malo karmina na usnama, ne treba vam konkretni povod.

Zahvaljujući hrabrosti Katarine de Mediči (Venere u Biku), muškarci su kapitulirali u „ratu“ za štikle. Elegantno im je preotela ovaj modni detalj, posadila prvu semenku industrijskog (nepresušnog) procvata, inicirajući maničnu opsesiju „keri-bredšo“ kupoholičarki, koja traje i dan danas. Po „legendi“, prve cipele sa visokom potpeticom pojavile su se tokom 15.veka zbog udobnijeg jahanja; no vremenom su postale stilska pojava tj. obavezna muška obuća po dvorovima (krajem 16.veka muškarci su nosili potpetice od 6-9cm). Prve ženske štikle naručila je od obućara 1533. Katarina de Mediči, kako je bila niska, a udaja za francuskog prestolonaslednika se bližila. Na svom venčanju, graciozno se pojavila na visokim potpeticama, što je bio prilično buntovan i gotovo „feministički“ podvig za to vreme; mini atak na muškarce i suptilan pokušaj izjednačavanja sa njima. Opčinila je sve prisutne, naročito mužjake, a to je i uticalo da oni počnu polako da izbacuju iz cipelarnika svoje štikle. Jer, Afroditi bolje stoje. Katarina je, na neki način, postala „ikona stila“ udarajući temelje nove mode, koja se ubrzo proširila u svim aristokratskim krugovima i izvan Francuske (pretežno je „kuga“ krenula putem sklapanih brakova članova kraljevske porodica sa drugim iz Evrope).

No, Venera u Biku nije baš zaluđenik za salonkama ili komadima lepim samo „na oko“. Pomamu jeste inicirala, ali je ostavila drugim Venerama više „prostora“ da joj robuju. Fasadna lepota je njoj sekundardna, iako teži da je spoji sa unutrašnjom. Nema ni odricanja, ali se znaju prioriteti. Mora se osećati samozadovoljno i najpre ugodno u hramu svog bića – onom datom od Majke Prirode, koje ne voli previše da skrnavi. Uostalom, boginje su u umetnosti (u slikarstvu, skulpturi) prikazivane uvek bez nakita – one su savršenstvo same po sebi. Ukrasi, za njih bespotrebni, bi simbolično sugerisali da to nisu (ili da je reč o ženi-smrtnici), te su u kontekstu nečeg pežorativnog. Koža je naš najveći organ, te Venera u Biku nije raspoložena da je guli sa peta i doprinosi bolnom tetoviranju žuljeva, dok se usiljeno smeška na kakvom piru, poze radi. „Zarad prvog utiska“ možda stisne zube, ali u budžak-torbi se zasigurno onda može pronaći i mini „prva pomoć“ (flasteri, gaze...), što ne isključuje ni kesu sa spakovanim baletankama, kad baš prigusti. Ne podnosi najbolje narušavanje opšte lagodnosti, pa i ne trpi ništa što ne mora, a što je „steže, žulja, pecka“. Ni sintetičke materijale, iako joj se dopala bluza koja joj perfektno ističe dekolte. Neka hvala, ako će da joj sve presedne na kraju zbog alergije. Šta joj vrede pohotni muški pogledi zbog (samo?) namontiranog izgleda, ako je njoj neudobno u sopstvenom telu? Ono je naš jedini sigurni posed, zar ne.

Kako da se fokusira uopšte na „princa“, kad je ometa bol malog nožnog prsta?! Bez svih šest čula pobuđenih u „specijalnom“ trenutku, koji bi da memoriše kao perfect, nema tog kompletnog, hedonističkog užitka za kojim vapi. Sve što narušava prirodne tokove njoj ume ozbiljno da zasmeta, kao trunka u oku. Ako joj se ne igra, nema šanse da je naterate da povede kolo. Osluškuje svoje telo šta joj govori, buni li se ili ne, i reaguje u skladu sa njegovim alarmima. Veruje da blista punim sjajem samo kada je potpuno zadovoljna sama sobom i da je kao takva (kakva god da je) najbolja i za drugog – kome želi u potpunosti da se preda. Da pruži najbolje parče sebe koje poseduje. Ovo je ona Dalijeva Venera – dok ne doživi ekstazu “I think I’m going to die from an overdose of satisfaction”, ništa nije uradila. 

