Koliko se energije može ugurati u 158 cm i četrdesetak kila, biće vam jasno ako upoznate Bojanu Vunturišević, frontženu benda Svi na pod. A ovih dana njena brzina podešena je na maksimum. Početkom aprila Svi na pod su u Mikseru predstavili nov album Mladost, na kome je bila tekstopisac. Mladost je trenutno najslušaniji album na Deezeru, slušaniji od Cece, pa i od Kylie, koja je izbacila novi album. Svi na pod imaju mini-turneju po svim većim gradovima bivše Jugoslavije, a na jesen spremaju solistički koncert u Domu omladine. Pored toga, Bojana vodi plesni hor u školi Dance Factory, drži hor i orkestar u OŠ „Stevan Sremac“, oformila je i najmlađi rok bend u Srbiji od učenika OŠ „Vladislav Ribnikar“, a i trebalo bi da diplomira na FMU.

Pakleni ribnikari imaju samo osam godina i već su rokeri, šta na to kažu njihovi roditelji?

Roditelji to maksimalno podržavaju. Imamo probe u stanu jednog od članova benda. U pitanju je jedan stari beogradski salonac u Resavskoj, a kada imamo probu, to je potpuni haos. Bend ima oko šest članova, jer se još nismo ustalili, a ja sam sedma i jedino žensko. Uvek sama sa muškarcima, čak i ako su samo drugi razred.

Nije ti prvi put da radiš sa decom i za decu, dala si glas jednom od junaka crtanog filma Ice Age 4?

Da, bila sam mamutica. Goran Jeftić me je pozvao. Bila je prava čast naći se na premijeri na bini sa facetinama kao što su Nikola Đuričko, Srđan Miletić, Voja Brajović, Maša Dakić... Sve što je vezano za decu meni je super. Ide mi na nerve što ljudi misle da je to naporno i da mi, kako kažu, deca skaču po glavi. Ne, ja nemam problem sa decom, nego sa odraslim ljudima.

Izjavila si da scena ne troši izvođače, već da ih podmlađuje. Da li se zato novi album zove Mladost?

Baš sam dobro to rekla (smeh). Što se albuma tiče, on se stvarao kada sam imala 26-27 godina, a baš pred moj 27. rođendan (pred rođendane sam uvek u haotičnom stanju), nastala je pesma O Mladosti moja. Baš negde u to vreme se poklopilo da su Partibrejkersi slavili tridesetogodišnjicu postojanja u Hali sportova. Cane je izjavio da je dvadeset sedma poslednja mladalačka godina i da tada moraš da staneš, da se zapitaš šta si, gde si i kuda ćeš i da odlučiš šta ćeš dalje u životu. I kada slušaš tekstove sa novog albuma, vidiš da tu vlada jedno ogromno preispitivanje i postavljanje stvari na svoje mesto. Zato Mladost.

I sve tekstove si pisala sama?

Jesam, ali sam imala veliku pomoć Minje Bogavac. Tu je i pomogao i Gondža, Goran Jeftić, Sale Ivanović i Igor Oršolić. Uglavnom sam sama pisala, pa sam im onda odnosila da vide i da mi pomognu sa nekom idejom u nekim delovima gde sam se zaglavila. Osim tekstualno, imali smo puno pomoći od kolega muzičara. Sa nama su tu Ida Prester, Andrijana Belović, Nebojša Zulfikarpašić, Mickey Straight, Goran German i hor Kružok.

Indi-pop zvuk sa elementima trip-hopa, daba… Često sebe određujete kao žanrovsku šizofreniju u kojoj se preklapaju mnogi stilovi. Na kom ste se žanru zaustavili trenutno?

Nigde se nismo zaustavili. I dalje smo u žanrovskoj šizofreniji. Na albumu Mladost zastupljeni su pop, fank, disko, pank i rokenrol. Nas šestoro smo totalno različiti ljudi. Mi u kombiju ne možemo da se složimo čiji će disk da bude pušten, pa onda puštamo Saleta, vozača, da nas on i vozi u kombiju i muzički. Ali kada se sve to na kraju smućka, dobija se naš zvuk, koji je, čini mi se, jako karakterističan i jedinstven.

Kakav je vas stav prema mogućnosti da se muzika sluša online i šta mislite o besplatnom downloadu? Kako to utiče kasnije na prodaju albuma?

