Minja Miletić, novinarstvo

Njena savršena dikcija, prefinjeni maniri, fokus, smirenost, odlično poznavanje onoga o čemu se govori i besprekoran stil najbolji su primer kako se nosi ženska snaga. Dosta toga, kako sama kaže, potiče iz njenog ranog detinjstva kada je pohađala časove glume i života kod legendarnog Bate Miladinovića, a nekoliko puta našla se i kod čuvenog Mike Aleksića. Ipak, gluma nije bilo konačno rešenje zagonetke s njenim imenom.

A nisu bile ni duge i nimalo lake studije medicine, iako ih je završila sa respektabilnim uspehom. Postoji teorija da je, pošto je diplomirala medicinu, shvatila da je posla previše, pa se opredelila za profesiju u kojoj od raznih bolesti ne leči pojedince nego celo društvo.

Od svojih profesionalnih početaka do danas uspela je da izgradi reputaciju otmene, ali neumoljive novinarke pred kojom nijedno pitanje ne ostaje bez odgovora. Njeni intervjui 1 na 1 sa moćnim biznismenima i političarima u nekoliko navrata pokrenuli su ozbiljne društvene i političke korekcije. U legendu je ušla njena emisija emitovana uživo u kojoj je sagovorniku čašu vode, koju je zatražio, ponudila tek nakon što joj odgovori na delikatno pitanje koje mu je postavila uz vedar pogled i ljubazni damski osmeh. Ali, ono što posebno pleni jeste njena catwalk lakoća vođenja teških razgovora i to što činjenice i argumente kojima raspolaže nosi nonšalantno kao tašnu ili ešarpu.

Istinu voli, a Chanel obožava. U tim dvema stvarima vidi se njen istinski temperament, dok u svim ostalim demonstrira odmerenost kakvu bi danas trebalo učiti u školi. IT devojka ovdašnjeg novinarstva svojim umećem i pojavom podigla je standarde domaćeg televizijskog programa. 

foto: Jelena Jovanov / stajling: Ana Ostojić 

Katarina Jovanović, muzika

Ona je čuveni sopran, a i članica planinarskog kluba Pobeda. Odrastanje uz muziku počelo je još u maminom stomaku jer su se njeni roditelji trudili da preko pupka uz pomoć starinskih Pioneer slušalica dobija jednaku dozu Marije Callas, Rolingstonesa, grupe ABBA i Bulata Okudzhave.

Svoj prvi solistički koncert održala je pre više od dvadeset godina kao student prve godine studija solo pevanja na FMU u maloj sali Kolarca. U toku karijere nastupala je na otvaranju operske sezone u Parizu, koncertu otvaranja obnovljene Salle Gaveau u Parizu i pevala je prvi put sa novim orguljama u Gaudijevoj Palau de la Música Catalana u Barseloni, a bila je i direktorka Opere Narodnog pozorišta. Pored svih tih nastupa, najveći problem predstavlja joj odlazak u toalet u operskom kostimu, krinolini.

Već deset godina profesorka je solo pevanja na FMU gde je i magistrirala, dobitnica je ordena Viteza umetnosti i književnosti Vlade Francuske 2013. godine, Grand Prix i nagrade publike na takmičenju Montserrat Caballe 2000. godine. Ona odlično svira klavir, a i malo falšira na gitari. Jedna je od osnivača festivala BUNT. Osim klasike bavi se još i dramskim pozorištem, peva i piše tekstove u bendu Bella Technika. Obožava skijanje, kuvanje i jogu i svaki dan radi tibetanske vežbe. Potrebno je troje ljudi da joj zakopča korset, ali joj na sceni nije potreban niko. Književnica Ana Rodić, izgovorila je ono što svi mislimo: Srećni smo što smo savremenici Katarine Jovanović te možemo da je slušamo i uživo.

foto: Jelena Jovanov / stajling: Ana Ostojić 

Branka Katić, film i pozorište

Za njen talenat granice su bile tesne. I umetničke i geografske. Nije odigrala ni jednu ulogu koja se i dan danas ne pamti, gotovo da nema filmsku repliku koja nije preko noći postala urbani refren. Neponovljivi šarm i lakoća življenja koje jednako dobro nosi pred kamerom i kad je daleko od nje postali su must-have dame 21. veka. A počelo je sasvim naivno, na prijemnom ispitu na novosadskoj glumačkoj akademiji, gde je svoju prvu klasu primao Rade Šerbedžija. U prvom krugu pojavila se jedna slatka, mala. Počela je da govori pesmu, ali već posle treće rečenice je prasnula u smeh. Bora Drašković, član komisije, koji je znao da bude opasan, onako namćorasto, pitao je: ”Nešto je smešno, gospođice?’ Samo je procedila:“Oprostite, molim vas.” 

‘Imate li monolog?’ Rekla je:”Imam.” Opet tri-četiri rečenice i počne da se smeje. Bora je sad već bio ljut: “Opet je vama smešno nešto.’ Kaže: “Da.” “Dobro, hvala, doviđenja.” Ona samo onako bleskasto kaže:”Izvinite” i ode. Šerbedžija koji je sedeo sa strane i ćutao odmah je zaokružio njeno ime. Međutim, Branka sigurna da je pala, nije ni pročitala da je ušla u uži krug i nije došla. Kada ju je konačno pronašla sekretarica Akademije da joj kaže da je primljena bila je izbezumljena. Tada su Šerbedžija i Branka, imali svoj prvi razgovor, kojim je počelo veliko životno prijateljstvo: “Dobro, Branka, reci mi što si se smejala.’ 

“Profesore, moram vam reći da još nisam završila gimnaziju, treći sam razred.” Radeta je to razgalilo:“Ohooooo, dobro, je li to razlog što si se smejala?”

“Ma ne, kada sam otkrila u razredu da idem kod vas na prijemni ispit u Novi Sad, oni su svi rekli da ćete vi mene posle treće rečenice prekinuti i oterati. A ja sam rekla četiri-pet rečenica i bilo mi je smešno što oni nisu bili u pravu.” 

Tako je Branka Katić postala najbolja studentkinja glumačke akademije, posle je postala i jedan od naših najboljih izvoznih proizvoda, a taj smeh i osmeh je ostao najupečatljiviji kadar jugoslovenskog i srpskog filma, ali i nekog beogradskog ili londonskog bistro, gde bi se zatekla u farmerkama i majici.

foto: Jelena Jovanov / stajling: Adela Damjanović