Zbog nezamislive, gotovo božanske lepote koja je krasila Mariju Gunning žene su oduševljeno vrištale, a muškarci gubili razum. Potpuno raspamećen i ekstatičan, opijen njenom izvanserijskom lepotom, puk bi navodno padao u nesvest samo pri pogledu na njen obnaženi članak koji bi na trenutak izvirio kada bi podigla svoju balsku haljinu. Onima koje je bilo moguće dozvati svesti uz malo šećera i vode, Marijin bi postolar, za nekoliko centi, rado pokazao njezine cipele koje su stajale na popravci, a kada bi lepotica prolazila londonskim ulicama u svojoj kočiji, uz put bi se grupisale formacije fanatičnih obožavatelja u nadi da će pogledom, barem na trenutak, okrznuti njenu čudesnu pojavu.

Maria Gunning bila je Marilyn Monroe epohe prosvetiteljstva. Istinski superstar svoje ere. Zbog sveopšte histerije koju je izazivala svojom nadprirodnom lepotom, Mariju je u stopu pratila naoružana garda telohranitelja, a ona je svakoga dana zaljubljeno pogledavala svoj odraz u raskošnom ogledalu zlatnog okvira doterujući se za svoju publiku. Kožu bi satima premazivala debelim slojem kozmetike od olova i vinskog sirćeta kako bi zadržala porculanski beli ten koji je krasio samo aristokratiju, a zavodljivo crvenilo usana i obraza naglašavala bi kozmetičkim preparatima od žive. Premda u malim, ali svakodnevnim dozama, olovo i živa s vremenom su počeli nagrizati lepo Marijino lice, zbog čega je ona, kako bi sačuvala svoju slavnu lepotu, nanosila sve više i više šminke. Njen beauty režim pokazao se pogubnim, hemijske supstance ušle su joj u krv i izazvale trovanje, a Maria je, prozvana prvom žrtvom taštine, preminula sa samo 27 godina.

Ali Maria Gunning nipošto nije bila jedina koja je u dugoj istoriji čovečanstva zdravlje (i život) menjala za lepotu. U dostizanju savršene lepote, čovečanstvo je oduvek bilo posebno kreativno i uvek je pronalazilo načine da postigne svoje namere, koliko god oni bizarni, bolni ili smrdljivi bili. Dame iz visokog društva u 18. veku kožu su izbeljivale teškim metalima iscrtavajući vene plavom olovkom, umesto prirodnih obrva nosile su nadogradnju napravljenu od mišje dlake, frizure su tretirale puderom i svinjskom masti, zbog čega bi se u kosi namnožile kojekakve štetočine, a tokom noći spavale bi s glavama u kavezima kako bi se zaštitile od najezde gladnih miševa.

Viktorijanska era uzimala je pak neke druge žrtve. Zbog naoko elegantnih cipela s visokom potpeticom vrlo uskih kalupa dame su često lomile zglobove, a lekari su zbog popularnosti korseta izdavali detaljna medicinska uputstva kojima su objašnjavali kako izabrati onaj koji vam neće poremetiti organe. Zelene balske haljine i elegantne rukavice do lakta koje su se tretirale arsenom izazivale su slepoću i ludilo, a toksičnoj je nijansi toliko dugo reputacija bila narušena da su čak i šnajderke u pariškoj radionici Coco Chanel stavile veto na haljine u kobnoj zelenoj boji.

Fenomen modnih žrtava stoga postoji jednako dugo kao i ulepšavanje, ali da bi se skovao termin koji danas koristimo, ipak je trebalo malo pričekati. Naime, termin modne žrtve počeo se naširoko koristiti 70-ih i 80-ih, a može se pronaći i u ženskim magazinima 30-ih godina prošlog veka. Ali ko su modne žrtve danas? I šta tačno žrtvuju? Zaronite li u virtualni beskraj i konsultujete li neki od urbanih rečnika, pronaći ćete nebrojeno mnogo debata u kojima dominiraju definicije pretežito zaogrnute velom cinizma i površnosti. Ipak, sve imaju nešto zajedničko. Slažu se, naime, da modne žrtve povezuje preterivanje, a ono se često vezuje uz suviše ozbiljno praćenje hirovitih modnih trendova, bez stava i autentičnosti, zbog čega žrtva konačno izgleda poput istrgnute stranice modnog magazina.

U težnji da izgleda stylish i moderno, modna se žrtva zbog svoga preterivanja doima potpuno lišenom stila, a njena slabost i beskarakternost, nedostatak autentičnosti i previše pažnje usmerene na mišljenje okoline. Osim toga, svi uobičajeni pojmovi modne žrtve slažu se u još jednoj tački: sve one pokorno prate modne diktate, ali u njihovu sleđenju zalutaju, gubeći pritom vlastitu autentičnost i osećaj za stil, žrtvujući udobnost ili stanje na kreditnoj kartici. Naravno, one u tom trenutku nemaju pojma da su zalutale, a preterivanje pripisuju svojoj kreativnosti, iako u copy-paste maniri robotski slede diktate hirovite industrije. Definisanje modnih žrtava zapravo ima vrlo malo veze sa estetikom. Lišite li odevne komade njihove simbolike i njihova značenja u tom vremenu, jedino što će vam ostati nije moda nego puka odeća, roba namenjena tome da nas sakriva od pogleda i štiti od hladnoće, kiše i drugih vremenskih neprilika. Tako ono što nekoga određuje kao modnu žrtvu nije estetika odeće koju nosi nego njeno društveno konstruirano značenje.

Izvor: Elle.hr