Ona je živi primer da o ukusima, ipak, treba raspravljati. Uvek su polemisali o njoj, ogovarali je ili se divili njenom stilu odevanja, načinu ponašanja i bitisanja, i to ne prestaje više od pola veka. A bilo je i materijala... 

Milanka Udovički je doktor ruskog i orijentalnih jezika. Doktorat je stekla na Sorboni, a mentor joj je bio Danilo Kiš s kojim je drugovala i u Parizu i u Dubrovniku, u hotelu Argentina. Imali su sobu do sobe i jedan poseban zajednički užitak - da kada se završi sezona, ostanu i gledaju more u oktobru. Osim što joj je bio mentor i prijatelj, Kiš je umeo i da joj pričuva prvog sina Aleksandra dok bi ona bila na nekim snimanjima. 

Milanka je pre svega Zemunka, ali uz to i bliska prijateljica Rogera Vadima, poznanica Caryja Granta, više nego intimna sa Andrejem Končalovskim. Majka je tri sina, i to iz tri različita braka. Sa dva, od ukupno pet muževa koje je imala, ostala je do njihove smrti. A i van tih brakova imala je brojne, kako ona kaže, emotivne veze. Ljubav joj je preteška reč. Rađala je na svakih deset godina, počevši od 1960. Kaže da je sada srećna što nije baš iz svih brakova imala decu.

Milanka je prva Srpkinja koja se pojavila na naslovnoj strani francuskog Voguea, ali ne kao model, već kao modna dizajnerka. Slikao ju je jedan od najslavnijih fotografa u istoriji, čuveni Helmut Newton. Njih dvoje imali su jedan zajednički plan koji se, nažalost, nije ostvario: Newton je hteo da je fotografiše sa tri sina i dva unuka, koji stoje oko nje u crnim smokinzima, dok se ona baškari u minijaturnom bikiniju. Bila bi to sasvim sigurno još jedna istorijska naslovna strana da Helmut Newton nije poginuo samo nekoliko dana pre zakazanog snimanja.

Falsifikovani pasoš

Ova ikona slobode oduvek je privlačila ogromnu pažnju gde god da se pojavi. Oblačila se i ponašala potpuno otkačeno. Pušila je lulu i nosila mornarsku kapu. Išla je u školu pantomime. Igrala je na filmu. Nikad se nije češljala. Potpuno slučajno, zapanjila je čuvenog dizajnera Philippea Starcka patikama koje u tom momentu niko nije znao ni da napravi, a kamoli da ima. 

Mesto sa kog je Milanka krenula, ujedno i mesto na koje se vratila da bi zatvorila krug, jeste Gospodska ulica u Zemunu, gde je iz gimnazije izašla kao najbolji đak. Tu se kao devojčurak često vozila porodičnim čamcem Sremica, obično usidrenim nasred Dunava. Kad bi to ikako bilo moguće, u ličnoj karti sigurno bi joj pisalo „rođena sa stilom“. Njena mama, domaćica, prvo žena inženjera, pa onda pilota, na pijacu nije išla bez satenskih rukavica.

Od oca, mašinskog konstruktora, kockara, naposletku i zatvorenika, koji je znao da dođe sa koferom punim para, ali i da odnese sav mamin nakit, Milanka je nasledila hazarderski duh koji je njen potonji život pretvorio u kapitalno avanturističko delo sa mnogo elemenata trilera, poput romana Henrika Sjenkjeviča. Na primer, desilo se da je najmlađem sinu Dimitriju - Miti, jednom prilikom falsifikovala pasoš - zalepila je sliku i lupila pečat kućnog saveta - da bi proputovali Rusiju.

Osim u Zemunu, Milanka danas živi i u Parizu. Svakodnevno pravi zelenu portugalsku čorbu caldo verde, dok glasno sluša Visockog. Tada je zapljuskuju slike iz prošlosti, pa se, dok nemarno gnječi krompir i sipa zelje, zapita: „Majku mu, da mi možda nije došao kraj?“ Kad se povede priča o antiejdžingu duše i neprekidnom otkrivanju novih stvari u životu, oduševljena je što je na zemunskoj pijaci u svojoj 78. godini konačno otkrila šta je raštan (vrsta kupusa), a obrnula je zemaljsku kuglu više puta. I ne staje. Niti ima nameru. Kada je pitam ko joj je treći muž s kojim ima sina koji nosi njeno prezime, Udovički, kroz smeh, obučena kao da je krenula na neku pank modnu reviju kaže: „ Ne sećam se.“

Pročitajte nastavak na sledećoj strani... 

PageBreak

Lepota nereda

Kao kakav maestralni esteta haosa, Milanka voli nered koji razbijaju lepe stvari, smatra da je pijaca ogledalo svakog grada, megaloman je kad je reč o cipelama i krpama, obožava klavire, a u pariskom domu ima i jedan španski sekreter, srednjovekovni, sa lancima. Prijaju joj starinska, izlizana ogledala, obožava drvo - parket bez tepiha i itisona koji gutaju prostor. Jedan davnašnji stan u Parizu, koji je bio u prizemlju, jednom prilikom ceo je ofarbala crnim lakom i tu se osećala divno, kao da leži u sarkofagu, kaže. Izdržala je jednu zimu i prefarbala ga.

