Iako je pre par godina Vanity Fair napisao možda i najobimniji članak o Jayne Wrightsman, filantropu, kolekcionaru, muzejskom patronu i članici visokog društva, dobar deo njene životne priče obavijen je velom misterije.

Čak i sada, sa svojih 98 godina, Jayne ne želi da razotkriva detalje iz svoje prošlosti, niti da govori o periodu odrastanja u malom gradiću u Mičigenu, pogotovo o stvarima koje se tiču njene porodice.

A govorilo se i pisalo svašta, najšokantnija je bila činjenica da je mirna, pristojna i uvek prijateljski raspoložena Jayne, preselivši se tokom Velike depresije sa majkom u Los Anđeles, postala predmet ogovaranja upravo zbog majke, koja je bila njena sušta suprotnost.

Naime, Alieen Larkin, majka tadašnje 16-godišnje Jayne koja je pohađala državnu srednju školu, vodila je buran noćni život i redovno izlazila u kafe Gala, poznat po gostima koji su mahom uključivali holivudski džet set.

Alieen, rodom iz Alabame, posedovala je i jak južnjački akcenat i istu takvu ličnost i stav, o čemu je najbolje možda govorio njen nadimak - Chuggy.

Sa druge strane, kako kažu drugovi iz njene srednje škole, Jayne je bila oličenje damskog ponašanja i prefinjenog stila, sve njene haljine bile su perfektne i ispaglane bolje od bilo čijih, dok je ona sama bila vrlo šarmantna, fina i komunikativna.

Uz sve to posedovala je sitnu, skladnu građu i privlačne crte lica, te ne čudi što se vrlo brzo uklopila u umetničko i džet-set društvo Holivuda. Ovako prefinjena i otmena, sa manirima iz visokog društva Jayne je radeći kao model za kupaće kostime u jednoj robnoj kući, zapala za oko dve decenije starijem Charlesu Wrightsmanu - vlasniku naftne kompanije, koji je ugledavši Jayne izjavio: "Želim ovo. Ne kostim, već devojku."

I to što je želeo imućni Charles, koji je takođe stremio tome da dostigne one najviše slojeve društva - u kojima nije bilo dovoljno samo biti bogat da biste postali deo prestižnog elitnog kruga, već i da negujete jedan imidž koji je podrazumevao ženu sa manirima, dobio je.

Upravo je Jayne bila njegova ulaznica za svet visokog društva kojim su oboje bili opčinjeni.

Zajedničkim snagama osvojili su i najtvrdokornije pripadnike elitnog američkog društva i postali cenjen i voljen par u prestižnim njujorškim krugovima.

Naime, Charles je bio taj koji je u Jayne video kapacitet i talenat, te joj je omogućio najbolje tutore francuskog jezika, profesore umetnosti, ali i stručnjake iz oblasti mode i enterijera.

Sve gore navedeno, mlada Jayne je uspešno savladala, a kako su njeni profesori kasnije naveli, razlog za to bila je činjeica da je Jayne svaka od ovih oblasti iskreno interesovala, a posebno polje umetnosti, te mode i enterijera za koji je imala i dara, što će se kasnije u nekoliko navrata i dokazati.

Uz novac i besprekoran ukus mlade gospođe Wrightsman, nije potrajalo mnogo pre no što je par osvojio najviše krugove društva u Palm Beachu, gde je bio njihov prvi dom.

Jayne je zajedničkim snagama sa svojim učiteljem - čuvenim dekoraterom Stéphanom Boudininom, predsednikom prestižne francuske kompanije za dizajn Maison Jansen, uredila dom na obali Palm Beacha.

Boudinin je bio poznat i po tome što je davao savete vojvotkinji od Vindzora, kao i iranskom šahu, a Wrightsmanovima je pomogao da od klasične vile, naprave mali francusku palatu na obali, sa modernim elementima za uživanje.

Pored klasičnog nameštaja i posuđa, te čuvenih umetničkih dela, izdvajao se parket koji je bio donesen iz pariske kraljevske palate! Samo dekoracija vile, Charlesa i Jayne koštala je preko 16 miliona dolara, što je za ono vreme bila više nego impozantna cifra.

Poseban detalj činili su bašta i dvorište, u kome se nalazio ogroman bazen okružen palmama, sa pogledom na more. Bazen je punjen morskom vodom, a tokom hladnijih večeri i zimskih meseci zagrevan je, te je bio omiljen među gostima Wrightsman para.