Venera u Biku će se teško opredeliti za plastičnu hirurgiju, bilo da joj „fale“ punije usne ili grudi. I bez toga, dovoljno pleni pažnju svojom iskonskom senzualnošću i snažnim erosom koji izbiju iz nje, i čega je vrlo samosvesna. Level samopouzdanja je visok – samim tim nema ni potrebe za dokazivanjem. Ništa zarad aplauza žirija „stada“. Šetnja do kontejnera ili marketa može da protekne i sa „udarila-me-struja“ kosom. Kako god izgledala, ova Venera ume sebe da „iznese“. Ako je zavučena u polumračni ćošak kafića, opet će neki pogled baš tu da zaluta. Nije rada da bude poželjna samo zbog „španskog zida“ (ne zaboravite, on je hrapav na dodir, kao što je i puder gorak), te neretko odmerava ispred ogledala da nije možda previše doterana (to bi moglo da bude malo usiljeno) ili „obnažena“ pri prvom dejtu (ne bi baš da ostavi pogrešan utisak). Često je old fashioned u svakom smislu te reči, najpre po pogledu manira, ponašanja, vaspitanja. Za mnoge je, najverovatnije, vrlo staromodna i stidljiva. Ona bi da bude voljena najpre kao svoja suštinska priroda, zbog svih unutrašnjih lepota kojih ima u izobilju, iako ume da ih vešto prikriva. Nenametljivost jedna od glavnih odlika, te ne pokazuje baš odmah šta sve ume ili zna. Ko je zaista privučen njom, sam će otkriti pregršt talenata koje poseduje. Veruje da je vreme dobar pokazatelj, a strpljenjem je obdarena. Kao što ume da ga pruža, želi i da joj bude uzvraćeno. Požurivanje i siljenje na nešto mogu je samo odbiti. Ko treba da se zadrži u njenom životu, zadržaće se. Ne mora da preleće pešački prelaz na crveno. Postoji rizik da joj bar bude napisana „kazna“...

„Mi žene danas kažemo da nismo samo sredstva za uživanje (Venera), niti vetrokazi emocionalnih stanja, kojima u potpunosti gospodare naši menstrualni ciklusi (Mesec). Šta je sa našim sposobnostima, našom produktivnošću, našom inventivnošću, našom efikasnošću, sa našom brigom za održanje Života, našom spremnošću za posvećivanje, našom humanošću?“ Eleonor Bach

Ekonomija nije prioritet, težnja ili pu-pu smisao života. Sindrom “uspešne poslovne žene” nije rado konzumirajući afrodizijak ove Venere – iako je veoma često prisutan kao atribut više – niti je uslov/merač za brak ili ljubav. Ne traži fiskalne račune i odobrenja za tuđe kreditne kartice. Novac cirkuliše kroz pregrade cvetnog moderno-dizajniranog novčanika Venere u Biku, kao puko sredstvo za plaćanje. Ne kao antidepresiv, ego-identifikator ili merna jedinica za “količinu” lične sreće. Rado se troši. I na sebe i na druge. Bez škrtičarenja i žaljenja. Počev od pijace, gde ova Venera voli da zađe lišena „elitističkog“ osećanja stida, jer ide “među običan trgovački narod”. Sa opojnim Chanelom, koji će ostaviti trag njenog sazvežđa prohujalog među raskošnim šarenim tezgama. Ah, ti „beneton“ koloriti sveže zelene salate i spanaća, rotkvica i pomorandžica! Sa gracioznim, dostojanstvenim držanjem jedne prave dame, ikone klasičnog stila i velikodušnim osmehom na licu (setite se Audrey Hepburn), ona će pristati na kilogram mladog kajmaka, iako joj nije baš potrebno toliko. Teško ćete je videti da se cenka. To je ona što neretko zaokružuje na poslednje dve nule, u tuđu korist. Ono što želi da dobije smatra da treba i da plati, čak i ako misli da je to precenjeno. Ako joj je toliko stalo da to dobije, onda i vredi te cene, jer vredi same njene ŽELJE. No, na nižim stupnjevima ove (uz neke dodatne) planetarne energije, žive i oni ogrezli koristoljubljivi materijalisti. Lako ih je prepoznati, pa ćete brzo znati sa kime imate posla jer nisu skloni glumi. Ne zaboravite, Kir Janje su teške i na srcu, pa ne očekujte od tvrdice izlive nežnosti ili kakva druga dobročinstva. Te vrste kompenzacija uglavnom nisu (ni astrološki) realne. Kao što nijedna „stoprocentna“ Venera nikada nije Fema. Sterija, sa svojom egzaltiranom Venerom (VE0°PL u Ribama), je podvrgao ruglu i pokondirene tikve.