Milanka je svesna da starenje ne može da se zaustavi, ali je patentirala know-how - kako ostariti dobro, i ovaj inače bolan proces za posebne žene pretvorila u konceptualnu umetnost. 

- Lepota je veoma teška jer je godinama treba održavati i to svakog jutra. To nisam uvek radila redovno, ali jednom godišnje imam mesec dana tajlandske masaže, idem u saunu, a sve o vitamina naučila sam od svog prvog muža, doktora Pierrea Gasparda - ispričala mi je pre 11 godina. 

Sa Pierreom je bila u braku 11 godina i ta ljubav se nije završila do njegove smrti. Kad je kao studentkinja prve godine ruske književnosti na Sorboni dobila grip, drugovi iz Studentskog doma našli su lekara da je izleči. To je bio Pierre, koji je bio tek na prvoj godini medicine. Iako su njihova osećanja bila veoma konkretna i snažna, ona nije htela da se uda za njega pored brojnih beogradskih prosaca. Ipak, kad je nekoliko godina kasnije porodica saznala da je Milanka trudna, valjalo je venčati se. Popustila je jer je oduvek bila protiv abortusa. Neukrotiva i do poslednje ćelije, ipak nije mogla da do kraja omeđi svoj život u četiri zida tako rano početog braka. Duge tri godine razdvajala se od Pierrea, a kada su se konačno rastali, ona je već imala sina sa komunističkim glavešinom i direktorom Avala filma Dragišom - Giletom Đurićem. Ipak, pre toga, pre Pierrea i Dragiše, desio se čitav jedan život.

Ljubavni dvoboji

Pred završni ispit na Sorboni, razbolela se i došla kući. Nije više htela da se vraća, ali su je mama i reditelj Puriša Đorđević strpali na voz, da završi započeto. Nedelju dana je samo plakala, slušala Brassensa i jela Gavrlovićevu salamu. Očekivala je veseo Pariz, pun muzike kao iz literature, a zatekla je sumorni grad, dok joj je Beograd bio pun života. Tu je ostavila tragove prve velike ljubavne afere sa Coletom Dečermićem.

Na autobuskoj stanici na Zelenom vencu srela je Vokija Kostića i Ljubu Tadića, koji su se zaputili u Zemun da je prose za svog druga Coleta. On ju je prvi put video u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, gde je dolazila na kostimske probe za film Te noći. Tada je uhvatio za ruku i nije je više puštao, sve dok ona, zahvaljujući tom honoraru od 260.000 miliona nečega, nije sama sebi platila odlazak i život u Parizu. Nije išla trbuhom za kruhom, niti bežala od komunizma, jednostavno, želela je da opipa svet, da istražuje slobodu i sopstvene granice. 

Ljubav sa Coletom bila je obeležena skandalima, a šta drugačije očekivati od majstora spektakla, koji je počinjao da igra tek kada bi muzika prestala da svira. Jedne Nove godine bila je sa njim u Klubu novinara, i kako to obično biva na filmu, a i u životu, dok se dvoje zabavljaju, treći čeka na kiši.

Taj treći, koji je stajao ispred Kluba, kod Mažestika, dok je lilo kao iz kabla, bio je Puriša Đorđević, koji je bio ljubomoran na sve njene veze. Redovno joj je povlačio dekolte i voleo da je predstavlja kao svoju verenicu. Tog 1. januara otišla je sa Purišom na neki drugi prijem, a ujutru je zatekla mamu i Coleta kako sede pored sanduka za drva i plaču.

Cole i Milanka bili su prava gradska šema. Kada god bi se posvađala sa Purišom, koji je znao da bude agresivan, Cole ju je branio. Sa Arsom Jovanovićem se kupala u šampanjcu, plovila po Dunavu i sa sedmog sprata svog pariskog potkrovlja gledala kako joj stižu njegovi buketi cveća.

I pre nego što je postojala bilo kakva šansa da bude s njom, Dragiša - Gile Đurić stalno ju je opsedao. Da bi ga držala podalje od svog ionako klimavog emotivnog života, saopštila mu je da će pristati da izađe sa njim pod uslovom da on postane narodni poslanik. I kad je jednom prilikom vratila sa porodičnog putovanja iz Budimpešte, na radiju je čula da je Đurić izabran za poslanika. Kad joj je zazvonio telefon, podigla je slušalicu i samo rekla: „Okej“, čula sam.