To je sadašnjost, uveliko. Svi pričaju da je to budućnost muzičke industrije, ali ne, to je danas. Čak i ja koristim Deezer. Super mi je ideja da na jednom mestu imam albume koje sam volela da slušam ili neke nove, koje ću tek da otkrijem. Osim toga, svako ko sluša Deezer, mora da ga plati i od toga tebi kao muzičaru idu autorska prava, što je mnogo ispravniji princip nego onaj koji protežira Sokoj. Sokoj kod nas uništava autorska prava. Njihov upravni odbor mincuje ko je u tom trenutku slušaniji kako njima odgovara. Mnogi naši muzičari su bili vrlo glasni protiv Sokoja dok nisu seli u fotelje tog upravnog odbora, a sada im sve odgovara. Ja sam, na primer, autor špice za emisiju Popodne Lune Lu, koja se emitovala dve godine na TV B92, a u Sokoju stoji da se emitovala šest puta. Ko tu laže? A B92 je poslao košuljice Sokoju uredno.

Imali ste priliku da delite scenu sa Juliette Lewis, bendovima Massive Attack i Air? Ko vam se najviše dopao?

Meni se najviše dopao Massive Attack. Slušam ih od osnovne škole, uz njih sam saznala šta je muzika i oni su možda moj najdraži bend. Nadmašlili su sva moja očekivanja kada sam ih čula uživo. Plakala sam na koncertu. Njihova pevačica je hodajuća emocija, prosto nisam mogla da izdržim.

Sa kim biste sledeće voleli da svirate?

To ne mogu da pričam u množini (smeh), a ja bih volela da radim sa švedskim bendom Little Dread, oni su mi fantastični.

Da li muzičari u Srbiji mogu da žive od muzike?

Ako gledamo S.A.R.S., ako su nam oni neki primer, mogu. Mislim da mogu. Muzičari bi trebalo da budu veoma hrabri i da sve poslove koje imaju sa strane odbace, pa makar na dva meseca. Treba da probaju da se ta dva meseca bave samo muzikom. Od devet do pet. Da tada svoj fokus usmere ka svom bendu i ka onome što stvaraju, i rezultat je zagarantovan. Ako ti ulažeš u tu muziku samo dva, tri, šest sati nedeljno, to je izuzetno malo. Pa i ti kada bi radila šest sati nedeljno kao novinar, ne bi mogla da živiš od toga.

Kada bi se sada čarobna vila spustila na Srbiju i pitala šta je potrebno domaćoj muzičkoj sceni, šta bi ti rekla?

Pa baš ovo… pa… muda, kada moram tako da kažem, ali ne znam kako to da kažem drugačije. Ne postoji druga reč. Mnogo smo uplašeni. Mnogo smo se zatvorili. Ne komuniciramo jedni sa drugima. Ne komuniciramo sa ljudima koji su u umetnosti, ali u drugačijim granama od naše. Suludo je što FMU, FDU i likovna akademija ne sarađuju. Ako se samo mi spojimo, povežemo, nastaće ludilo.

Dobili ste dosta nagrada, među zadnjima i Gold MTV Video Play nagradu za spot Zlatne spirale. Koliko vam znače nagrade i priznanja?

Kada god nešto radiš i kada te nako potapše po ramenu, tebi je drago. To je super i za PR. Svima iz benda mnogo znači što nas je Sloba Konjević, čuveni muzički urednik Studija B, dve godine zaredom stavio kao hit godine na svojoj Diskomer listi, koja postoji trideset godina. I to je stavio prilično nekonvencionalne pesme. To su one za ljude koji vole da budu u mraku u ćošku, da drže svoje piće i samo da klimaju glavom.

Ipak, ne vole vas svi. Kako reagujete na negativne kritike na Twitteru i YouTubu?

Iz svih društvenih mreža Svi na pod krijem se ja. Obavezno fejvujem sve negativne komentare, jer to tog čoveka koji je bacio hejt na tebe nekako smekša. Na YouTubu ne čitam komentare uopšte, ne zanimaju me. Zlonamerni su. Ko ima vremena danas da sedi na YouTubu i komentariše bilo šta? Kada se meni nešto dopadne, bacim lajk, ako mi se ne dopada, to ignorišem.

Zbog gabarita te neki zovi srpskom Kylie, kako reaguješ na informacije da si jedna od najatraktivnijih pevačica rok scene?

Jaoj, videla sam to! Ali ja nisam srpska Kylie. Ako ćemo već da se pozivamo na izgled, rekla bih da sam pre srpska Madonna (smeh). Ona je takođe niska, ali ima i dijastemu. Izvinite, draga javnosti, pogrešili ste. Ja sam mnogo veća kraljica (smeh).

Foto: Dušan Milenković
Tekst: Branislava Kostić
Stajling: Gordana Manojlović