Svetogorska ulica u Beogradu, kao adresa za stanovanje, često je osporavana, zbog saobraćajne gužve i zapuštenih fasada. Ova centralna i prometna gradska ulica, koja spaja Stari grad s Palilulom, visoko se kotira na mapi društvenog i kulturnog života. Osim što je ugostila jedno od najvažnijih beogradskih pozorišta, dom je više gastronomskih i boemskih svetilišta, nezaobilaznih u bilo kom vodiču kroz srpsku prestonicu.

Nekoliko godina unazad, oronule fasade i hodnici starih zgrada postepeno se preuređuju, i potom, u novom ruhu, po lepoti i eleganciji pariraju bilo kojoj atraktivnoj novogradnji. Samo jedan blok od popularnog Ateljea 212 nalazi se stan koji vam predstavljamo. Kao da je duh legendarnog tvorca ovog pozorišta, scenografa i reditelja Bojana Stupice, okrznuo vlasnika stana, dok ga je mesecima uređivao.

Renomirani advokat, stručnjak za korporativno pravo, pre nešto više od godinu dana kupio je stan udaljen samo par stotina metara od adrese na kojoj je odrastao. Stan je bio u lošem stanju, s previše glomaznog nameštaja, i bilo je potrebno istančano oko da bi se uočio njegov potencijal. Uigranu ekipu majstora i zanatlija vlasnik stana poznavao je od ranije, s obzirom na to da mu ovo nije prvi građevinski poduhvat. 

Nije tražio savete od dizajnera; tek po neki prijatelj povremeno je pitan za mišljenje. Posle nekoliko meseci intenzivnog rada, koji je uključivao „obijanje zidova do cigle“, kompletno renoviranje instalacija i promenu rasporeda i namene prostorija, počeo je da se pomalja živopisan enterijer.PageBreak

S obzirom na to da je nekoliko godina živeo u Barseloni, katalonski i španski stil uređenja prostora evidentno su uticali na stil ovog “dizajnera-amatera“. Veliki broj predmeta dopremljen je iz Španije, a neki su doneti čak iz Njujorka i Buenos Airesa. Stan, pravilnog oblika, dvostrano je orijentisan: prema ulici i prema tihom dvorištu, oivičenom obližnjim starim i novim zgradama. Zahvaljujući masivnim spoljašnjim zidovima, karakterističnim za kvalitetniju gradnju ’20-ih i ’30-ih godina ovog veka, kao i dovstruko zastakljenim prozorima, saobraćajna gužva gotovo da ne dopire u ovu eleganutnu i maštovito uređenu oazu.

Osnovne boje stana su svetle (bela, bledozelena, svetlosiva), što doprinosi utisku prostranosti i dobre osvetljenosti. Ove boje predstavljaju izvanredan kontrast indigoplavom zidu biblioteke, jarkoplavim kuhinjskim zidovima ili crnim pločicama u kupatilu, a takođe su zahvalna osnova za razne ekstravagantne detalje, kao što su upadljivo dezenirane tapete ili prostirka od krzna, prebačena preko belih pločica na podu bibilioteke.

Dopadljivost i uzbudljivost ovog prostora potiče iz smelosti njegovog nesumnjivo kreativnog vlasnika da svoje želje beskompromisno i do kraja ostvari, na način koji ne podilazi konvencijama. Nažalost, ovo je tačka na kojoj se mnogi spotaknu uredjujući svoj prostor, čak i onda kada inicijalno žele da izađu van okvira uobičajenog, dozvoljavajući sebi da pribegnu “srednjim“ rešenjima, pokleknu pred autocenzurom ili modnim trendovima. Rezultat u tom slučaju može biti solidno opremljen i stilizovan prostor, ali bez onog “faktora X“, koji pleni posetioce i uvek iznova razgaljuje dušu stanara.

Tekst: Danijela Ćeranić / Styling: Ivana Vujević

Tragajući za idealnim stanom, ugledni beogradski advokat prepoznao je u oronulom predratnom stanu, s prostranim sobama, velikim prozorima i visokim plafonima, izvanredan poligon za raznovrsne kreativne poduhvate.