Dostavljač cveća koji se sa gomilom kutija probija kroz gužvu u malom porodičnom restoranu Joana na Manhattanu uopšte ne obraća pažnju na vlasnikovu ćerku koja protrčava pored njega. Devojka nosi oskudni crni McQueen top, šorts Alaïa i (razumno) špicaste salonke.

Zvuči neverovatno, ali kada je u porodičnom okruženju žena koju od 2006. godine poznajemo kao nekoga ko se zove Lady Gaga, ima tretman obične 27-ogodišnjakinje, koja oca i dalje zove "Tata”.

Stefani Joanne Angelina Germanotta odrasla je samo dva bloka od mesta na kome je Joana. Dok je ona sa mlađom sestrom, Natali, sakupljala igračke iz Mc Donald’s Happy Mealova i išla na časove klavira, njeni roditelji, Cyntia i Joe, su radili prekovremeno kako bi svoje dve ćerke upisali na Convent of the Sacred Heart, privatnu školu za devojčice na Upper East Sideu. Posle kratkog pohađanja NYU’s Tisch School of the Arts, Stefani napušta školu da bi pojurila za zvezdanom prašinom i voilà: klinka iz Lower East Sidea postala je druga Madonna, a vrlo brzo i neko ko bi kraljicu popa svrgao sa trona.

Lady Gaga je do danas prodala 24 miliona primeraka svojih albuma širom sveta, prošle godine je, uprkos otkazivanju turneje The Born This Way Ball zbog operacije kuka, zaradila 80 miliona dolara i dospela na Forbsovu listu milijardera mlađih od 30 godina (ovo poslednje je činjenica koja šokira čak i samu kraljicu šoka). U jednom trenutku dok razgovaramo kaže kroz šalu: „Nikada nisam zamišljala da ću u životu biti ovoliko bogata koliko jesam… Jeb…”

U tom trenutku u restoran ulazi Cyntia. Pojavljuje se u tamnom topu i pantalonama sa širokim nogavicama, a na glavi ima panama šešir. „Mama, rekla sam ti da danas izgledaš opušteno”, protestuje Stefani. „Pa, ja i jesam opuštena”, kaže Cynthia, „ovo mi je šešir za prljavu kosu” smeška se gladeći dugu svilenkastu plavu kosu. "Izgledaš kao da ideš u Hempton”, podsmeva joj se ćerka. Nakon toga, maze se i smeju i Stefani se umiljava kao devojčica: „Šalim se, mama, samo te zadirkujem.”

Joe stoji iza šanka, obučen u crnu majicu kratkih rukava i farmerice. Krupan i ćutljiv tip, sve do trenutka dok ne počne da priča o svojoj ćerki. Njegov restoran je postao Meka za njena takozvana „mala čudovišta”, a Joe mi pokazuje vreće i vreće pisama koja joj šalju.

"Ja, na primer, mogu da budem u Čileu ili bilo gde drugde na planeti – on to ne zna, niti ga se tiče – ali kada obožavalac donese nešto slatko ili prelepo obavezno me odmah zove. I onda mi kaže ‘da li bi popričala sa njim, za mene?’. Za mene?! Uvek to kaže! Onda ja njemu kažem: ‘Tata, moram na scenu. Ovde ispred je 80.000 ljudi koji me čekaju’. A on na to kaže: ‘O, ne! Pa, onda mu makar reci zdravo, molim te’.”

Gaga ističe da nikada nije pustila fanove da je čekaju na nastupima. Tako je radila sve dok doktori prošle godine, u sred turneje The Born This Way Ball, nisu otkrili da ona, zapravo, nastupa sa slomljenim kukom. Sve do tada, kaže mi, njen stav je bio "Kad si na turneji – sve boli, sve vreme. Nisam sigurna koji deo ovog mog jeb… tela me u tom trenutku boli najviše, znam samo da moram da otpevam 26 pesama.”

Pitam je kada je shvatila da mora da otkaže turneju. Na trenutak me je pogledala kao da želi da me ošamari. „Šta je trebalo da uradim? Da išetam na scenu i da kažem: ‘žao mi je, ljudi, boli me kuk, možete li molim vas da onih 15.000 što napolju stoje u redu obavestite da odu kući?”

Zbog operacije je prvi put u svojoj karijeri osetila ono što neminovno svaka zvezda okusi pre ili kasnije: život bez sjaja reflektora. Međutim, pauzu koja joj je nametnuta nije provela u mirovanju: odlučila je da je iskoristi za pravljenje novog projekta u kome će se dokazati ne samo kao pop zvezda, već i kao pop umetnica.

"Osvrnula sam se i videla sebe kao 19-ogodišnjakinju, okruženu svim mojim Warholovim knjigama, kompakt diskovima od Yoko Ono i Johna Lennona, Rolling Stonesa i Bowiea i zapitala sam se ‘šta bi ta mala želela ovog časa? E, pa ta mala bi želela da ovog časa zoveš ljude kao što su Jeff Koons, Robert Wilson i Marina Abramović’. To sam i uradila.” Artpop, album koji izlazi 11. novembra,  podrazumeva saradnju sa svima koje je navela. Rezultat te saradnje su video preformansi, mobilne aplikacije i haljine za crveni tepih, napravljene uz, kako tvrdi, pomoć vojnih inžinjera. To je, kaže, šansa da napokon radi ono o čemu je oduvek sanjala: da napravi savršen i iskren umetnički izraz.

