Prethodnu godinu obeležile su žene svojim glasnim istupima i hrabrim potezima. One su pokazale revolt, snagu, a pre svega - solidarnost. Naše dobitnice su u 2022. godini svoju borbu prenele na ulice demonstrirajući da žene više neće ćutati o pojedinačnom, ali i institucionalnom nasilju, povredi svojih prava i dostojanstva. One nas edukuju, osvešćuju, ali i bodre svojom ženskom revolucijom. 

Neformalni feministički kolektiv Ženska solidarnost, sa svojim osnivačicama Jelenom Riznić i Ninom Radulović, osvojio je Elle Style Award 2022 za aktivizam, a tim povodom specijalno se fotografisao ispred objektiva Nemanje Maraša, te nam odgovorio na 5 kratkih pitanja.

Šta smatrate svojim najvećim uspehom?

Posle noćnog protesta koji smo organizovale povodom relativizacije silovanja i muškog nasilja nad ženama u srpskim medijima prišle su nam devojke srednjoškolskog uzrasta i rekle da im je taj ženski protest bio i prvi protest kom su prisustvovale. Predivno je osetiti tu ljubav i podršku, a pogotovo znati da smo sve mi na ulicama te noći bile sigurne. Uspele smo da uradimo ono što je nama nedostajalo kada smo bile srednjoškolke - da stvorimo prostor gde žene mogu da ne strahuju za svoju bezbednost.

Koju reč ili rečenicu prečesto koristite?

Žena ženi - solidarna.

MARAS - _DSC0312.jpg
Nemanja Maraš 

Koji trenutak u karijeri je za vas bio najbitniji?

Veoma je teško izdvojiti jedan trenutak u našoj aktivističkoj „karijeri“, ali „jedan od“ bilo bi predavanje koje smo održale na temu prostitucije kao oblika nasilja nad ženama u Domu kulture Studentski grad u aprilu ove godine. Nakon predavanja prišla nam je koordinatorka Doma i pohvalila to koliko je publika bila mlada, a zainteresovana, što nije uvek slučaj. Ženska pitanja tiču se svih generacija, ali posebno je lepo videti tu strast među mladim ženama jer u moru informacija i raznoraznih prikriveno nefeminističkih sadržaja lako je zaboraviti protiv čega su se borile feministkinje iz generacija naših prabaka i koliko su neke tradicije i vrednosti poput abolicionizma ipak vredne održavanja.

Na putu do uspeha, šta vam je bilo najvažnije, ali i najteže da sačuvate?

Usled velike želje za promenom društva nabolje možda je najteže, ali ujedno i najvažnije, zadržati strpljenje. Baš zato što znamo šta su sve feministkinje pre nas uspele i kakav su svet izmaštale, teško je prihvatiti činjenicu da ni mi možda nećemo biti generacija koja će doživeti to oslobođenje koje sanjamo i priželjkujemo, ali i na kome aktivno radimo. Strpljenje je ključno jer nam dozvoljava da promislimo svaki korak, ali i jasno vidimo prepreke koje su pred nama.