Život nije ni malo lak, što potvrđuje i rad Đorđa Makarevića... Od prvih zaigranih pokreta, mladalačkih, slobodnih i eksperimentalnih koji su bili njegovo traženje „sebe“,  do titule prvaka Baleta Pozorišta na Terazijama, Đorđe je prošao težak put. 

Rad, trud, volja i beskrajna želja za napetkom su, nakon završene baletske škole Lujo Davičo, Đorđa doveli do novog stepenika kada je hrabro zakoračio dalje - studija glume u klasi Mirjane Karanović, koja mu je otkrila novu ljubav...

Ta ljubav je bila režija. Nakon završene druge godine studija glume, Makarević je odlučio da je napusti i uplovi u svet režije.

Vreme je prolazilo, a diploma se danas, žargonski rečeno isplatila jer je ovaj talentovani umetnik našoj pozorišnoj sceni imao šta da pokaže. Šta više, on je uspeo da je modifikuje i da u potpunosti pomeri granice, i to režijom jedinog inkluzivnog mjuzikla u svetu pod nazivom „Čarobno putovanje“, u kome glavne uloge igraju mladi sa autizmom.

Dokaz da želja proizilazi granice je veliki uspeh ove predstave, u kojoj je Đorđe uspeo da uvede autističnu decu na velika vrata pozorišne scene. Ovaj mjuzikl urađen po uzoru na tekst Žila Verna "Put oko sveta za 80 dana" mu je obezbedio prestižnu Nagradu grada Beograda.  

Tu se ne završava sve, već naprotiv čini se da tu baš sve i počinje jer vrlo brzo Đorđe predstavlja intrigantnu koreodramu „Oni“ u kojoj nas ovog puta, putem moćnih režiserskih tehnika, uvodi u beskrupulozan i realističan svet, jasno pokazujući prstom na „njih“, a mi dotaknuti istinom i bolnim saznanjem, ćutimo i bez daha gledamo u krivce...

Nakon uspeha još jedne režije, Udruženje profesionalnih baletskih igrača, koreografa i baletskih pedagoga Srbije mu dodeljuje nagradu Terpsihora prošle godine za koreodramu „Oni“, a veoma brzo i Belgrade Edit Culture je proglašava najboljom savremenom predstavom.

Kada spomenemo tvoje radove, ti si jedan od umetnika koji kroz kreativan proces kritički deluje na društvo i menjanje svesti. Kada igra prestaje da bude zabava i kada dobija sasvim drugu dimenziju? 

Igra apsolutno nikada ne prestaje da bude zabava, a dimenziju treba uvek da dobije. Upravo to je moj moto.

Da li se nakon brojnih dostignuća u baletu sasvim prirodno javila želja za režijom? Kada si shvatio da je pravi trenutak za taj poduhvat i koliko su ti poznavanje glume (koju si studirao) i prethodni baletski i koreografski rad pomogli da pronađeš svoj izraz u režiji?

Ako gledamo na sam balet, shvatićemo da se baletski igrač trudi da se fokusira na sebe i pruži najbolje, isto kao glumac. Međutim koreograf je taj koji razmišlja o koracima ali i o igraču, dok bi istim intezitetom reditelj trebao da bude fokusiran o svemu što se odvija na sceni. Režija je došla u moj život kao logičan sled životnih okolnosti, odnosno onog momenta kada sam bio spreman za nju, jer je režija jedna vrlo kompleksna profesija koja zahteva životno iskustvo. S obzirom da sam prvak baleta, koreograf i da sam jedno vreme studirao i glumu, režija je sve to upotpunila i stavila krunu na sve.

Predstava „Oni“ se zasniva na istinitom događaju koji se odigrao u Rusiji, dok je „Čarobno putovanje“ adaptirano delo Žila Verna „Putovanje oko sveta za 80 dana“. Da li pronalaziš inspiraciju kroz umetnička dela, svakovnevnicu života, muziku ili ples, i da li je nekada ona sama pronašla tebe?

Inspiracija uvek dolazi sama, a ja je samo pratim. Obično počinje opažanjem, odnosno osluškivanjem svega što se oko mene nalazi. Smatram da na nekom nesvesvnom nivou pamtim i prikupljam slike i doživljaje, tako da posedujem pravu galeriju dešavanja i likova koji samo čekaju realizaciju.

Kroz dve predstave, u kojoj se sukobljavaju elementi koreodrame i mjuzikla ispričao si nam jednu vrstu priče koja nosi određenu teskobu, realističnost i duboku pouku. Nakon toga si u jednom intervjuu rekao da bi voleo da se okušaš u režiranju komedije. Šta bi voleo da nam ispričaš kroz taj žanr?

Dobra komedija pa čak i tragikomedija kod ljudi izaziva uvek dobro raspoloženje i smeh. Smatram da je smeh preko potreban, ne samo našoj publici u Srbiji, već gledano na globalnom nivou, celom svetu. Dobru komediju je najteže uraditi, i to vam je kao kada ispričate vic iznenada na koji svi padnu, naravno od smeha.

Da li smatraš da si pomerio određene granice u umetničkom smislu, ali i one koje se nalaze duboko u tebi? 

Probijanje granica u umetnosti se uvek desi upravo onda kada ne razmišljate o njima. One se uglavnom nalaze u samoj suštini onoga što radite i poruci koju dajete. Inače, u svemu što radim imam jedan moto - ili radim ili ne radim. Upravo tako je i nastao inkluzivan mjuzikl “Čarobno putovanje“, koji zaista u umetničkom ali i medicinskom smislu predstavlja proizilaženje granica. Što se tiče ličnih, moram da priznam da one praktično ne postoje. 

S obzirom da se predstava “Oni“ igrala na maloj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, imajući u vidu aktuelnu nepovoljnu situaciju u pozorištu (i generalno u svim teatrima), kakav je dalji njen put i da li su se dobijenim nagradama otvorila neka vrata ili ne?

Koreodrama balet „Oni“ je na stalnom repertoaru Narodnog pozorišta. Posle odnetih nagrada za najbolju režiju i koreografiju za 2015. godinu, kao i proglasom za najbolju savremenu predstavu, ona ima svoj put i svoju publiku. Publika je ta koja se stalno vraća i dovodi novu. Tako ta predstava živi i prirodnim tokom se razvija. Inače, balet „Oni“ će biti izveden 27. marta na velikoj sceni Narodnog pozorišta u okviru 13. Beogradskog festivala igre, na kom do sad nijedna srpska produkcija nije mogla da stane rame uz rame sa ostalim stranim umetnicima i produkcijama, na šta sam posebno ponosan.

Sa čim si se sve susretao do sada, i koliko je danas tebi kao umetniku teško pronaći svoj put i baviti se umetnošću na profesionalan način u Srbiji? 

Sa čim sam se sve susretao do danas je bolje da zadržim za sebe, jer bi bilo blamantno pričati o tome. Nažalost, mnogi vodeći ljudi su na pogrešnim pozicijama zbog čega otežavaju razvoj umetnosti. Samim tim je ugrožena i profesionalna strana umetnika. Što se mene tiče, ja imam svoj put i trudim se da ne razmišljam i ne trošim energiju na pogrešne ljude, jer bi to bilo bespotrebno energetsko rasipanje. Jednostavno se vodim ovim: "Ma šta da uradiš, neki ljudi te neće voleti. Ma šta da uradiš, neki ljudi neće prestati da te vole. Zato idi samo tamo gde je ljubav."

Razgovarala: Kristina Milošev

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>http: //www.viber.com/ellesrbija