Hijaluronska kiselina verovatno je najzastupljenije jedinjenje u kozmetičkim proizvodima danas. Razlog za ovu popularnost leži u njenoj sposobnosti da za sebe veže 1.000 puta više vode od svoje težine, što je čini izuzetnim ovlaživačem, odnosno jedinjenjem koje povećava nivo vode u koži.

Povećavanje nivoa vode u koži uklanja manje linije nastale dehidratacijom i delimično može da smanji vidljivost dubljih bora. Takođe, popravlja subjektivan izgled tena jer dovodi do veće refleksije svetlosti sa kože. Ovo se zasniva uglavnom na efektu koji se simbolički može objasniti primerom ispumpane i napumpane kese, gde je ispumpana kesa smežurana isto kao dehidrirana koža, dok je napumpana zategnuta, glatka i sjajna, baš kao i hidrirana koža.

Pošto je reč o jedinjenju koje se već nalazi u ljudskom telu, ono ima minimalni potencijal za iritaciju, a koži daje osećaj prirodne hidratacije. Osim toga, hijaluronska kiselina nikada ne vezuje suviše vode u koži. Takođe, svi su do sada, verovali kako je to izuzetno jedinjenje za borbu protiv znakova starenja, a pogotovo kada se govori o borama, te da utiče na različite metaboličke procese u koži.

Na žalost, pored svojih očiglednih prednosti u smislu hidratacije, hijaluronska kiselina ima i čitav niz slabosti. Pre svega, njena sposobnost da veže vodu uslovljena je količinom vlage u atmosferi. Tako da, ukoliko osoba živi u suvim klimama, kakva je u Srbiji u suvim periodima godine, ona ne samo što neće ispoljiti očekivano dejstvo već će uzimati vodu sa onih mesta gde je ona raspoloživa, a to su dublji slojevi kože. Ovo važi za velike molekule hijaluronske kiseline koji se zadržavaju na površini kože i koji se zbog svoje jeftine cene nalaze u skoro svim proizvodima.

Oni proizvođači čiji proizvodi sadrže manje molekule i više njih, sigurno će to jasno navesti na ambalaži. Kako bi se sprečio ovaj negativni efekat, dobre formulacije koriste tri molekula hijaluronske kiseline različite veličine koji se nanošenjem raspoređuju kako po površini tako i u srednjim i dubljim slojevima kože, gde otežavaju kretanje vode dajući efekat potpunije i duže hidratacije bez isušivanja dubljih slojeva kože.

Kada se govori o molekulima, važno je napomenuti da postoje različiti oblici hijaluronske kiseline: pre svega tu je kiselinski oblik (kako samo ime nagoveštava) i nekiselinski u formi soli. Kada se gleda hemijski sastav proizvoda, onda je kiselinski oblik iskazan kao hyaluronic acid dok su soli iskazane kao sodium hyaluronate.

Ova distinkcija je u stvari izuzetno važna, pošto kiselinski oblik iskazuje biološko delovanje koje se može smatrati pogodnim za prevenciju prevremenih znakova starenja, dok su takve tvrdnje za soli u najboljem slučaju diskutabilne ili prenaglašene. Naravno, oba oblika jednako dobro vezuju vodu. Kiselinski oblik je skuplji, pa samim tim i ređi, i sreće se samo kod vrlo modernih formulacija. Često se čuje kako je teško formulisati ova dva oblika zajedno, što uopšte nije tačno.

Sledeći problem se odgleda u biološkom životu hijaluronske kiseline, odnosno njenom trajanju u koži. Slično kao kod antibiotika koji mora da se uzima na svakih 8 ili 12 časova. Biološki život HK je izuzetno kratak, tačnije, traje nepun dan, a često i kraće, pa se zbog toga nanosi dva puta dnevno kako bi se u kontinuitetu obezbedila hidratacija. Zajedno sa klimatskim i drugim faktorima ovo može da dovede do znatnih oscilacija u hidrataciji kože.

Hijaluronska kiselina aktivna je koliko i specifični receptori u koži (CD44) koji omogućavaju njeno vezivanje.

Na taj način aktiviraju se biohemijski procesi u koži. Na receptore se može gledati kao na imejl adresu - ukoliko nemate imejl ili vam ne radi dobro, onda ne možete primati elektronsku poštu. Takođe, odnos hijaluronske kiseline i receptora na simboličkom nivou može se posmatrati kao odnos partnera čiji je zajednički život moguć ukoliko se oni slože. Ali, to se ne dešava uvek jer je odluka o zajedničkom životu takođe uslovljena višestrukim faktorima. Isto tako HK se neće nužno vezati za receptore. Stoga mnogi proizvodi koriste jedinjenja koja stimulišu proizvodnju ove kiseline u koži, kao i receptora, jer oba opadaju sa starenjem. Ovo je nešto sto će se sve češće sretati u proizvodima sa fokusom na HK u formi prekuzora*.

Na kraju, hidratacija je samo jedan element dehidrirane, suve kože. Razlog sušenja kože leži u njenoj nemogućnosti da zadržava vodu, odnosno u problemima sa funkcionisanjem ekstracelularne matrice i formiranja hidrolipidnog sloja. U drugom tekstu ćemo se baviti time kako kozmetika može da ojača barijeru kože i smanji otpuštanje vode. Na kraju je uvek dobro da proizvod kombinuje više jedinjenja, odnosno tehnologija za hidrataciju kako bi se kompenzovali nedostaci i stvorilo sinergijsko dejstvo.

Pored topikalne primene hijaluronske kiseline druga najzastupljenija sfera upotrebe je injektivns metoda, odnosno fileri. HK fileri koriste drugačiji molekul od onog u kozmetičkim proizvodima koji je karakterisan znatno dužim životom, u proseku od 6 do 12 meseci, te koji se koristi za vraćanje volumena i konturisanje lica. Ovaj efekat ostvaruje se deponovanjem HK filera na željeno mesto ali i putem sličnog mehanizma kao i kod kozmetičke HK, uglavnom vezivanjem vode na mestu primene.

Medicinsko lice špricem ubrizgava  filer na odgovarajuće mesto, na način i u količini koja je uslovljena potrebama i željama pacijenta. U odnosu na to adaptira se način, odnosno tehnika primene, kako bi se postigao željeni rezultat pa je stoga kvalitet ishoda filera dominantno uslovljen veštinom primene. Važno je napomenuti da filer ne utiče na kvalitet ili hidratciju kože jer se primenjuje ispod kože, iako postoje varijacije i druge injektivne metode koje mogu da adresiraju hidrataciju upotrebom HK. Takođe, teško je podržati preventivnu pa i korektivnu ulogu filera jer ne adresiraju direktno mehanizme koji dovode do oštećenja i/ili relevantnih procesa starenja na značajan način, već smanjuju vidljivost nekih znakova starenja uglavnom dubine bora i nadoknađuju izgubljeni volumena lica. Kada pričamo o medicinskim zahvatima, nameće se kako profesionalna, tako i moralna obaveza, da se jasno predstave kako propratne tako i neželjene reakcije, a pogotovo zato jer se na našim prostorima ove informacije nekako stalno zagube. Česte propratne reakcije su svrab, osip, crvenilo, oticanje i modrenje tretirane regije. Dok su ređe infekcija, povreda krvnog suda, slobodno kretanje filera, inflamatorne reakcije tkiva, nekroza/odumiranje tkiva pa čak i slepilo koda filer blokira dovod krvi oku.             

*prekurzor - jedinjenje koje učestvuje u hemijskoj reakciji kojom se proizvodi neko drugo jedinjenje)

Tekst: Mladen Antonijević Priljeva

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/