Edmund White u knjizi The Joy of Gay Sex (popularni seksualni priručnik za muškarce koji vole muškarce) kaže da je „mnogo nijansi u spektrumu ljubavi“ i ja se s tim potpuno slažem. I baš zato samoj sebi nikada nisam lepila etikete koje bi me u seksualnom smislu određivale.

Ne izgleda mi preterano smisleno gurati sebe u okvire koje me onda definišu na ovaj ili onaj način (najvećim delom zbog činjenice da sam neverovatno neodlučna i nikada ne znam da li će mi biti potrebna promena). Ne bih znala odakle da počnem da opisujem kada biste me pitali šta sam sve radila u životu, ali to što sam se nekada zabavljala s devojkom ne čini me lezbijkom. Čini me samo nekim ko je svojevremeno bio u vezi sa ženom, i to samo jednom.

Svi imaju gej prijatelja; njihova vrednost je neprocenjiva. Široko su prihvaćene generalizacije da njih uvek možete da pitate za mišljenje o cipelama i tašnama za novu sezonu, oni uvek znaju značenja reči kao što je, na primer, bootylicious, oni se oblače dobro i uvek su srdačni prema vašoj mami. Lezbijke, s druge strane, ne dobijaju mnogo pažnje.

Mediji su odlučili da ih razvrstaju u tri kategorije, dele ih na: one jadne s nesrećno ošišanom kosom; one koje nose odela i strasno mrze muškarce; i na one u udobnim cipelama bez potpetice koje liče na muškarce (na engleskom: buch; na srpskom: muškarače). I, na kraju, tu su biseksualci. Njih generalno vide kao veoma zgodne žene koje žele seks sa bilo kim, odnosno kao očajne muškarce koji žele seks sa svima. Isto kao što su flešeri uvek nekakvi matori tipovi zaogrnuti mantilima krem boje koji iskaču iz žbunja i golotinjom prepadaju svoju nevinu žrtvu, tako je i sve ovo pomalo kliše i nema baš mnogo veze sa stvarnošću. Okej je da se za muškarca kaže da je gej, ali kad te nazovu lezbijkom, osećaš se kao da te je neko upravo opsovao.

Dok sam odrastala, svi moji ženski uzori bile su drske, jake, seksualno samouverene, atraktivne dame. Znale su šta hoće, ništa nije moglo da im stane na put. Ima nečeg opasnog i uzbudljivog u, recimo, Catherine Tramell, liku koji Sharon Stone tumači u filmu Basic Instinct, što sve muškarce oko nje navodi da se ponašaju kao opsednuti. Ili Debbie Harry – koja je u svakom smislu bila vođa benda; ostali članovi su radili sve što je zahtevala. Postoji izvestan alfa kvalitet koji nas privlači, ali on nije isključivo muška osobina, imaju ga i žene. Taj šarmantni, neopipljivi magnet za koji se prosto zalepiš. I iako sam od onih devojaka koje su, pa hajde da to kažem, imale četiri veze jednu za drugom od svoje sedamnaeste, uvek je bio i neki muškarac na kojeg sam se ložila.

Međutim, naišao je period u kojem nije bilo nikakvih alfa-tipova za kojima je trebalo juriti i tako sam upoznala ženu, još jednu koja je, kao i ja, pratila muzičku scenu i pisala o njoj – nazovimo je K. Napile bismo se i lamentirale nad činjenicom da atraktivnih muškaraca više nema i na kraju, jedne noći, uz alkohol i tugovanje, smejući se, završile u krevetu. Sve to bilo zabavno i ispravno i došlo je veoma prirodno. Bila je veoma hladna zima i lepo je bilo imati nekog da te ispod jorgana ugreje. Iako je moralo da prođe neko vreme da bi se iskulirao onaj „sviđaš mi se, a ja tebi?“ vajb, bilo je toliko nevaljalo i uzbudljivo pokušati i planirati nedozvoljeno i naizgled nevino dodirivanje rukom, da je samu čar udvaranja uvećalo najmanje sto puta. Imala sam seksualne kontakte sa ženama i ranije – veći deo života delila sam stan sa gej prijateljem i radila kao DJ u gej klubovima, tako da su neverovatni susreti sa zgodnim pijanim devojkama bili neizbežni. To je bilo društveno prihvatljivo – moji prijatelji i prijateljice probali su to bar jednom, tako da im pijane žene na gomili nisu baš podizale obrve. Ovo je, međutim, bilo drugačije.

Mentalni izazov zabavljanja s devojkom potpuno je drugačiji od izlaženja sa tipom – između ostalog i zato što želiš da sačuvaš stvar u tajnosti, zato što je pomalo nedozvoljeno, a ljudi lako i na brzinu donose zaključke o tebi ako to saznaju. A kao što rekoh, ne zanima me i ne želim da me definiše moja seksualnost. Onda, tu su mentalne igre koje u stvari nisu mentalne igre. S muškarcem je tu „čekaj tri dana da mu pošalješ SMS, na prvom sastanku nemoj to i to i bla-bla...“, ali sa ženom je to drugi nivo, čitav novi poligon za igru. Možeš da budeš zaista iskrena – moraš da budeš, ako na neki način poričeš pred svetom svoju vezu. A tu je i seks. Zaista odličan! Jednostavno znate da je bilo potpuno ludo kad je Lindsay Lohan bila u krevetu sa Samanthom Ronson, uz sve to kidanje odeće, estrogenom nabijeno igranje, s telima vlažnim od znoja i kosom koja u bičevima pada po posteljini... Nije to glava zakucana za vaše rame, pseće dahtanje u vašu facu, dosadna misionarska poza. I nema onih „ne može da mi se digne“ trenutaka ili drugih razočaranja, mogućih u departmanu pantalona. Činjenica da možete to da radite šest puta na dan bez menjanja posteljine ili brige o eventualnoj trudnoći celu priču čini još zgodnijom za sve aktere.

