Cheryl Cole govori o svojoj listi želja, na kojoj su stavke: večerati u restoranu svog oca, skakati s padobranom i ona tetovaža. Kažem joj da takve liste prave uglavnom ljudi na samrti. Klima glavom: „Zato sam to i uradila. Pre nešto više od godinu dana došla sam do tačke gde sam se osećala kao da umirem. Osećala sam se mrtvom iznutra.“

Cheryl koja sedi sa mnom u praznoj bašti East London Puba i u ruci stiska paklicu Marlboro Lighta ne može biti više drugačija od Cheryl iz naših prethodnih susreta, kada sam reči morala da joj izvlačim kleštima. Nisam videla ovu blistavu, srećnu ženu još od 2009, kada smo se u hotelu u kojem je tada odsela smejale slikama iz njenih ranih Girls Aloud dana dok je, seća se, Hervé Leger izgovarala kao „Harvey Ladger“ i stalno nosila topove i zvoncare.

Ne mogu zamisliti da bilo ko prođe kroz ono kroz šta je ona prošla prethodnih nekoliko godina a da se ne zatvori u sebe. „Bilo je ekstremno dobrih stvari, kao i ekstremno loših, samo su se ređale jedna za drugom“, kaže. Te loše stvari uporno su opsesivno dokumentovane u tabloidima: 2010. neprijatni razvod od muža, fudbalera Ashleyja Colea nakon niza ponižavajućih tračeva, potom teško iskustvo sa malarijom, 2011. javni otkaz iz američkog X Factora – Cheryl je otpuštena posle samo jedne snimljene epizode.

Borila se s tim onako kako ste i mogli očekivati od žene koja je neprekidno radila i neprekidno želela da sve bude pod kontrolom. „Nisam stala i nisam pustila ništa da me stigne zato što sam znala da to jednostavno ne bih mogla podneti. Sve me je stiglo tek početkom 2013, kada sam potpuno izgubila sebe. Pogledala bih se u ogledalu i mislila ko sam to ja, dođavola. Nisam znala ni šta mislim ni kako se osećam, nisam mogla ni o čemu da odlučim, čak nisam znala šta želim da jedem ili pijem.“

Nakon što se izborila s tom depresijom, nešto za šta ona kaže da je nasledno, izgledalo je kao da opet tone. „Nešto ozbiljno nije bilo u redu, osećala sam se kao da doživljavam nervni slom. Morala sam da zastanem, napustim život koji sam živela i opet pronađem sebe. Da to nisam uradila, posledice bi sigurno bile zastrašujuće.“

Ipak, snaga da nastavi dalje se vratila, mada je oduvek i bila prisutna. Svi znamo njenu situaciju: rasla je bez oca, sa četvoro braće i sestara, u tinejdžerskim danima je bila s momkom navučenim na heroin, a školu je napustila sa 16 godina. Lično sam se uverila u čeličnu unutrašnju snagu koju su izgradila ova iskustva. Sećam se da sam gledala Cheryl na dodeli Brit Awards 2010. na probama za njen prvi samostalni nastup. Tog istog dana detalji poslednje afere njenog muža objavljeni su u svim tabloidima. Dostojanstveno je ušla u svoju garderobu, a sat vremena kasnije i nastupila pred publikom. Nije promašila nijedan pokret, nijednu notu.

Istu odlučnost videla sam kada joj je bilo 19, u 2002. godini, kada je pobedila u reality showu Popstars: The Rivals. Louis Walsh, koji je i sastavio grupu u čijem sastavu su bili Nicola, Kimberley, Nadine, Sarah i Cheryl, gledao ih je kako osvajaju top-liste svojim debi singlom Sound of the Underground, a potom je prestao da komunicira sa članicama čim se emisija završila. Kako je Cheryl odgovorila na to? Telefonirala je svima, ubeđujući ih da angažuju Girls Aloud. Plaćale su same sebi put, kupovale odeću za nastupe, same se šminkale. Postale su najslušanija grupa u Velikoj Britaniji u 21. veku. Cheryl, koja je trenutno „teška“ više od 16 miliona funti (uzgred, ima više miliona od bilo koje druge članice Girls Aloud), nikada nije bila niti će biti slab protivnik.

Zbog čega je onda, barem kada je Ashley u pitanju, Cheryl dozvolila da bude predstavljena kao žrtva? Ona kaže da klevetanje jednostavno nije njen stil: „Ostavimo se toga i nastavimo dalje, majka me je naučila.“

Ne samo što je odbila da o svom razvodu govori u štampi, odbila je da o tome govori uopšte. „Čak i s najbližim prijateljima bila sam veoma zatvorena. Nikada se nisu usuđivali da kažu nešto, znali su koliko sam osetljiva. Takođe, niko i nije imao šta da kaže.“ Umesto toga, krila se na Tajlandu sa svojim prijateljicama iz benda, Nicole i Kimberly, „pušile smo cigarete u tišini i gledale u more“, a potom se na duži period sklonila u Los Anđeles. Ništa nije pomagalo. „Gde god da odeš, tvoj mozak ide sa tobom. I postaje to što ne možeš podneti.“ 