"Samo bez pritiska”, kažem. "O kakvom pritisku pričaš”, pita me. „Ja sam najbolja pod pritiskom. Ja sam ratnica. Ja sam Roki u 12 rundi.”

Napuštamo restoran i odlazimo u kratku šetnju do njenog stana i „kuhinje“ u kojoj se krčka sve ono zbog čega je obožavamo – idemo u House of Gaga. Sa nama je njen modni stilista, 29-ogodišnji Brandon Maxwell. Pre njega stilista joj je bio Nicola Formichetti, koji je napustio da bi preuzeo kormilo u Dieselu, navodno rekavši sa ogorčenjem da se Gaga presvlači čak 12 puta dnevno, što je suludo.

PageBreak

Iako je napolju skoro 33 stepena Celzijusovih, preko ramena joj je prebačen kaput od tvida koji potpisuje Thom Browne. Čim smo zamakli za ugao Central Parka, zapalila je džoint. Kao da je nešto u njoj reklo: "Zbogom Stefani”. Majka "malih čudovišta” je sletela na Zemlju u svoj svojoj raskoši.

Gaga se u restoranu svoga oca šalila kako je svojevremeno štampala majice na kojima je pisalo „Ja više nisam student umetnosti! Ja sam umetnik!” Sada, dok šetamo, ona udvostručuje tu dozu oholosti koja joj dolikuje dok je na sceni. „Kao umetnica”, kaže polako i poslovično „i kao učenica jednog Warhola, ja sam sada ostvarenje njegovih snova.”

Iako na ulici slabo privlači pažnju Njujorčana, kada je napolju, u javnosti, ona se ponaša baš kao i na sceni. Sve drži pod kontrolom. Razlika između ove žene, koja se ponaša kao visoka sveštenica nekog kulta, i one devojčice koja se do pre pola sata grlila sa majkom u porodičnom restoranu je neverovatna. "Ja sam… Stefani je konstantno maltertirani umetnik. Zato sam i promenila ime. Ne mogu da budem ona u javnosti”, kaže Gaga zadržavajući smeh. „Ona bi ovde bila van sebe.”

Stefani, na primer, ne bi imala dovoljno drskosti da sama ode da bude učenica kod umetnika kakav je Jeff Koons. Tog istog čoveka Gaga je odvela u svoju House na večeru i lično mu spremila jastoga. Priznaje da oboje imaju istu tendenciju – da decenijama zure u jednu stvar, a Koons je čak naravio skulpturu koja će se, prema njenim rečima, „naći na omotu albuma Artpop”. Nastavlja priču ističući kako se oseća počastvovanom što ju je lično Marina Abramović podučila umetnošću performansa (baš kao i pisac pozorišnih komada i režiser, Robert Wilson).

Gaga skretanje u umetnost ne smatra usputnim flertom. Ona ovime, zapravo, planira da namami svoje fanove u bazu koju podiže na višem kulturnom nivou i da se tamo ulogori. „Ti kriješ nešto što je kulturološki interesantno u nečemu drugom, kao što je, na primer, pop pesma. Onda, to ‘nešto’ posredstvom pesme ispališ u svet i iznenada ljudi zahvaljujući tebi otkriju nešto novo. To sam ja radila oduvek”, kaže ona. „Sada to radimo na jednom višem nivou”. Očigledno, i na više načina. Kasnije će mi reći za Artpop: „Bila sam manje pijana i više naduvana dok sam radila na ovome, ako to ima nekog smisla."

Ulazimo u staru njujoršku zgradu u Central Parku i zadnjim liftom se penjemo do njenog dupleksa. Samopohvale koje je u ime Warhola iznela na svoj račun sada imaju više smisla. Ovo je njena Fabrika, svetilište u kome provodi dane i noći sanjajući o tome kako da na nove načine predstavi sebe kao pop provokatora. Rečeno mi je da sam prvi novinar koji je tu nogom kročio.

Ovde, u sobi sa tapetama sa ogromnim cvetovima, članovi njenog najužeg tima okupili su se (kao i obično, nedeljom) na redovan sastanak u Kući. Make up artist, Tara Savelo, sedi ispred platna i slika. Frizer, Frederic Aspiras, sedi ispred seta belih perika satkanih od žica i cevčica iz LCD-a. Svaki modni momenat je pažljivo konceptualizovan. „Milion puta se desilo da Gaga pre nastupa sedi na podu i nešto lepi ili slika“, kaže Maxwell. Noć pre koncerta u Koreji sedam sati smo lepili kristale na njenu odeću, jer joj je trebalo više sjaja.“

PageBreak

Svaki njen album donosi novu estetiku. Artpop je i dalje dobro čuvana tajna, ali očekuje se da bude nešto čistiji od ranijih radova. „Sada sam nekako besna i odbijam da nosim ajlajner i trepavice“, kaže ona. „Volim šminku, ali ona je postala nešto što moram da imam na sebi svakoga dana kako bih opravdala svoju ikonografiju. Želim da obrišem celu tu ideju i da pošaljem jednu potpuno novu poruku, tako da svakog jutra nakon što svi stavimo šminku ja jednostavno odem do kupatila i skinem je“.

