I danas se vrlo jasno sećam januarskog broja srpskog izganja magazina ELLE iz 2011. godine sa Marinom Abramović na naslovnoj strani.

Najveća umetnica na svetu, od glave do pete, bila je obučena u Givenchy komade koji su bili pravljeni samo za nju, samo za potrebe tog snimanja, sve je slikao jedan od najboljih fotografa na svetu i sve je to bilo objavljeno po prvi put u srpskom izdanju magazina ELLE.

Tada sam imao 18 godina i pomišljao da je tako nešto nestvarno. Listajući magazin samo sam čekao da iskoči greška u tekstu, da vidim su slike ukradene, a da garderoba zapravo nije Givenchy. Ko bi još poverovao u to da nekoliko ljudi iz Srbije može da spoji najveću umetnicu, najpopularniji brend i najboljeg fotografa i sve to na globalnom nivou? Ruku na srce, ja nisam. Evo, četiri godine kasnije, i sam sam deo sam tog tima i to je vrlo jasan dokaz kako je sve moguće.

Leto je u jeku i cela redakcija planira godišnje odmore. Lenjo ulazimo na redakcijski sastanak za planiranje avgustovskog broja i počinjemo sa razgovirma o destinacijama, japankama, pesku i slanoj vodi. Nekoliko sati kasnije, javlja se i ideja da uradimo intervju sa Riccardom Tiscijem. Taj zadatak pada meni u krilo i shvatam da za mene nema leta, sunca, ni odmora.

Karma od pre četiri godine mi se kezila u lice, sada je na meni zadatak da uradim nešto “nestvarno”. Padam u paniku svestan da se takvi intervijui zakazuju i nekoliko meseci unapred, očekujem da će nam se samo zahvaliti na upitu i već spremam rezervni plan. Neverica mi je mozgu, kao i pre četiri godine, ali na moje veliko iznenađenje brzo dobijam odgovor da je gospodin Tisci vrlo zaintersovan za saradnju i da on i čitav Givenchy tim vole i prate rad našeg magazina.

Osim što želi da da intervju za srpski ELLE ,Tisci želi da jedan od važnijih projekata koje je uradio u poslednje vreme bude objavljen na pravom mestu i to upravo kod nas u magazinu! U pitanju je ekskluzivni editorijal koji je fotografisao Danko Steiner, a stajling radio Riccardo lično. Ustupa nam sve fotografije uz rečenicu: „Radite sa njima šta želite, vaše su.“ Nakon svih ugovora o tajnosti koje smo potpisali, bojažljivo otvaramo fotografije da nam neko ne vidi desktop. Preponosni smo na to što smo prvi magazin na svetu koji ima priliku da objavi ovaj editorijal. Ali moja panika se ne smiruje, jer i dalje treba uraditi intervju. Šta uopšte pitati čoveka kao što je Riccardo Tisci? Čovek čeka pitanje! Prva stvar koja mi pada na pamet kada kažem Riccardo i Givenchy u istoj rečenici jeste najuspešnija modna saradnja ovog veka. Moram nečim da počnem, on i dalje čeka…

Dakle, kako vi gledate na uspeh koji ste zajedno postigli?

Kada smo započeli saradnju, poslovi u modnoj kući Givenchy nisu išli dobro. A, ako se pitate zašto je Givenchy uspeo da prevaziđe krizu i danas postao toliko popularan, to je zato što je sada mnogo nosiviji. Snaga ovog brenda leži u tome da mogu da ga nose mlade devojke, ali i zrele žene. Srž Givenchyja upravo jeste taj paradoks, ta dugotrajna tenzija između haute couturea i street stylea.

Čak je i Kim Kardashian, osoba koje se pre dve godine stideo čitav modni svet, izgovorila DA noseći Givenchy venčanicu pravljenu po meri. Baš niko od dizajnera nije hteo da je obuče, a danas se oko nje otimaju. Vi ste bili najhrabriji, a ujedno i najosuđivaniji. Prvi ste je uzeli za ruku i odveli u svoj atelje. Danas svi imaju utisak da ste pravi prijatelji.