Nedugo posle toga, na odmoru u Tanzaniji u julu 2010, dobila je malariju. Tipično za Cheryl, pokušala je da prevaziđe ono za šta je mislila da je teži slučaj gripa. Kada su je sa snimanja odveli pravo u hitnu pomoć, shvatila je da je stvar mnogo ozbiljnija. „Mojoj mami su rekli da imam još 24 sata života.“ Umesto da da sebi vremena da se oporavi, uzela je jedva dve nedelje slobodno. „I gotovo sve to vreme sam provela u bolnici.“

Osvojivši domaći teren tokom tri sezone X Factora, pristala je da bude sudija u njegovoj američkoj verziji. Simon Cowell je obećao da će to pokrenuti njenu karijeru u Americi, ali se pokazalo da je to bio još jedan udarac. Posle samo nekoliko nedelja njen američki san je bio gotov. Cowell se čak nije ni potrudio da je lično otpusti. Poruka koju mu je poslala kada je saznala novosti bila je: „J*bi se. J*beni Fox. J*bena narandžasta i ljubičasta odeća. J*bena velika kosa. J*beni UK X Factor. J*bite se svi. Mrzim vas.“ 

Do sada ju je svaki muškarac kojem je ukazala poverenje, od Welsha i Cola do Cowella, na neki način izdao. Kiselo se smeši i naslanja nazad u stolicu: „Mogu govoriti o ovome zato što sam pregurala sve što se desilo, ali prošla sam kroz pakao i to me je bukvalno izluđivalo. Skroz sam bila otupela, mogli ste mi reći užasne stvari, a ja o tome ne bih ni razmišljala. Pročitala bih grozne stvari o sebi i ne bih ni trepnula. Zatvorila sam se u sebe jer nisam znala šta drugo da uradim.“

Kružile su priče o tome zbog čega je otpuštena iz Cowellovog tima sudija i zamenjena sa Nicole Scherzinger, ali se nijedna strana nije javno o tome izjasnila. Ono što će vam Cheryl priznati jeste da je tako ipak bilo najbolje: „Sada mogu reći da je Simon bio u pravu kada me se otarasio. Nisam bila skroz okej kada se sve to dešavalo, tako da cela ta priča ne bi uspela. Ipak, on je pogrešio što mi to nije rekao lično.“

Izmorena bolešću, lošom srećom i stalnim odbijanjem, a onda i jednom za drugom turnejom, prvo solo, potom sa Girls Aloud, Cheryl je posustala. „Pozivali su me u studio, ali jednostavno nisam mogla da odem. Plašila sam se da započnem rad na novom albumu. Ne bih uspela. Pozivala sam sve redom i govorila da moram malo da zastanem. Zauzela sam se za sebe. Nisam prestala da radim 10 godina, a trebalo je da napunim 30. i došlo je na red da se suočim sa svim što sam do tada izbegavala.“

Nije pošla na terapiju, izbegla je rehabilitaciju. Umesto toga, sastavila je listu želja. Na samom vrhu pisalo je „delfini“ i prvi odmor koji je organizovala bilo je plivanje s njima na Havajima. „Bio je predivan dan i tek što smo odmakli od ostrva. Tu je bila čitava porodica delfina. Plakala sam od sreće. Zapravo, to nije bila toliko sreća koliko sama emocija, bilo kakva emocija, nakon što sam zabranila sebi da bilo šta osećam.“ Pitam je da li je i tetovaža (njen tattoo majstor prošle godine je tvitovao sliku njene zadnjice, prekrivenu džinovskim ružama, od donjeg dela leđa do vrhova butina) bila na vrhu njene liste. „To su moje ruže, moj život, neke su još u korenu, neke su procvetale. Tako sam doživljavala sebe, kao da postajem cvet.“ Možda njena tetovaža i nije bila najbolje prihvaćena, ali ona je voli i nije je briga. „I ljuti me kada to ljudi pretvaraju u pitanje stila. Po meni, to je umetnost i to je lično“, dodaje.

Ako su njene dvadesete bile obeležene muškarcima, a dovoljno je samosvesna da prizna da jesu, njene tridesete su obeležene ženama, tačnije, bliskom grupom za podršku koja ju je pratila kroz godine. „Ljudi obično misle da će mrzeti 30. rođendan, ali ja sam se osećala kao da mi stari mokri kišni mantil pada sa ramena i to me je učinilo bliskijom s prijateljima više nego ikada ranije.“ Rođendan je provela sa 25 njih u kući koju je iznajmila u Malibuu. Nicole Roberts i Kimberley Walsh, dve devojke koje su joj, kako kaže, spasle život, dale su joj 30 poklona, uključujući i Chopardov prsten s tri dijamanta, koji predstavljaju njihovo prijateljstvo. „Ipak, najneverovatniji poklon usledio je kad su mi rekle da zatvorim oči. Kada sam ih otvorila, žena obučena kao sirena plivala je u mom bazenu! Rasplakala sam se. Sledećeg dana sam iznajmila avion i svi smo otišli u Vegas, a onda se vratili kući na žurku. Pravili smo roštilj i svi su plesali uz blesave pesme. Od 19 godine se nisam tako smejala.“ Inače, sa 19 je postala slavna sa Girls Aloud. 

