Leonard Kocić više od polovine svog života živi u Švedskoj gde je posle završene srednje škole za dizajn upisao prestižni Beckmans College of Design, u Stokholmu. Budući da ovaj fakultet insistira na iskustvu u praksi, Leonard je tokom osnovnih studija imao priliku da radi na tri velike kolekcije, od kojih je poslednja, diplomska, ujedno i ona kojom se takmičio za nagradu H&M Design Award. 

Njegovu diplomsku kolekciju pod nazivom „Reminiscencija“ čini osam outfita od kojih je u okviru takmičenja prikazao pet. Leonard mi je u razgovoru otkrio ono što me je zapravo najviše i zanimalo: šta ga je inspirisalo da napravi toliko uspešnu kolekciju i nađe se pred velikim imenima u žiriju. Odgovorio je da je to sećanje na  njegovu majku, Ninu Kocić, vajarku i umetnicu.

Njena garderoba koja ga je oduvek fascinirala kao i skulpture koje je stvarala jesu osnov njegove, nadamo se, pobedničke kolekcije. Svaki komad baziran je na garderobi koju je ona posedovala. Dodaje kako je u isto vreme pokušao da se osvrne i na modu devedesetih, pogotovo na godine koje je proveo u Beogradu, gde je inače i odrastao. Gledajući Ninine umetničke radove, usvojio je neke od vizuelnih referenci, ali nikako i teme na kojima je radila jer nije želeo pređe granicu i dozvoli da se njegov umetnički identitet utopi u majčin.

Kako je takmičenje za H&M dizajnersku nagradu odmicalo, Leonard se našao među osam finalista, pred sudom imena poput Lily Allen, Justina O'Shea, Luellae Bartley, direktorke dizajna za Marc by Marc Jacobs, Lucindae Chambers, modne urednice britanskog Voguea kao i pred drugim velikanima iz sveta mode.

Ova sezona pomenutog takmičenja konkurentnija je jer je, za razliku od prethodnih godina, umesto samo iz osam zemalja, ovaj put otvorena mogućnost za prijavu kandidata iz svih krajeva sveta. Posle predstavljanja kolekcije pred žirijem u Stokholmu, Leonard je sa ostalim takmičarima otputovao u London gde su održali pravu reviju. „Nisam bio toliko nervozan otkako znam za sebe", smeje se dok odgovara na moje pitanje da li je imao tremu.

Od materijala koje je koristio za komade iz kolekcije izdvajaju se svila, krzno, koža, kašmir, vuna kao i neopren. Dominantne boje su crna, bela i crvena, naravno ne bez razloga. Nina je nosila garderobu isključivo crne i bele nijanse pa je logično da većina komada bude u tom koloritu. Crvena se pojavljuje na samo jednom mestu u kolekciji, a reč je o odelu od kašmira i nosi veliku simboliku budući da Nina nikada nije koristila ništa od šminke sem crvenog YSL ruža koji je bio njen zaštitni znak. „Napravio sam jednu svoju priču, ali sam se vodio i time da moja kolekcija bude aktuelna i dopadljiva, u toku sa današnjicom“, dodao je na kraju našeg razgovora.

Leonard svoj dosadašnji rad opisuje kao miks skandinavskog minimalizma i balkanske razigranosti jer priznaje da ga kič i preterivanje fasciniraju. Ono što sebi postavlja kao zadatak jeste pokušaj da materijalizuje glamur koji postoji u Beogradu, na Balkanu, a koji se zaista znatno razlikuje od skandinavskog stila.

Dalji planovi ovog mladog dizajnera vezuju se isključivo za razvijanje kreativnosti dok mašta da, kada dovoljno sazri, napravi i svoj brend. Posle prakse kod raznih svetskih i domaćih dizajnera, poput sestara Proković i Dejana Despotovića, Leonard se stacionirao u Amsterdamu gde već dva meseca radi u modnoj kući Viktor&Rolf. Ne sumnjamo da nije mogao da ima bolju odskočnu dasku. 

Tekst: Jasmina Avramov