Iako je pobeđivao na brojnim što domaćim, što međunarodnim takmičenjima za dizajnere i izlagao svoje radove na Mikser festivalu, u KC Grad, galeriji O3one, za Nikolu Puzigaću, mladog grafičkog dizajnera poreklom iz Kikinde, većina je (kao što to obično biva) čula kada je napravio stranicu na Facebooku. Za kratko vreme postao je senzacija na društvenim mrežama, a mi ga pitamo da li je iznenađen tolikim interesovanjem za njegov rad:

"Nisam to očekivao, iz prostog razloga što se za grafičke dizajnere interesuju samo grafički dizajneri. Razmišljao sam: ako hiljadu ljudi bude pratilo moj rad - to je to, uspeo sam u životu, međutim za nepuna četiri meseca broj ljudi je porastao šest puta u odnosu na moja očekivanja, tako da sam šestostruko iznenađen.“ 

Poruke na tvojim radovima su duhovite, često ironične, ali imaju mnogo dublje značenje. Kakav je tvoj pogled na društvo danas? Da li je ono što radiš, osim što je tvoja kreativna potreba i izraz, i neka vrsta otklona prema ne baš veseloj svakodnevici?

Društvo je danas razapeto između dve sile koje vuku svaka na svoju stranu. Jedna je ta koja nas tera da radimo 88 sati dnevno, da izmislimo teleport i budemo na dva različita mesta u isto vreme da bismo postigli sve, da se laktamo za šaku dolara i onda potrošimo sav novac na stvari koje nam nisu potrebne. A druga sila nas podseća na to da nismo roboti, da bi trebalo da usporimo malo, i ta sila nas vuče ka našoj prirodi, suštini bića i pokazuje nam da je život lep. Umetnost je svakako na strani druge sile.

Neki kažu da si novi Slavimir Stojanović. Da li ti prija to poređenje, ili imaš drugačiji pogled na svoj rad, i pravac u kojem ćeš se razvijati kao dizajner?

To je kao kada za nekog fudbalera kažu da je novi Piksi. Lepo je to čuti. Kada sam počinjao da se bavim dizajnom, Slavimir je bio jedan od heroja i njegovi radovi mnogo su uticali na moje shvatanje dizajna. Ideje su ono što dizajneru trasira put, a na ideje ne može da utiče samo jedan faktor, već su posledica celokupnog stanja uma i svesti. Jedan dizajner može da utiče na drugog svojim stilom, odnosno načinom prezentovanja ideje, ali ako ideja nije dobra, onda ne vredi ni lep dizajn.

Tvoj rad se našao u knjizi Stevena Hellera i Mirka Ilića. Kako je došlo do toga da na ovaj način sarađuješ s jednim od najvećih dizajnera s ovih prostora? I ko su veliki dizajneri čiji rad posebno ceniš?

Kada sam se registrovao na Facebooku, želeo sam da pratim rad dizajnera koje volim, a kako Mirko Ilić tada nije imao stranicu, već je radove objavljivao na privatnom profilu, poslao sam mu poruku da bih želeo da pratim njegov rad. Rekao mi je da je pogledao moje radove pre nego što mi je napisao odgovor i da trenutno radi na knjizi o tipografiji sa Stevenom Hellerom i da bi voleo da uzme jedan moj rad za tu knjigu. Mirko Ilić je svakako jedan od velikih dizajnera čiji rad cenim. Ostali su u rasponu od Toulousea Lautreca preko Davida Carsona do Stefana Sagmeistera.

Čime najviše voliš da komuniciraš kroz svoj rad?

U poslednje vreme više pridajem značaj samim porukama koje pokušavam tipografski da oblikujem, ali to je samo trenutna faza. Više volim da komuniciram oblicima ili kombinacijom znaka i teksta. Nisam bio siguran kako će ljudi koji su se s mojim radom upoznali kroz kratke tipografske poruke reagovati kad vide neke ozbiljnije teme, na drugačiji način obrađene, ali se pokazalo da su reakcije pozitivne.

U Srbiji se u protklih nekoliko godina formirala nova dizajnerska scena. Ko su tvoji favoriti na njoj?

Braćaburazeri, Metaklinika i Vesna Pešić, a dizajneri koji će formirati sledeću scenu su Tamara Pešić, Borko Nerić i Andrea Boroš, zato što su sve bolji i bolji, a već su dobri.

Tekst: Nataša Atanacković

Njegove radove svi šeruju i komentarišu. Predstavljamo vam mladog grafičkog dizajnera Nikolu Puzigaću koji je u žiži interesovanja!