Početak njene četvrte decenije bio je dobar, i to se vidi. „Godinu dana sam provela radeći stvari za koje ranije nisam imala vremena. Kuvala sam, igrala se sa nećacima, viđala tatu, provodila vreme s mamom, šetala svoje pse Bustera i Coco i satima razgovarala sa Kimberley.“ Cheryl je bila prva kojoj je Kimberley rekla da je trudna. „Plakala sam“, smeje se. „Bila sam tako srećna jer je mnogo volim. Kada konačno odrastem, želim da budem kao ona. Ako otvorite moja ulazna vrata, videćete haos, nećake koji jurcaju pored kofera i odeće razbacane svuda. Kad otvorite njena vrata, sve je savršeno, sve je na svom mestu, ima hrane u frižideru, gore mirisne sveće, čuje se lagana muzika. Sada ću ja da čuvam njenu bebu. Kupujem krevetac za svoju kuću jer će ta beba biti i deo mog života. Iskreno, jedva čekam.“ Pitam je da li postoji malo ljubomore što ona nije ta koja je trudna. „Mislila sam da sam štiklirala svaku stavku, i u karijeri i privatno. Prva sam se udala. Svi su mislili da ću prva dobiti bebu, a onda mi se izvuklo tlo pod nogama. Naučila sam da ne vredi planirati. Uživam otkrivajući ko sam i to mi je sasvim dovoljno za sada.“ 

S obzirom na to da se vratila na mesto sudije u X Factoru, očigledno je sada u dobrim odnosima sa Cowellom, ali trebalo je vremena da se odnosi normalizuju. „Nisam zlopamtilo. Sve te loše stvari truju čoveka“, kaže. Treba biti žena, a ne devojka, da biste umeli sa čovekom kao što je on, a Cheryl je bila prva koja je probila led nakon njihovog mimoilaženja. Na njegov rođendan organizovala je avion koji je proleteo iznad njegove kuće u Los Anđelesu sa natpisom: „Simon Cowell danas puni 52 godine! Ha-ha-ha! S ljubavlju, Cheryl xoxo.“ Još jedna stavka sa liste, dakle? Smeje se. „Morala sam da napravim prvi korak. Odmah mi je poslao poruku U-bi-ću te i sledećeg dana me je pozvao da se vidimo.“

Možda je, misli, Cowell bio pomalo uplašen od nje. „Zapravo, ja ga razumem više nego što može i da sanja,“ kaže. „Razumem ga dovoljno da znam da mi to jednostavno nije mogao reći u lice. Bila sam ljuta kada se to desilo, ali sam mnogo naučila o industriji u kojoj sam. Vode je muškarci i ja se moram izboriti s tim, moram imati samopouzdanja da sama pravim korake i donosim odluke.“ 

Odnosi su se poboljšali čim su se lično videli. „Otišla sam kod njega, izvinio mi se zbog načina na koji je postupio i proveli smo prijatno veče. Opet smo počeli da se viđamo i on bi me uvek pitao da se vratim u X Factor.“ Pre nego što se Cheryl prvi put pojavila u britanskom serijalu 2008, Cowell ju je na to ubeđivao tri godine. I ovaj put ga je naterala da čeka, pretpostavljam da ona razume da neko poput Cowella više ceni stvari koje se ne dese lako. „Uvek mi je bilo veliko zadovoljstvo da ga odbijam“, smeje se. Moram napomenuti, od njenog odlaska emisiji nedostaje određenog šarma. Izabrala je svoj trenutak za povratak (a, neko bi pomislio, pobrinula se da je i honorar na mestu: navodno je potpisala ugovor od milion i po funti). „Osećala sam da sam spremna da to uradim.“

Radila je i na svojoj muzici. Preslušala sam deo njenog novog albuma i pesme zvuče kao da ih je napisala žena koja stvari drži pod kontrolom, i to baš za takve žene. Provokativne su i optimistične, bez ijedne tužne. Iako ih je i moglo biti zahvaljujući Nicole Roberts. „Poslala mi je pesmu koju nisam mogla otpevati, pogodilo me je i samo njeno slušanje. Reči su bile viđenje onoga kroz šta sam prolazila i tu je stih : It’s so silent/ Everyone is quiet/ They are just waiting for their hands/ To catch my heart.“ Cheryl plače dok ovo govori. 

„Znam da sam imala sreće što me ništa od stvari koje su me zadesile nije slomilo. Zapravo, naučilo me je svemu što će mi koristiti do kraja života. Volim da se osećam snažnom jer imam dobre žene na svojoj strani. I više uopšte ne brinem o tome šta drugi misle.“ 

Tekst: Louise Gannon