Hiperpigmentacija je poremećaj funkcije melanocita, ćelija koje proizvode pigment. To je jednostavno rečeno - stanje prekomerne proizvodnje pigmenta u koži. Manifestuje se pigmentacijskim promenama koje mogu biti najrazličitijeg oblika i veličine, kako koncentrisane, tako i difuzne.

Uzroci nastanka nisu u potpunosti jasni, ipak jasno su prepoznati značajni faktori uticaja kao sto su foto-oštećenja odnosno UV zračenje, metabolička stanja, gde ubrajamo hormone, i nedostatka mikronutrijenata (B12, folna kiselina, gvožđe…), takođe mnogi lekovi mogu da aktiviraju hiperpigmentaciju kože. 

U suštini od ovih različitih faktora uticaja stvaraju se inflamatorni, odnosno upalni procesi, koji kroz različite mehanizme, od aktiviranja melanocita do depozita, prouzrokuju hiperpigmentaciju. 

Postoje različiti tipovi hiperpigmentacija dok su najčešći takozvane „staračke“ fleke odnosno pege, melazma i postinflamatorna hiperpigmentacija. Sva tri najčešća oblika  mogu da imaju iste, često višestruke uzroke. Ipak za postinflamatornu hiperpigmentaciju mora da nastupi trauma, odnosno upalni proces, kao sto su akne ili ekcem na čijem će mestu po povlačenju upale ostaviti pigmentacijski trag. 

Hiperpigmentaciju primarno aktivira UV zračenje, odnosno nezaštićeno izlaganje suncu. Melanociti proizvode pigment kao bi nam obezbedili zaštitu od UV zračenja. Zbog gore pomenutih faktora ovaj mehanizam gubi balans i dolazi do hiperprodukcije pigmenta na određenim delovima kože. Teorijski, ukoliko bismo uspeli da se u potpunosti zaštitimo od UV zračenja, ne bismo imali problem sa pigmentacijom. Nažalost, ovo u realnim uslovima nije moguće. Ipak UV zaštita predstavlja primarni korak u efikasnom tretmanu hiperpigmentacije pošto inicira proizvodnju pigmenta. 

Adekvatna UV zaštita podrazumeva upotrebu oko 30 grama proizvoda za zaštitu od sunca za površinu celog tela, koji se nanosi na svaka dva sata kod konstantnog izlaganja suncu. Proizvod za zaštitu od sunca stabilan je samo tokom prva dva sata, potom brzo degradira i ne pruža adekvatnu zaštitu, stoga je ponovno nanošenje od izuzetne važnosti. Ovakvom upotrebom čak i niži zaštitni faktori (SPF 30) odlično štite od sunca te će promena boje kože biti minimalna kao i oštećenja.

Osobe koje se bore sa hiperpigmentacijom uvek treba da izaberu zaštitni faktor 50, te da prihvate činjenicu da zaista efikasan tretman hiperpigmentacije nije moguć bez zaštite od sunca. Takođe, najčešća jedinjenja koja se korite za tretman hiperpigmentcije povećavaju osetljivost kože na sunce te je sa njima zaštita od sunca takođe obavezna.   

Bez obzira na pojedinosti u vezi sa različitim oblicima hiperpigmentacije, raspoloživi tretmani ne variraju toliko.

U odnosu na njenu fiziologiju, a kako bismo efikasno pomogli rešavanje ovog stanja, moramo da adresiramo kako dominantne faktore uticaja, tako i mehanizme vezane za pigmentaciju, što se može ostvariti:

  • Lečenjem i/ili menadžmentom dermatoloških oboljenja i potragom za dominantnim faktorom 
  • Normalizacijom ćelijskog metabolizma kože
  • Inhibicijom melanocita, odnosno Inhibicijom proizvodnje pigmenta kao i transporta
  • Uklanjanjem postojećih pigmentnih promena

Ukoliko pojedinac pati od nekog kožnog stanja koje može da izazove hiperpigmentaciju, a to su uglavnom česta kožna stanja kod kojih postoji upalni proces (akne, ekcem, rozacea…) od posebne je važnosti da prvenstveno leče, odnosno kontrolišu stanja koja mogu biti dominantan faktor hiperpigmentacije.

Takođe, podnošljivost jedinjenja za tretman pigmentacije vrlo je mala ukoliko već postoje uplatni procesi.  Osim kožnih stanja, dominantan faktor takođe može biti metabolički, što se često sreće kod osoba kod kojih standardni tretmani daju slabe rezultate. Tada je nabolje razgovarati sa svojim dermatologom kako bi se uradili adekvatni testovi ili prilagodila trenutna terapija, ukoliko je to moguće.  

Uzimajući u obzir da je hiperpigmentacija poremećaj rada ćelija kože, te kako bismo obezbedili bar teorijsku održivost tretmana, važno je pokušati normalizovanje rada ćelija.

Do danas samo aktivni oblik vitamina A, odnosno retinoična kiselina može da normalizuje ćelijski metabolizam zbog čega predstavlja zlatni standard borbe protiv hiperpigmentacija, znakova starenja i akni. Retinoična kiselina izdaje se po receptu dermatologa gde je važno napomenuti da adapalen kao novija generacija retionida pruža lošije rezultate kad je reč o hiperpigmentaciji. Retinol predstavlja alternativu koja se može naći u slobodnoj prodaji.