Venera u Biku uživa u domaćinsko-kulinarskim majstorijama, posebno poslastičarskim. Ko će toj čokoladnoj glazuri odoleti? Čije palačinke cure od Nutele da vam treba portikla? Ako ste u društvu voljene osobe, neće vam ni trebati portikla... if you know what I mean. Bez adekvatnog serviranja gurmanskog ručka ne može da prođe. Spoj estetike, kvaliteta i praktičnosti se podrazumeva. „Ugođaj“ mora biti potpun. Vadi se poseban escajg i posuđe (poput onog iz Remake-a), specijalni stolnjaci koje je baka vezla sitno-stino, zelene salvete...

Jer, svaka prilika jeste „prava“, a Bik ume da bude maestralan ugostitelj. Uživa u stimulisanju tuđeg zadovoljstva, pa se „oblizuje“ kao mačor svoj omašćeni brk. Kako sebe mazi, tako i druge. Kod njega se morate osećati kao kod svoje kuće (često, i bolje), inače će opasno da se iznervira kada odete. Svih šest čula se mora probuditi, posebno njuškica, te mirisi igraju presudnu ulogu. Nema ispijanja kafe, naročito ne nalik bućkurišu, s’nogu, nikako u okrnjenoj šolji... a i aroma nam je sada nekako drugačija. Gustira se svaki gutljaj. Čemu žurba? Kada se odmara – ODMARA se. Oda počasti svih ovozemaljskim sladostrašćima! Hedonizam u svakom trenutku, u svakom obliku, gde god se može iscrpeti kakva lepota. Taman samo piljili u egzotične fotografije po tumblr-u.

Šumske gljive, miris bagrema, pupljenje trešnje... teško je poetizovati tako čudesne, a skromne fenomene. Oni se ne objašnjavaju. U njima se sa strahopoštovanjem uživa. Venera u svom sedištu zna da je tajna svake iskonske lepote i vrednosti u njenoj nenametljivosti; u stidljivosti divlje ruže koja viri okružena koprivom. Mi smo ti koji posećujemo muzeje i galerije da bismo se divili slikama ili skulpturama, ne trče one za nama, zar ne? Pravoj lepoti se ipak dolazi „na noge“. Venera u Biku ume da je prepozna, čak i tamo gde je naizgled nema (pretežno je baš tu), da joj se raduje i što je najvažnije, da joj oda svoj duboki naklon. Čak i bumbaru koji, svojom muzikalnošću pri nadletanju košnice, inspiriše pčele-radilice da bi nam što pre umutile, po nekakvim alhemijskim receptima, lekoviti med. Ova Venerica jedva čeka da od njega smućka masku za lice, kao što se olako izgubi u Lush radnjama i svim bakalnicama handmade kozmetike. Luda za kvalitetom, ali i industrijskim dizajnom. „Bakina tajna“ ambalaža, pa kako odoleti tim teglama?

