Jedan od najelitnijih prostora u Amsterdamu, Soho House, ima nekoliko ugostiteljskih objekata. Na samom krovu nalazi se restoran u koji mogu da uđu samo imućni i ugledni članovi Soho kluba i tamo važe četiri pravila: no photos, no phone calls, no laptops after 7 pm, no suits. Danas je zapanjujuće ući u prostor u kome niko ne drži telefon u ruci. Bogati ljudi odlučili su se za digital detoks, definitivno. Specifično je to što se skoro za svakim stolom nalazi zeleni napitak: šejk, „kafa“ ili čaj. Nije reč o kelju, spanaću ili karfiolu nego o mači (matchi). 

Mača je poslednji hit u svetu kada je reč o zdravoj ishrani. Svako ko vodi računa o svom zdravlju, fizički i metalno, svrstava ovaj napitak u nedeljnu, a često i u dnevnu rutinu. 

Mača je fino mleveni zeleni čaj koji se koristi u japanskim ceremoniama konzumacije čaja. Ovaj način spremanja vrlo je drevan. tj, postoji već preko 2.000 godina. Potekao je iz Kine, a danas se održao samo u Japanu u formi pripreme mače. Ne može se bilo koji zeleni čaj samleti i nazvati mačom, postoji poseban proces kroz koji biljka mora da prođe da bi dobila tu privilegiju da se zove mača. 

Prvo, neophodno je da se u startu koristi plemeniti soj (Yabukita, Okumidori, Samidori, Asahi), a potom da i zemlja na kojoj je biljka bude izuzetrnog kvaliteta. Najčuvenije regije za uzgajanje mače su Kyoto, Shizuoka i Aichi.  

Čaj se bere od početka do sredine maja. Dvadesetak dana pre berbe biljka se natkriljuje. Tokom tog perioda, hlad se intenzivira i biljka na kraju raste skoro u mraku. Ona tada počinje da proizvodi dosta hlorofila, a i količina teanina ostaje vrlo visoka. Lišće se potom bere, pari da bi se sprečila oksidacija, a onda suši. Iz lišća se uklanjaju vene i centralna stabljika, da bi na kraju ostalostao samo sam list, meso, tj. ono najkvalitetnije što biljka ima. Tada se kamenim mlinovima lišće melje u jako fini prah. Samo proces je vrlo spor jer se za sat vremena dobije samo 30 g mače. 

Takođe, mlevenje se vrši na niskoj temperaturi da bi se sačivali nutrijenti, boja u i ukus. U zavisnosti od svih pobrojanih faktora, poštovanja procedure i detalja, dobija se prah različitog kvaliteta. Najkvalitetnija je ona  cermonijalna, pa onda standarnda, a najslabija je mača „za kuvanje“ (koristi se za sladoled, kolače, posipanje po tartufima...). Ceremonijalna je, naravno, četiri do šest puta skuplja od drugih varijati. Što je prah lošiji, on je žući i gorči. Na tržištu postoje i praškasti proizvodi koji se zovu prah zelenog čaja i obično se prave u Kini. Treba imati na umu da ovo nije mača, tj. nije ispoštovana detaljna procedura uzgoja i obrade da bi se na kraju dobio vrhunski nutritivni kvalitet.  

Prilikom odabira mače trebalo bi odabarati prah koji je testiran na radijaciju. Zbog nesreće koja se desila u Fukušimi, postoje regije u kojima je zemljište kontaminirano. Takođe, na ambalaži bi bilo najbolje da je naznačeno kako je mača oranska, tj, da nije tretirana đubrivom i pesticidima.  

Najbolje je maču proceniti po boji: prah bi trebalo da bude izuzetno fin, puderast i boja mora da bude vrlo jasno tamnozelena bez primesa žute i oker. Da bi održala svoj kvalitet, mača se mora čuvati u posudi koja ne propušta svetlo i vazduh, jer je vrlo reaktivna. Najoptimalnije je konzumirati čaj od maja do maja u godini u kojoj je ubrana. Za razliku od drugih čajeva koji se kvaju standardno, a potom se lišće baca, ovde se konzumira ceo list i dobija se 100 odsto benefita biljke. 

Veliki benefit mače jesu njena antioksidansna svojstva. Ona ima 10 do 20 puta više antioksidanasa od klasičnog kuvanog zelenog čaja. Sadrži vitamine A, B, C, E, K i visoku koncentraciju teanina. Reč je o odličnoj aminokiselini koja daje ukus čaju, ali ima i velike benefinte na zdravlje. Postoji inače samo u čaju. Kontroliše stres, umiruje, poboljšava raspoloženje tako što stimuliše dopamin, povećava konginitvne sposobonsti, stimuliše imuni sistem. Mača sadrži velike količine kofeina. Mnogi je danas koriste kao zamenu za espresso. Ako se pije na prazan stomak ujutru, može da izazove mučninu, zato je najbolje konzumirati je posle obroka. 

Nastavak pročitajte na sledećoj stranici:

PageBreak

Postoje različiti načini da se pripremi mača. Svakako je nikada ne bi trebalo pripremati sa vodom koja je toplija od 80 stepeni, ključala nikako. Može se koristiti i hladna voda.

Dva oblika koja su karekteristična jesu:

Koicha - najjača koncentracija mače. Koristi se najčešće za spremanje mača latte napitka. Sama po sebi je vrlo intenzivna i gorka. Prah se stavi u činiju (dve kafene kašičice), polije se vodom (40 ml) i onda se meša. Koriste se vrlo lagani pokreti da se slučajno ne bi stvorili mehurići niti pena. Rezultat je ujednačena, tamnozelena gusta tečnost. 

Usucha - laganija penasta varijanta ovog mače, mnogo prijatnija za direktnu konzumaciju. Jednu kafenu kačićicu trebalo bi pomešati sa 50 ml vode. U početku treba početi sa manje vode, da bi se dobila pena, a posle dodati još tečnosti. Usucha se može spremati tradicionalnom mutilicom od bambusa. Po činiji se prave pokreti u obliku slova M, trudeći se da se ne dotiče dno. Gotova Usucha ima na vrhu penu sličnu onoj kod nes kafe, sa što manje mehurića. Pošto je do tradicionalne mutilice teško doći, ovo se može raditi i mini mutilicom za nes kafu. 

Imućni ljudi Soho kluba, a i cele Skandinavije, konačno su došli do mudrosti drevnog Japana i shvatili da je u životu zdravlje ipak skuplje od bilo kog članstva u eltinom rooftop klubu. Pamet u glavu, mutilicu u ruke i go green.   

Chawan je keramička činija u kojoj se sprema mača. Može da je zameni bilo koja mala činija.

Chasen je posebna mutilica za maču koja se pravi od bambusa. Pre prve upotrebe vrhove treba potopiti u vruću vodu da bi omekšali. Nikada je ne treba prati deterdžentom. 

Chashaku je kašičica od bambusa za uzimanje mače. Ona uzima oko ¼ g (pola kafene kašičice) mače i posle upotrebe trebalo bi je samo obrisati suvom krpom i nikako kvasiti jer vlaga ne sme da se prenese na mača prah.   

Tekst: Branislava Kostić