Nekako nisam čovek sredine. Postoje samo krajnosti kod mene. Verovatno sam zato toliko interesantan. S jedne strane imamo ironiju i sarkazam (izbrušene do savršenstva mojom nesigurnošću), a s druge patos i patetiku (moj gospodin Hajd). I ove dve strane egzistiraju normalno. Kao stari bračni par koji čita novine na sofi i nakon deset minuta razmeni stranice zabave i sporta. Tako da, kada mi spomenete ljubav, ja odmah zamislim sebe kako kao Bridget Jones sedim (debeo) i plačem uz All by myself (Celine Dion verziju, naravno). Minus alkohol. Minus cigarete. Ili kako kao u Love Actually stojim na ulici i zvonim na nečija vrata (nečija – zauzeta osoba čiji partner sedi u dnevnoj sobi i gleda TV, prim. aut.) sa izjavama ljubavi ispisanim na papirima.

Kao što vidite, do guše sam u filozofiji sve prave su ljubavi tužne i samo tada razmišljam o ljubavi. To jest, kada je gotova ili uskraćena (pošto sam debeo i sam i patetišem, mogao bih ovde da ubacim još jednu komparaciju s Adele). Kada me prođe patetisanje (koje traje između ponoći i četiri ujutru, što znaju svi moji prijatelji na FB-u) budim se "normalan" i kao Doktor Džekil počinjem hejtovanje po srećnim parovima i njihovim linkovima i pišem ispod njih "povračaču" i "dajem vam dve nedelje" u sebi se nadajući se da će ipak trajati zajedno. Ali dosta o meni.

Drugi govore da ja ne znam šta je ljubav. Zbog ovih stvari koje sam spomenuo gore. Govore da ja nisam bio u pravim vezama. Zbog trajanja istih od po nekoliko meseci. Ali ja ne marim šta drugi kažu. Jer ja sam iskusio ljubav. Verujte mi. Više i bolje nego mnogi. Pravu ljubav koja pomera planine i leti preko auto-puta da prespava sa mnom.

I onda, nakon što me u redakciji gađaju predmetima kada izustim ovakve stvari ili glasno negoduju kada pustim svoje patetične pesme nakon kojih poželite da prerežete vene, zamolio sam koleginice da mi pošalju izbor svojih omiljenih ljubavnih citata, pesama i replika iz filmova kako bi ih pred vama iskomentarisao i rekao vam šta mislim o njima. 

Uprkos svemu, voleo sam te i nastaviću da te volim – na kolenima, sa spuštenim ramenima, pokazujući pete dželatu i istežući svoj guščiji vrat – čak i tada. I nakon toga – možda baš najviše nakon toga – voleću te i jednog dana doći će među nama do istinskog i iscrpnog objašnjenja i ti i ja ćemo se uklopiti zajedno, stati jedno pored drugog, napraviti plan i razmrsiti celu ovu zbrku, nacrtati putanju od tačke A do tačke B bez gledanja i bez podizanja olovke sa papira... ili još nekako... povezaćemo tačke, povući crtu i sklopiti se u jedinstveni oblik za kojim ja toliko žudim.

Vladimir Nabokov, Poziv na smaknuće

PageBreak

Ovo može da voli samo neka studentkinja engleske književnosti koja sluša Pulp (crtama ispresecan tekst, njihov zaštitni znak) i nosi puno prstenja (ponavljanje tri tačke govori o ljubavi prema nakitu). Nikada nije plakala s glavom nabijenom u jastuk, niti jela pitu od sira.

Ne, ne verujem de ću te poljubiti, iako to je to vrlo potrebno. To je tvoj problem. Trebalo bi da si ljubljena češće, i to da te ljubi neko ko zna kako.

Rhett Butler, Prohujalo s vihorom

Mislim, šta reći. I sami možete zaključiti da je ovu repliku izabrala osoba koja nosi retro naočare za vid i maže usta u crveno. Uz to, ne razmazuje taj karmin dovoljno često. I igra salsu čak i kad je ova izašla iz mode.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronađeš hleba komadić beli,
pronađeš sunca komadić vreli,
pronađeš života komadić zreli.
Il crkneš, ako crći treba
zbog svega što smo najlepše hteli.

Miroslav Antić, Senka

Kovrdžava (to zaključujem po broju slova Đ), studirala francuski (izabrala je popularnog francuskog pesnika), ima jedno dete (odvojila je jedan stih), često putuje u inostranstvo (ponavljanje iste reči na početku novog reda). Jede sendviče na poseban način i CIA od nje kupuje informacije jer zna sve.

Svesti čitav svemir samo u jednu osobu – to je ljubav.

Victor Hugo

Potpuno vam je jasno da pričamo o diplomiranom filozofu čije je znanje traženo po čitavoj državi, te stoga često gostuje na televizijama i kojekakvim sastancima kako bi prosvetlila ljude. Ovo je humanizam i renesansa. Žena u crnom.

Why do I wish I never played
Oh, what a mess we made
And now the final frame
Love is a losing game

Amy Winehouse

Plavuša (česta upotreba slova W). Zanima je arhitektura (reč frame to objašnjava). Voli zdravu hranu i bademe. Čizmice su joj zaštitni znak. Kao i uspešne veze. Dečko je svaki dan dovozi na posao i maše joj kada odlazi....

PageBreak

Ali ti znaš, moj Viktore, mi smo bogati samo u poeziji i ljubavi. To bogatstvo, koje je najveće blago zaljubljenih, ne može se kupiti ni kod jednog prodavca. Zato ti, siroti moj ljubljeni, ne dajem ništa – svoje srce ne mogu da ti dam jer je ono tvoje otkad te poznajem, svoj pogled jer je tvoj otkako sam te videla, svoj dah jer je tvoj od dana kad sam ga udahnula s tvojih usana, svoju dušu koja je tvoja od dana kad si se udostojio da je uzmeš.
Ne dajem ti ništa, jer sve je tvoje...

Iz pisma Juliette Drouet Victoru Hugou, nedelja, 18. jul 1830, 1.30 izjutra

Puno čita. Po tome što je izabrala tekst pisan u 1.30 izjutra reklo bi se da sigurno kupuje na rasprodajama i ide na seminare u Rumuniju. Ide iz veze u vezu (to se vidi po količini teksta) i nikada nije sama. Član je biblioteke.

Sigurno je rekla neka me traži
i vidi da me nema
ta žena sa rukama deteta,
koju volim
to dete koje je zaspalo
ne obrisavši suze koje budim
uzalud, uzalud, uzalud
uzalud je budim
jer će se probuditi
drukčija i nova,
uzalud je budim
jer njena usta
neće moći da joj kažu
uzalud je budim
ti znaš, voda protiče,
ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obećati izgubljenom imenu
nečije lice u pesku
ako nije tako, odsecite mi ruke
i pretvorite me u kamen

Branko Miljković, Uzalud je budim

Ovu pesmu sam govorio na prijemnom. Jako je volim. Stoga zaključujem da osoba koje je ovo odabrala puši, putuje na posao tramvajem i nosi šal u zatvorenim prostorijama. I javlja se na fiksni kao da radi na centrali.