Kako su se velikom brzinom penjali ka vrhu društvene lestvice, tako su i imena njihovih prijatelja bila sve cenjenija.

Među ovim imenima, kao posebno bliski prijatelji isticali su se Jacqueline i John F. Kennedy.

I upravo je Kennedy bio jedan od tih čuvenih gostiju koji je obožavao da provodi vreme u bazenu Wrightsmanovih, kako zbog hedonizma, tako i zbog povrede leđa koju je imao.

Sa druge strane Jacqueline se svojim odmerenim ponašanjem i damskom diskretnošću odlično slagala sa Jayne, te su ubrzo postale bliske prijateljice.

Njihovo prijateljstvo je učvršćeno, kada je Jayne postala član komiteta lepih umetnosti Bele kuće i svojim besprekornim ukusom savetovala Jackie u vezi preuređenja Bele kuće, te joj preporučila Boudinina, ali ujedno bila i finansijer za preuređenje Plave sobe - jedne od najvećih u Beloj kući.

Kada je Bela kuća konačno restauirana, iako je u tome veliku ulogu odigrala Jayne, ni u jednom trenutku nije preuzela zasluge, već je sve skomno i dostojanstveno pripisala Jackie i njenom izvrsnom ukusu.

Pored toga što su se Wrightsmanovi u jednom trenutku preselili na Menhetn - čemu su od starta i težili, a njihov dom je izgledao poput svojevrsnog muzeja sa najprefinjenijom dekoracijom, te izuzetno cenjenim umetninama (bili su članovi eksluzivnog kluba - posedovali su jedno od svega 24 svetu poznata Vermerova dela), ubrzo su zbog svog izuzetnog ukusa postali vrlo cenjeni u najvišim umetničkim krugovima Njujorka.

Tako je Jayne postala jedan od patrona njujorškog Metropolitan muzeja, dok su ona i Charles bili jedni od najvećih američkih filantropista na polju umetnosti.

Čitava jedna soba iz njihovog njujorškog stana nalazi se upravo u Metroplitan muzeju, razlog za to su naravno ogromne vrednosti svakog parčeta nameštaja, koje je staro vekovima, a poreklo vodi iz neke od aristokratskih evropskih porodica.

I nije samo dobar ukus za enterijer, te prestižan dekor bio ono po čemu se nekada potpuno nepoznata devojka iz Mičigena, sada isticala u visokom njujorškom društvu.

Jayne je posedovala impozantnu kolekciju nakita i zavidan modni ukus, protkan posebnom elegantnom notom, koja nikada nije odskakala, ali se isticala upečatljivim detaljima.

Ovi detalji uglavnom su bili spektakularni broševi sačinjeni od dijamanata i bisera.

Njena kolekcija broševa između ostalog sadržala je i određene primerke čija je vrednost mahom neprocenjiva.

Među njima je i zlatno-srebrni broš u obliku mašne, optočen dragim kamenjem, koji datira iz 1850. godine, čiji je prethodni vlasnik bila princeza Marina, koja je ovo parče nakita dobila na poklon od svoje majke - velike vojvotkinje Elene Vladimirovne od Rusije, a nošen je na krunisanju kralja Georga VI 1937., te kraljice Elizabeth II 1953. godine.

Kako je Jayne došla u posedstvo ovog broša nije poznato.

Pored broševa tu su i minđuše i ogrlice od safira, rubina i korala koje potpisuju Bulgari, Cartier, Van Cleef & Arpels, kao i Tiffany & Co.

U pitanju je naravno zavidan broj aksesoara ogromne vrednosti, koja će bez sumnje pripasti nekoj od Jayninih donatorskih organizacija namenjenoj očuvanju posebnih umetnina.

Iako je prema američkoj umetničkoj sceni svojim istančanim ukusom i ogromnim filantropskim doprinosima bila više nego velikodušna, Jayne Wrightsman se nikada nije isticala u javnosti, bez obzira na veliko interesovanje medija koje je danas kada je ova velika dama u pitanju, utoliko veće.

Držala se stava da njena dela treba da govore više od onoga što ona ima da kaže.

A to je po svoj prilici zaista mnogo.

Priredila: Maja Bunčić

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/