U galeriji New moment u Beogradu u decembru je održana izložba kolaža People we know, koju je potpisala grafička dizajnerka i multimedijalna umetnica, Danica Marinković, Dana MAAR.

Njena dela kombinuju reference iz istorije umetnosti, slikarstva, filma, mode, novina, feminističkih časopisa, vintage, street art i predstavljaju, kako sama objašnjava, „groteskno zlostavljanje veštačkog sveta fotografija, u kojem ništa nije stvarno a sve moguće”.

Zašto baš kolaži? Šta te je odredilo da odabereš taj oblik umetničkog izaza?

Kolaž je način na koji ja vidim život, vas, nas, i naše okruženje.U svetu kolaža koje stvaram sve je moguće. To je svet fantazije u kome se renesansa spaja sa modernom na način na koji sečem elemente iz štampanih medija i kombinujem ih u svom vizuelnom vokabularu. Bukvalnim sečenjem, fizički i doslovno,  seciram vizuelne kodove našeg vremena kroz temu memorije, mentaliteta, ekcesa, fantazija, mode i načina života koji su nam neminovno nametnuti kao trend. Miks je jedan aktuelni trend, a biti kolažišta znači biti vizuelni DJ.

Šta te pokreće i inspiriše?

Urbana dinamika gradova je neiscrpna riznica inspiracija. Glavni akter mojih kolaža je žena koja dolazi iz fashion magazina. Komentarišem njenu poziciju, nju kao renesansnu boginju sa jedne strane, i nju kao modernu ženu koja danas ima izuzetnu snagu sa druge. Tu je i poneko muško telo, kao oličenje muze koja nas sve pokreće.

Profesionalno i privatno si ostala na relaciji Beograd–Pariz–London. Šta najviše voliš u svakom od tih gradova?

Pariz, London i sada Beograd, za mene su jedna celina. Neminovno sam od ta tri grada spajala elemente iz svakog i stavljala ih u kontekst jedne bajkovite priče. Pariz nosi poetiku i senzibilitet koji mu je svojstven, London je dinamičan grad sa snagom evropskog Njujorka, a Beograd je grad u kojem sam rođena i gde sam se susrela sa našom kolektivnom prošlošću.

Tvoja prošlost je, pak, prilično poetična. Afinitete prema umetnosti sticala si od malih nogu, uz svog oca, našeg priznatog slikara Milana Cileta Marinkovića.

Moje odrastanje uz umetnika kao što je Cile je kao san čiji sam akter od najranijeg detinjstva, kao deo povezivanja pojedinosti umetničkog stvaranja u kontekstu dinamike vremena. To je svakako doprinelo da budem takva kakva jesam, da postanem multidisciplinarna umetnica, sa svojim ličnim identitetom.

Kada si odlučila da i sama stvaraš umetnička dela?

Ateljei, izložbe, i kreativna energija u okviru koje sam rasla su esencija mog umetničkog senzibiliteta, kao i načina na koji interpretiram svoje vizuelno iskustvo u modernom obliku. Od najranijeg detinjstva sam posećivala gradove, muzeje i galerije gde god smo se moja porodica i ja našli, a putovali smo puno. Umetnošću sam se dalje bavila kroz studije na Primenjenoj Akademiji u Parizu, zatim na masteru Graphic Design Communication u Londonu. Sve je išlo nekim prirodnim tokom, rekla bih.

Tvoja izložba u New Momentu nosila je naziv People we know. Kakvu poruku si ovoga puta želela da pošalješ?

Valja nam da obratimo pažnju na bogatstvo raznovrsnih ljudi koje srećemo svakodnevno, i na to što možemo da naučimo jedni od drugih, na to kako da uzimamo najbolje od svega što nam se nudi i da stvaramo svoju sliku nas, takvih kakvi jesmo.

Tekst: Jasmina Lazić