Dok većina zvezda teži da se svakom prilikom prikaže u novom, drugačijem izdanju, Lana Del Rey ostaje dosledna svom prepoznatljivom nežnom, sporom i romantičnom zvuku. Tako, dok se drugi kroz svoju umetnost razotkrivaju, Lana na novom albumu ''Chemtrails Over The Country Club'', svoju ličnost sakriva pod velom misterioznosti.

Sanjive melodije i tiho šaputanje evociraju našu krhkost i sećanja koja nostalgično nosimo sa sobom. U tom lebdenju, brišemo svest o realnom vremenu.

Jedino odstupanje u Laninom muzičkom pravcu nazire se u vidu blagog repovanja u pesmi ''Dance Till We Die'', i rečeno Laninim jezikom - izgleda kao zrak svetlosti koji se probija kroz drveće u mirnom letnjem popodnevu. Koproducent Jack Antonoff, koji je radio i na prethodnom albumu ''Normal Fucking Rockwell'', napravio je suptilnu i delikatnu kombinaciju country, pop i jazz žanrova.

Kako bismo izbegli frazu ''zvuči isto kao svaki prethodni'', donosimo 5 stvari koje niste znali o novom albumu Lane Del Rey.

1. Nastavlja da gradi mit o svom liku

Najveći fanovi verovatno bi mogli da napišu knjigu o svojoj omiljenoj pevačici, s obzirom na količinu njenih autobiografskih tekstova. U uvodnoj pesmi ''White Dress'', Lana se ponovo vraća na svoj život pre muzičke karijere, opisujući bezbrižne dane dok je radila kao konobarica i bila primećena od strane svog tadašnjeg partnera. Dok nabraja bendove poput King of Leons, ona uspostavlja intimnu, setnu atmosferu koja se nastavlja u narednih 45 minuta albuma. 

2. Kaje se što je postala slavna

Poslednji stih pesme ''White Dress'' dolazi u vidu ispovesti ''čini se da mi je pre bilo bolje''. Lana Del Rey ne krije da smatra kako slava ipak nije bila pravi put za nju slava za nju jer joj je donela mrak, što simbolično potvrđuje i naziv pesme ''Dark But Just A Game''. Takođe, u pesmi ''Wild At Heart'' stih ''kamere imaj bliceve, one uzrokuju i sudar automobila'' implicira na sudbinu princeze Diane i svih onih koji su neslavno okončali život u jeku svoje popularnosti.

3. Podseća nas da je i dalje beznadežan romantik

Ne bi Lana Del Rey bila Lana Del Rey da na albumu nema snažne ljubavne pesme. Naročito se izdvaja ''Not All Who Wander Are Lost'' kao himna svim onim muškarcima u koje smo se klele, ali sa duboko potisnutim pitanjem ''da li će na kraju on ostati?''.

4. Ima jasan stav o svojim korenima, ali i religiji

''Dolazim iz malog grada, a ti? Spominjem to zato što sam spremna da napustim LA'' otvorena je u pesmi ''Let Me Love you Like A Woman''. Bez obzira na ostvarenje američkog sna, Lana je i dalje vezana za svoje korene i porodicu koja se posle njenog rođenja preselila iz Njujorka u selo Lake Placid. Takođe, ne libi se da iskaže bunt protiv religije i njene konzervativnosti, provocirajući tekstom pesme ''Tulsa Jesus Freak''.

5. Nadahnuta je muzičkim legendama

''Tulsa Jesus Freak'' i ''Yosemite'' pozajmljuju motive iz pesme Eltona Johna''Candle In The Wind'', dok u pesmi ''Let Me Love You Like A Woman'', Lana ''flertuje'' sa Princom u stihu ''mogli bismo da se izgubimo u ljubičastoj kiši''. Kasnije, country pevačica Nikki Lane, sa kojom je Lana snimila duet ''Breaking Up Slowly'', peva: ''Ne želim da živim život pun kajanja, ne želim da završim kao Tammy Wynette'', spominjući ikonu country muzike. Poslednja pesma je najličnija, a odaje priznanje Joni Mitchell, pevačici i tekstopiscu, sa čijim se albumom ''Ladies of the Canyon'' identifikovala i inspirisala pri stvaranju.

Tekst: Tara Đukić