Koliko je teško da se uradi nešto novo u svetu mode?

Ne znam da li je teško uraditi nešto novo, koliko se teško izdvojiti od svega, pronići duboko u sebe i istraživati do sada nešto neistraženo ili nepoznato u vezi sebe samog.

Meni se to dešavalo u par navrata i svaki put je bio pun pogodak.

Kakav je tvoj stav povodom učestalog kopiranja dizajnerskih komada?

Smatram da to jeste kompliment kada se neko ugleda na ono što radiš i kada ''pozajmi'' ideje. To je znak da si uradio nešto dobro, originalno, novo, lepo i zanimljivo.

Ono što ne volim u toj priči jeste to što dolazi i do zloupotrebe tuđe ideje u smislu eksploatacije i zarade.

Shvatam donekle da velike modne kuće imaju čak i benefit od toga u smislu reklame, ali ako uzmemo za primer neafirmisane ili manje brendove i dizajnere to onda može biti problem.

Takođe, čitala sam kako se često dešava da velike kuće kradu ideje od mladih, neafirmisanih dizajnera i to jeste nepravda kojoj treba stati na kraj.

Calvin Klein recimo smatra da je kompliment kada veliki high - street brendovi (poput Zare, H&M-a) kopiraju njegov rad.

Foto: Braca Nadeždić

Otkrij nam kako si uspela da se probiješ na strano tržište?

Sredinom ove 2019. godine kontaktirala me je stilistkinja Michelle Wu koja je radila stajling za mladu r'n'b zvezdu Kiru Kosarin - fotografisanu za Mood Magazine.

U tom editorijalu nosila je moju haljinu sa perjem.

Nakon par meseci kontaktirala me je PR agencija iz Los Anđelesa koja promoviše dizajnere i koja u sklopu toga ima svoj showroom - oni su mi ponudili saradnju.

Nedavno smo otpočeli saradnju. Za sada moje modele nosila je Ally Brooke (Fifth Harmony), mlada latino zvezda Esther Anaya na Coca Cola Flow festivalu u Meksiku, mlada glumica Ava Michelle (koja se slikala u editorijalu za Bello magazine i koja glumi u Netflixovom filmu Tall Girl) .

Potom, Bryana Salaz koja se slikala za decembarsko izdanje Bello magazina (mlada pevačica i glumica koja se pojavila u sedmoj sezoni The Voice i koja je bila u timu Gwen Stefani).

Smatraš li da je danas Instagram postao svojevrstan cv dizajnera?

Instagram je, bar u mom slučaju, idealan za posao i za prezentaciju. Pre toga to je bio Facebook, ali kako se menjaju vremena tako se menja i tržište. 

Na Instagramu je vidljivost veća. Takođe radovi su vidjljiviji i sve je lakše, pristupačnije i bliže u smislu da se do relevantnih ljudi/saradnika koji su bitni za posao brze i lakše može doći. Svet je postao bliži.

Upravo zahavaljujući ovoj društvenoj mreži došla sam do neverovatnoh stvari: saradnika, klijenata, itd.

Foto: Braca Nadeždić

Nova kolekcija i budući planovi

Kolekcija nosi naziv Bad Religion i sastoji se iz tri čina.

Svaki čin ima svoju priču. Prvi čin je Bad Religion. Uz kolekciju objavljen je i manifesto koji objašnjava šta je zapravo Bad Religion. 

Obično ranije bila inspirisana radovima drugih umetnika, fotografijom, muzikom, arhitekturom ili filmom, ali ovoga puta priča je bila vezana za moj život i sve ono što mi se desilo u zadnjih godinu dana. 

Bad Religion predstavlja patnju, loše emocije i sve ono sto u principu nikada ne pokazujem. To je moj svet u četiri zida koji sam živela i proživela. A, sada sam kroz svoj rad imala potrebu da to ispričam i se tih emocija oslobodim na taj način.

Prilikom dogovora lokacije za fotografisanje sa Bracom Nadeždićem prva asocijacija mi je bila crkva i taj, specifičan Isus look, ali ne iz religijskih razloga. Religija me nije zanimala. 

Tražila sam adekvatnog modela koji bi mogao da ispoštuje priču do kraja, i posle dužeg traženja to je bila Jelena Šurlan. 

Napravila sam jedan mali oreol sa bodljama od žice i priča je bila kompletna.

Želela sam da kroz svoj rad da prenesm kako sam se osećala: usamljeno i iznevereno. I mislim da sam u tome uspela.

Drugi čin je Fucking Love. Šta sledi nakon ogromne tuge? Blesak i momenat kada osetiš ili kada misliš da možeš da pustiš ljubav u život u nadi da ćeš popuniti prazninu. 

Ljubav je jako lepa, ali isto tako ume da bude jako surova.

Fucking Love je moje razmišljanje i viđenje same činjenice da tako nešto lepo i uzvišeno može da te baci u takav ponor patnje, isto koliko može da te uzdigne do neverovatnih stanja kada osećaš apsolutnu sreću.

O trećem činu ne bih još govorila jer je u procesu razrade.

Takođe, ne volim da pričam o buducnosti i o planovima, jer je sve sklono promenama. Više volim da radim i da se na kraju desi.

Sva tri čina su povezana, izgledaju kao kada ulaziš iz jednog stanja u drugo.

Intervju: Maja Bunčić

Koliko je zapravo važno biti prisutan i odvažan u pristupu radu, obrazložila nam je mlada srpska dizajnerka koja od 2010. kada je diplomirala kostim na Akademiji Lepih Umetnosti, neumorno radi na novim modelima, izlaže i predstavlja svoj rad, ne odustajući od ideje da uspe u pozivu koji je izabrala, a koji oduvek - a pogotovo danas u Srbiji, predstavlja veliki izazov.