Film oslikava i posebnost Lancôme-ovih inovacija koristeći tradicionalne tehnike animacije za razvijanje revolucionarnog stila. Svaka scena rađena je kao u pozorištu, element po element. Bilo je potrebno 200 sati ručnog rada da bi se izradilo 50 elemenata za različite scene. Oni su potom sastavljani na setu od 800 kvadratnih metara, animirani su i snimani u realnom vremenu, a samo snimanje trajalo je više od 30 sati. Ceci n’est pas une rose osmišljen je od strane Lancôme-a uz pomoć režisera Tomasa Tajmana.

Uzajamna igra nezapamćenih kombinacija koje ne obraćaju pažnju na mere, hronologiju ili ton: slike prošlosti i sadašnjosti, ambasadorke sa neodoljivim crvenim osmehom pored crno-bele figure osnivača Lancôme-a Armanda Petižana, ruže i arhitektonski elementi, flaše i kutije sa nakitom pozajmljene iz prekrasne kolekcije Lancôme-ovog nasleđa, ikonični proizvodi sadašnjosti i budućnosti…

To je priča koja inspiriše budućnost u njihovoj službi. Tako Izabela Roselini, oličenje Lancôme-ove ženstvenosti, stoji licem u lice sa Lupitom Njongo, najnovijom muzom brenda: toliko je lepotica koje igraju aktivnu ulogu u svojim epohama i koje umeju da neguju to nešto što ih čini posebnim. U isto vreme, bočica Flèches parfema, jednog od prvih Lancôme mirisa, našla je svoje mesto pored La vie est belle.

Svi oni pronalaze svoje mesto u čarobnom okruženju, spoju veličanstvenog vrta i  arhitektonske fantazije. Zaista, film “Ceci n’est pas une rose” je fokusiran na sutra, na budućnost iza koje stoji 80 godina savršenstva, 80 godina pažljivog osluškivanja žena.