Mnogo su putovali, bili su odličan tandem za osvajanje ljudi, dobro su se dopunjavali i sa mnogo šarma podilazili jedno drugom. Bili su skroz slobodni - on je uživao u njenim mini suknjama i dubokim dekolteima. Obišli su celu Rusiju. Jednu Novu godinu dočekali su u Ukrajini, ludački su se provodili u Gruziji i tamo je začet njihov sin Miloš, sada menadžer koji nakon bogate karijere u brojnim francuskim kozmetičkim kućama trenutno radi za L'Oréal. Kada se Dragiša ustoličio na mesto Ratka Draževića, kao direktor Avala filma, zamerio je Milanki samo jednu stvar: „Gde sam te sada baš sreo, kada su mi sve žene nadohvat ruke.“ Imao je običaj da joj kaže i kako je sve prodala osim svoje slobode.

Vegas i Holivud

Poslednji put rodila je u četrdesetoj. Znala je kada sa nekim muškarcem ostane u drugom stanju da se tu bliži kraj - gotovo je! Sinovima je bila i mama i tata, ceo život je izdržavala celu porodicu. Ipak, to je nije sprečavalo da voli iz sve snage. Sada kaže da ne zna kako je, pored toliko posla, imala vremena za toliko velikih ljubavi. „Imam čiste namere, čist pogled i nisam fuksa“ - kao da je zapisala sebi u leksikon. Ponekad se premišlja da li je, zapravo, njen eliksir večne mladosti to što je sve radila kako je htela, ili to što je uvek bila zaljubljena. Prvog dečka je imala sa 13 godina i sa njim je bila do velike mature.

Pamti strasnu romansu sa američkim slikarom Toddom Hewittom. I njena deca odlazila su kod njega sve dok jednog dana nije iznenada umro u metrou. Pre petnaestak godina venčala se u Las Vegasu sa Vojislavom Trailovim, industrijalcem, koga su u Parizu zvali Macan.

Posebna je priča Andrej Končalovski. Upoznala je starijeg brata Nikite Mihalkova u Parizu kada je imao premijeru prvog filma. Prošli su sve i svašta, spavali po nekakvim kuhinjama, kada su bili potpuno bez novca, našla mu je i producenta za prvi holivudski film Marijini ljubavnici. Tada je Andrej nije uzeo da radi kostime i opasno se naljutila. Ta ljutnja je vremenom prošla, ali danas se opet vratila. Ne komuniciraju, ali to je ona strast koja se krčka kao njen novootkriveni raštan u zelenoj portugalskoj čorbi. Izvesno je da njih dvoje kriju neku veliku tajnu, samo njima znanu. Ta tajna je veća i od toga što je bio u vezi Shirley MacLaine, pa bi njen sin rekao: „Evo je ona sa veštačkim noktima i groznom bluzom.“ Seća se i Andrejeve ljubavi sa Liv Ullmann, koja nije podnosila što njih dvoje u njenom prisustvu razgovaraju na ruskom. I kako ga je, kad mu je karijera bila u zapećku, vodila kod ruskih gatara da mu izlivaju olovo.

Upoznala je i vodeće ruske mafijaše koji poseduju pola Pariza, zahvaljujući prijatelju, ruskom reditelju Aliku Hamrajevu. Često su se skupljali u dači, u Nikolajevskim gorama, pored Moskve. Našla bi se tu cela uzbekinstanska ekipa. Tamo se kuvalo, pevalo, igralo i izvodile su se spiritualne seanse, uz duge šetnje kroz šumu. Zaustavljali su vazdušni saobraćaj da im ne smeta buka, a kada bi se gosti razilazili, Milanki je trebalo još zabave, pa bi najupornijima predlagala da idu u neku diskoteku, na šta bi se samo čuo šapat: „Draga, ne brini, diskoteka će doći kod nas.“

Minić umire poslednji

Pariz je nikada nije previše inspirisao, London ju je više uzbuđivao, ali je znala da na revije Aleksandra Joksimovića u Gradu svetlosti dođe sa glavicom kupusa. Dok manekenke krstare pistom, a lični fotograf Grace Kelly slika, ona u gledalištu jede kupus. Danas se toga ne seća, ali priznaje da voli ovo povrće.

Sopstvenim primerom Milanka uspešno demonstrira da sa godinama sve može da bude uzbudljivije. Sreo sam je i pre nekoliko godina u sada „pokojnoj“ kafani (a koja već nije pokojna) Tri lađara u Zemunu. Na tom specifičnom mestu, Lađarcu, gde se džez služio između jela i pića, a bogami i kao desert, gde su se preplitale niske cene i ozbiljne scene, gde je postojao deo za mlade i one malo starije, Milanka je u striktnom miniću, sa već čuvenom lulom, tu gde je dobro zagazila osmu deceniju, mingolovala i plesala. Uživala je kao svoj na svome. Isto to radi i sada, dok sedimo u jednom zemunskom lokalu, lažno se smeškajući fotografu. Kao da zna nešto što niko od nas ne zna. Gledajući je, čovek ne može da se otme utisku kako će jednoga dana, kad reši da se povuče, upravo ona dobijati tantijeme za život.

Tekst: Aleksandar Đuričić

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/ellesrbija/