Neki podaci ukazuju da 1 odsto retinola ima približno sličan efekat kao niže koncentracije retinoične kiseline.

Najčešće korišćen protokol za hiperpigmentaciju jeste mešavina retinoične kiseline, hidrokinona i kortikosteroida sa izuzetnim rezultatima, ali i nešto većim potencijalom za iritaciju. Kada se tretira hiperpigmentacija od posebne je važnosti postepeno povećavati koncentraciju aktivnih jedinjenja pošto sama reakcija na jedinjenja može da izazove hiperpigmentaciju.

Hidrokinon ima mogućnost da u potpunosti inhibira, odnosno blokira, proizvodnju pigmenta na tretiranom mestu, te se zato smatra zlatnim standardnom za tretman hiperpigmentacije. Kliničke studije pokazuju odličnu efikasnost kod koncentracija od dva  do četiri odsto. One manje mogu se naći u slobodnoj prodaji, dok je za veće potreban recept dermatologa. Kancerogenost i drugi bezbednosni rizici hidrokinona su teorijski i uglavnom apsolutno netačni. Hidrokinon nije dozvoljen u Evropskoj uniji, ali za to nema logičnog objašnjenja. Alfa arbutin predstavlja alternativu hidokinonu koji takođe blokira proizvodnju pigmenta, a studije govore o relativno dobroj efikasnosti. Ipak, on zahteva znatno duži period primene gde često izostaju očekivani rezultati, pogotovo u poređenju sa hidokinonom. 

Sa stanovišta manipulacije metabolizmom pigmenta važno je još pomenuti jedinjenja kao što su niacin (b3), ekstrakt soje, kojička kiselina i vitamin C koji svi pozitivno deluju na uklanjanje hiperpigmentacija kože, imaju protivupalno i antioksidativno dejstvo. Zajedno ostvaruju sinergijsko dejstvo i odlično deluju preventivno.    

Pošto se normalizuje ćelijski metabolizam i blokira proizvodnja pigmenta, ostaje da se radi na uklanjanju postojećeg pigmenta.

Retinoidi ubrzavaju smenu ćelija kože tako da su značajni u uklanjaju postojećeg pigmenta, niacin i soja sprečavaju transfer pigmenta kroz kožu što će pozitivno uticati na jačinu hiperpigmentacije. Ipak AHA i BHA kiseline, odnosno voćne kiseline, ostaju verovatno najefikasnije u otklanjaju starih ćelija kože. Preporučena koncentracija za početnike je 5 odsto za AHA - idealno za mlečnu kiselinu, i 1 odsto za BHA, odnosno salicilnu kiselinu. Profesionalni, odnosno dermatološki hemijski pilinzi mogu da daju izuzetne rezultate, ali samo ukoliko ih sprovodi lice koje ima iskustva sa hiperpigmentacijama i pod zaštitnim protokolom koji podrazumeva inhibiciju melanocita. Azelainska kiselina se sada dosta popularizuje zbog svog višestrukog pozitivnog delovanja, uključujući i hiperpigmentaciju gde može da leči više problema kože odjednom. Primenjuje se u koncentraciji od 10 do 20 odsto. Laseri takođe mogu biti odlična opcija za uklanjanje pigmenta. Ipak, zbog svog inflamatornog mehanizma delovanja, postoji još veći rizik od postinflamatorne hiperpigmentacije gde je presudno primeniti pomenute zaštitne protokole.  

Kolagen indukciona terapija odnosno dermapen i dermaroler sve češće preporučuju se za tretman hiperpigmetacije. Ipak, studije koje potvrdjuju efikasnost su uglavnom lošeg kvaliteta gde postoji ozbiljna mogućnost od pojčavanja pigentacije čak i na dubini primene od 0.25 mm.  Takozvani PRP odnosno tretman krvnom plazmom polako postaje komičan pošto se primenjuje za apsolutno svaku estetsku potrebu čak i pored manjka relevantnih studija i standardizacije procesa pripreme i primene. Mezoterapija je još jedan „lek za sve“ sa verovatno najmanje dokaza o efikasnosti. 

Upotreba kozmetičkih proizvoda sa esencijalnim uljima nije kompatibilna sa tretmanom hiperpigmentacija posto su mnoga esencijalna ulja fototoksična, odnosno sama izazivaju hiperpigmentaciju, takođe su i čest uzročnik alergijskih reakcija. Pored njih, svi mirisi, bez obzira da li su iz prirodnog ili sintetičkog izvora, kao i boje, predstavljaju najčešće uzročnike alergija kože koje mogu pogoršati hiperpigmentaciju pa ih treba izbegavati.      

Tržište kozmetike u ovoj kategoriji teško se otrglo kontroli stoga apelujem na potrošače da posvete vreme razumevanju sastava proizvoda te potraže savete od stručnog lica. Pogotovo u svetlu činjenica da mnogi proizvodi koji su označeni za hiperpigmentaciju imaju jedinjenja koja su nepomirljiva sa efikasnim tretmanom.  

Tekst: Mladen Antonijević Priljeva

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/