Na proleće ćete je lako prepoznati. Ruke će joj biti pune saksijskog cveća, jer zna se kome buja sve što posadi. Srešćete je i u čuvenoj antikvarnici, gde će tražiti unikatne kutije, porcelanske šolje ili srebrne svećnjake... U radnji slikarskog materijala, donjeg veša gde ce pažljivo birati meku crnu čipku, parfimerijama (parfem je njen važan pečat, nešto po čemu ćete je pamtiti), izložbama, koncertima, pozorištima.... Kafićima, poput Bašte ili Amelije, ili nekim drugim sa retro enterijerima, orijentalnim vajbom, prizvukom Bečke secesije (tipičnoj po motivima iz flore/faune, kovanom gvožđu u kombinaciji sa staklom). Čuvene Tifani lampe, Galeove vaze u obliku irisa od raznobojnog stakla, Lalikovi komadi nakita i posuđa od dragog kamenja, Morisove cvetne tapete sa lokvanjima... Možemo da nabrajamo do ujutru. Stvaranje kreacije iz opipljive materije je utkano u njoj kao sam poriv, i u čemu je zaista najbolja. Bila to glina, farba, kamen ili hrana. Ona je talentovana umetnica (slikarka, vajarka, dizajnerka, operska pevačica...) i ne samo po profesiji, već umeća življenja. Može vas podsetiti na kolekcionara umetničkih tvorevina. Ponekad to doslovce i jeste ili je neko u porodici. Film „How to Steal a Million“ (1966), ne tako poznat, je jedna lepa priča o Veneri i Marsu u Biku (Peter O’Toole, slika i prilika ovog Marsa). Ko nije pogledao, preporuka. 

Detalji su od izuzetne važnosti, te odaje Venere u Biku obiluju istim. Ručni radovi su joj fetiš i izuzetno ih ceni. Sve u čije stvaranje je uložena pre svega ljubav. Duša mora da se uplete u kreaciji... a muzika je posebno dotiče. Često je nečija muza. Givenchy je bio vrlo veran Audrey Hepburn. Šansone Žorža Brela (Ve u Biku) bile su odraz ličnih, duboko emotivnih iskustava, a znamo da je tema većine njegovih pesama: ljubav kao snaga koja sve pokreće. Vagnerova (Ve u Biku) čuvena opera, po mnogima najbolja ikada napisana, „Tristan i Izolda“ inspirisana je njegovom aferom sa Matildom Vezendonk (iako su osećanja bila uzajamna, nije poznato da je došlo do materijalizacije te ljubavi). „Živeti u umetnosti radi tvog radovanja – to je moj zadatak koji se usklađuje sa mojom prirodom, mojom orijentacijom, mojom celokupnom voljom – sa mojom ljubavi. Ja sam Tvoj! Evo, na taj način ćeš se kroz mene ponovo vratiti u život. Uprkos svim burama i nepovoljnim okolnostima ovde će biti okončan Tristan.“ (iz Vagnerovog pisma Matildi). 

Zato, ova Venera će se pre oduševiti sitnici pažljivo odabiranoj i pripremanoj SAMO za nju, nego najskupljem komadu zlata. Dovoljno je parče poezije ispisane zelenim mastilom i kaligrafskim pismom, po papiru koji ćete negde prsnuti „puder“ notom. Venera u Biku ima puno stila, i na isti je slaba. Voli da poklanja i van „kalendarskih“ datuma. Bar jedna „Kraš“ bajadera, za voljeno biće, se mora naći u njenoj torbi. Uvek zna šta i kome. Baviće se vama dok ne pohvata „fore i fazone“, šta volite, šta ne... ostavljaće vam anonimne pošiljke ispred vrata stana i režirati filmske scene. Serendipity! A vama će ego da raste kao kvasac, pa će i drugari da bace oko na nju... Ne hvalite se previše, gospodo!

(...)

Autorka: Cat, kompletan tekst pročitajte na Cat's Astrology blogu