Upoznao sam Kim iz poštovanja prema Kanyeu. Svidela mi se i ubrzo smo postali prijatelji. Na početku saradnje dobio sam dosta negativnih komentara, ali nisam odustao od nje. Danas svi žele da je obuku. Modne kuće učiniće bilo šta, samo da je vide u svojoj odeći. 

Pored Kim, tu su i  Marina Abramović, Carine Roitfeld, Donatella Versace, Mariacarla Boscono, Lea T, Jamie Bochert... Sve su to na neki način Riccardove žene. One su stalno tu negde, smenjuju su u kampanjama. Kako se uopšte povlači granica između modela i celebrityja? 

Vrlo lako. Za naše kampanje, na primer, ne uzimamo često poznate ličnosti, već isključivo modele. Nikog od poznatih ne smatram ambasadorom našeg brenda. Kad radim sa nekim do njih, za mene to predstavlja isključivo poslovnu saradnju. Nikada im ne namećem svoje vizije, želim da budu ono što jesu.

Koliko su te žene za vas važne i privatno? 

Isto je kao i kada sam ranije sarađivao sa umetnicima: uvek tragam za jakom, neustrašivom, hrabrom i inteligentnom ženom. Zajedničko svim navedenim imenima jeste to da ih podjednako poštujem i da nisu izabrane zato što ih želi tržište, već sa njima imam duboke odnose koji dolaze iz srca. To su moje prijateljice, porodica, tokom godina postale su i moje muze.

Pamtim vašu izjavu: „Ništa sem lepote nije bitno“, šta je to uopšte značilo? Šta je lepota?

Mislim da smo svi jednaki i lepota je nešto što nema kulturu, religiju ili boju. Moju drugu couture reviju otvorilo je devet crnih manekenki: neke od njih otkrio sam sâm, a neke, poput Naomi Campbell ili Liyae Kebede, već su bile veoma popularne.

Religija, katolicizam, gotika i magija neki su od glavnih elemenata koji opisuju vaš rad. Na koji način ste ih lično iskusili? Bojite li se ko će to da nosi?

Gotika može da predstavlja čistu svetlost, ona je vrsta estetike koja se kreće između inspirišućih mesta u potpunoj tami i onih na kojima možete da nađete jarku svetlost. Ja sam odrastao uz nedeljne mise, Uskrse koji su se veoma religiozno slavili, uz Božić Batu, Bogorodicu... Svi ti elementi jesu jedan veliki deo moje duše. Crna, čipka, grafika krsta – sve potiče iz religije. Dok radim, stalno sebi postavljam pitanje da li je to što stvaram prikladno ili ne. „Kako će ona ovo da nosi?“ ili „Da li će ona uopšte ovo da nosi?“ To su neka od pitanja koja me drže fokusiranim da ne izgubim dobar pravac.

Koja je sličnost između vas i Huberta de Givenchyja kad je reč o pristupu brendu? 

Postoji dosta sličnosti između žene Huberta de Givenchyja i mojih vizija žene. Kada dizajniram, u glavi su mi pravila kuće: pravilnost, igra između muškog i ženskog pola, strogost kao i romantika. Možda je savremena Givenchy žena malo više urbana, tačnije, ona je danas potpuno nezavisna, zaposlena dama.

U kolekcijama „novog Givenchyja“  uvek možemo da vidimo elemente odnosa dobro – loše, svetlo – tamno, floral – geometrija, romantika – opasnost. Da li je to slučajnost ili ih svaki put koristite namerno?

Kao što sam već rekao, Givenchy je potpuni paradoks. Kada je reč o mojim revijama i kolekcijama, ja se dok radim na njima transformišem u čoveka sa nekoliko identiteta. Možda neću upotrebiti lepu reč, ali moj rad je šizofreničan na nekoliko načina. Sa druge strane, nastojim da se menjam svake sezone pogotovo zato što verujem da u ovom poslu ne postoji dobitna formula. Kreativan um uspeva da nađe način da se izbori sa idejom poređenja sa uspehom. Ja se uvek trudim da stvorim novog sebe i neprestano stremim ka budućim izazovima.

Tekst: Milan Đačić

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>http: //www.viber.com/ellesrbija