Na jednom pragmatičnijem nivou, bez problema možete da se požalite da ste u PMS-u i da vas čeka pun tretman: čaj & čokolada + ćebence & razumevanje. Slično tome, odlaganje depilacije zaista nije važno zato što obe odlično znati koliko je to ponekad zaista veliko smaranje. Ali, kao i u svakoj vezi, i ovde ima loših strana. Zamislite ono veštičarenje kad počnete da dobijate menstruaciju u isto vreme? Tu baš mnogo treba da se podnese. A tu je i nedostatak „muškarca“ u svakom smislu. Nema nikoga da vam ponese kofer ili da vas prenese do taksija kada su vam stopala od visokih potpetica previše bolna. Jer, momci su ipak fini, ljubazni. Oni će prokrijumčariti flašu viskija u bioskop da bi je podelili s vama. Devojke brinu o tome da li su pojele previše čokoladica. I postanu ljubomorne ako razgovarate s drugom ženom, ili ste samo viđeni kako izdaleka flertujete s frajerom (zapravo, baš mi je to zamerila kao jedan od razloga zbog kojih me ostavlja). Tu je i neka čudna konačnost u celoj stvari. Ako se zabavljate s nekim ko je suprotnog pola i upadnete u konverzaciju tipa „da, želim da se udam i da imam decu“, onda postoji i mogućnost za to. Ali ako izlazite sa osobom istog pola i izgovorite te reči, dobijate taj ne baš prijatan osećaj da varate evoluciju, praćen zvukom neodobravanja koji se širi sobom.

Ono što je zaista teško jeste to što ne možete da kažete svima. Još prevladava taj uvrnuti tabu koji prati rečenicu „zabavljam se s devojkom“. Ljudi su ili fascinirani, ili prestravljeni tom činjenicom. Nakon što sam pričala o K na jedan totalno rodno neutralan način, nekako mi je posle nekoliko čaša vina izletelo da je K žensko. Prijateljica s kojom sam bila je nakon tog mog ispada iskrenosti na brzinu je sasula piće niz grlo i nestala. Druga me je zgrabila za ruku, pogledala pravo u oči i zahtevala da joj ispričam „sve“, kao da sam zakačila neku egzotičnu tropsku bolest. Imam mnogo bliskih prijateljica koje me definitivno ne privlače, ali nekako, za neke od njih, činjenica da sam bila u vezi sa ženom predstavlja vest sa naslovnih strana. „A ja sam mislila da ste razmenjivale muziku“, dobacila mi je jedna preko šolje kafe.

Imam najmanje pet dobrih prijateljica koje su nakon muškarca za muškarcem stigle do zabavljanja sa ženom. Nekada je to bilo na nekoliko nedelja, nekada se to pretvorilo u nešto trajnije. Nije to neobično uopšte – i sa sve većim brojem primera koje nam daju poznate ličnosti, postaje sve više društveno prihvatljivo. Čini se prirodnim da se pomalo eksperimentiše, ali nema potrebe da se to definiše rečima. Da li je stvarno važno? Da li zaista treba da definišemo svaki fini detalj naših života iza zatvorenih vrata? Kako zovete situaciju u kojoj ste jednom spavali sa ženom? Da li vas to čini lezbijkom? Biseksualkom? Bi-radoznalom? Ženom kojoj je dosadno? Ili prosto seksualno radoznalom?

Zaista nije bitno kako neko izgleda – najlepši ljudi najčešće su interesantni koliko i plastične kese. Mnogo bih se radije viđala s nekim zabavinim, pametnim, zanimljivim, ko ume da me nasmeje, nego s nekim ko je lep a dosadan. Dakle, ako nije bitno kako neko izgleda, zašto bi bilo bitno šta krije u pantalonama. Stara je izreka da muškarci uče da vole ženu koja im se sviđa, dok žene uče kako da im se dopadne osoba koju vole, ali ako je ta osoba takođe žena, mogao bi da bude prilično zastrašujući potez od te emocije napraviti fizičku stvar.

Ne iznenađuje to što je većina žena razmišljala o tome da spava s drugom ženom – i nije za poricanje činjenica da su neke žene prosto toliko privlačne da ne mogu a da vam se ne dopadnu, da vas ne privuku, iako nikada, ni za milion godina ne biste „sišli dole, u rudnik krzna“. Ja definitivno nisam od onih koji se okreću za ženama čim izađem iz kuće. Moje oči se hiljadu puta češće okreću za seksi frajerom koji hoda niz ulicu... ali mi se ponekad desi da upoznam nekog ko ima sve kvalitete koje tražim – intelektualno smo skladne, imamo ista interesovanja, istu kolekciju ploča. Čak i detalji znaju da budu gotivni. One mogu da ti skuvaju fantastičnu večeru, daska na WC šolji je uvek spištena i nema grube, loše izbrijane brade koja vam kida kožu s lica. Tako da, na kraju krajeva, to zaista nije važno. Ako vam se sviđa neko i želeli biste tog nekog u svom krevetu, onda vam se taj neko sviđa. To je kao kad dete na početku albuma The Miseducation of Lauryn Hill kaže: „You can love anybody, but when you’re in love with somebody, you’re taking that person for what he or she is, no matter what he or she look like or he or she do.“ Oduvek sam volela Lauryn.