Lagano, cela grupa odlazi do sobe oblepljene tapetima u dezenu zmijske kože na glavnu seansu dana – preslušavanje albuma Artpop. Album se radi skoro dve godine. Gaga je lično napisala više od 100 pesama pre nego što ih je probrala. „Svaku sam slušala iznova i iznova“, kaže „I onda sam ih učinila savršenim i još uvek ih usavršavam i usavršavaću ih svakoga dana sve dok mi prsti ne prokrvare“. Svi u kući sede na podu skrštenih nogu i izgledaju kao da anticipiraju muziku bez daha, dok se ja pridružujem „kraljici“, čiji prst klizi po Ipodu. Pritiska Play.

Soba vibrira od gromoglasnog Applause, sve se trese, a ona kaže da joj ova pesma zvuči kao adrenalinska groznica. „Give me that thing that I want/ Give me that thing that I love”, trešti iz zvučnika, dok se ona uvija i klati po sobi. Sve oči su uprte u nju. „Ja imam nešto što, čini mi se nema nijedan drugi umetnik“, kaže mi „Zaista iskreno verujem da postoji ta neka posebna vrsta aplauza koji ti publika daje kako bi te osnažila da nastaviš dalje“.

Gaga je oduvek crpela snagu iz nekog kreativnog gneva, buni se protiv konvencionalizma i diskriminacije autsajdera, posebno gej tinejdžera, koji su za nju šampioni. Dok preslušavamo pesmu po pesmu te emocije izlaze na površinu. Tokom numere Swine žestoki dubstep seče tekst: „You’re just a pig inside a human body…” Gaga gnevno baca čašu vina o zid i igra između krhotina dok se svi u kući smeju i navijaju za nju. Ovih dana jasno je da besni makar na deo kritičara koji dovode u pitanje autentičnost njenih ranih borbi, maltertiranja koje je doživela u školi, tinejdžerske depresije, godine lutanja po trotoarima tražeći uspeh... Upravo to je sve ono što njene vernike čini simbolički povezane sa njom.

„Ljudi su toliko cinični da odbijaju da veruju da ja iskreno i čisto volim svoje fanove, ne mogu čak ni da podelim svoju iskrenu priču o prošlosti, bez da me neko pita da li sam se ja zaista borila“, kaže ona „Znaš li koliko sam ja prljavštine pojela? Znaš li pred koliko ljudi sam ja puzala? Pred ljudima koji nisu poštovali moje telo, moj um, moje srce? Na turneji su jedino moji fanovi činili da nastavim dalje samo zato što sam i njima poručila da moraju da nastave dalje. A onda, kada ti klinci ne mogu da nastave, onda ja sednem sa njihovim roditeljima i oni mi kažu ’Gaga on te je voleo. Želela bih da se nije obesio pored svog kreveta’. E, kada čuješ tako nešto od roditelja, onda ti je jasno zašto mi je stalo do stvari do kojih mi je stalo.“ Iznenada, Gaga sedi na svom pink kauču i plače. Brišući suze priča o zajednici koju je izgradila sa svojim fanovima, uključujući Born this way fondaciju koju je pokrenula sa majkom pre dve godine. „Nisam imala kuda da odem“, priča dok kruži po sobi. „Nije imao ni Freddy, nije imala ni Tara, kao ni Brandon, Sonja, Lacee, Lane i Kimmi.“ Hoda u krug izgovarajući njihova imena i pričajući o njihovim privatnim i ličnim borbama kao i emotivnom teretu koji su zajedno sakupili. Kada je došla do svog frizera, Fredyija, rekla je „Freddy je izgubio oca“ i istog trenutka on dodaje „i još sam gej“. Smeh je u ovom trenutku svima potreban. „Mi se međusobno podržavamo. Svako od nas je slomljen na svoj način. Svi u ovo iskreno verujemo i držimo se zajedno.“

U ovom trenutku svima je potrebno da dignu raspoloženje i Gaga zahteva: „Pusti mi pesmu o dečaku.“ Slušamo Gypsy, baladu uz koju će mnogi, siguran sam, dočekati fajront u baru. Na redu je Donatella, pesma koju je Gaga poklonila svojoj prijateljici, ledi Versace, za rođendan. „Bolji poklon nije mogla da mi da”, napisala je Donatella u mejlu. „Dopala mi se i nisam mogla da prestanem da igram. Puštala sam je opet i opet. Pesma je luda, glasna, puna energije – sve ono što ja volim”.

Iznenada, njen tim uvek spreman i pun ideja za nove projekte, traži joj da prekine slušanje albuma i da se vrati na posao. „Samo još jednu”, kaže molećivo i nastavlja da igra sama sa sobom. Posao će morati da sačeka. „Umorim se dok samo mislim o njemu”. 

Tekst: Nojan Aminosharei