Kakva nas izložba očekuje ove jeseni!

Naime, Aleksandar Joksimović (1933), legenda srpske i jugoslovenske mode, poklonio je Muzeju primenjene umetnosti skice (234), knjigu uzoraka, slajdove (17) fotografije modela i revija (301), nagrade koje je dobio (33), isečke iz štampe (529), kao i tri svoja portreta koje sada već čine zbirku Aleksandra Joksimovića u MPU.

Čineći posebnu i celovitu muzejsku zbirku, oni dokumentuju Joksimovićev opus. Značaj ove zbirke je utoliko veći jer primerci izvedenih Joksimovićevih modela nisu sačuvani u firmama za koje je radio, a samo nekoliko nalazimo u fundusima srpskih muzeja. 

Na izložbi koja će biti otvorena 9. septembra biće prikazan izbor od sto i osam Joksimovićevih skica i fotografija modela i revija nastalih u periodu od 1967 do 1997. godine.

Posetiocima će stajati na raspolaganju i interaktivna baza u kojoj mogu da pogledaju, razvrstane po kolekcijama, sve skice i fotografije koje je Joksimović poklonio Muzeju primnenjene umetnosti. Zahvaljujući saradnji sa Programskim arhivom RTS, na izložbi će biti predstavljeni i snimci Joksimovićevih revija i intervjua. 

O Aleksandru Joksimoviću 

Završivši Školu za primenjenu umetnost u Novom Sadu, Aleksandar Joksimović prelazi u Beograd, s namerom se posveti tapiseriji. Bez entuzijazma, on se 1959. zapošljava kao referent za radnu odeću u Zavodu za unapređenje domaćinstva. Kreiranje školskih i radnih uniformi donosi mu i prva priznanja. Tada do Beograda retko stižu modne novosti, a proizvodnja i tržište su, sve do osamdesetih godina 20. veka, pod kontrolom državnih organa.

Profesija modnog dizajnera još nije utrla sebi put, iako su konfekcijska preduzeća počela da zapošljavaju stručnjake koje je obrazovala Akademija primenjenih umetnosti. Među njima se ističu Mira Čohadžić, Anđelka Slijepčević i Božana Jovanović, koje su najviše i uticale na Joksimovićevo modno formiranje. 

Portret Aleksandra Joksimovića ( Slava Zajčev, 1966)

U sredinama koje iz političko-ideoloških razloga ističu svoju „drugost“ u odnosu na Zapad, a takva je i socijalistička Jugoslavija, moda sa folklornim obeležjima je jedno od sredstava za razlikovanje.

Zavod za unapređenje domaćinstva  je 1963. osnovao Nacionalni salon, čiji je program modernizacije tradicije uticao i na Aleksandra Joksimovića da se posveti proučavanju narodnog stvaralaštva. Kolekcija kojom je 1965. obeležen početak rada Nacionalnog salona postigla je veliki uspeh zahvaljujući svojoj autentičnosti i skladnoj meri u objedinjavanju savremenog i tradicionalnog. Inostrani poznavaoci jugoslovenskih prilika, takođe, su uočili Joksimovićev dar kojim se izdvojio iz sredine gde je „imitacija bila pravilo u modi“.

Naredne godine po pozivu uredništva francuskog modnog magazina Elle, Joksimović u Parizu predstavlja modele koje je nosila jugoslovenska predstavnica na izboru za mis sveta u Londonu. Od tada Centrotextil (jedno od najvećih jugoslovenskih uvozno-izvoznih preduzeća), u čijem Odeljenju za izvoz Joksimović radi od 1964, počinje da prikazuje njegove kolekcije u inostranstvu. 

Svoju prvu kolekciju visoke mode, Simonidu, Aleksandar Joksimović predsatvio je 1967. Bio je to događaj od velikog zanačaja za jugoslovensku modu, koji je ukazao i da je vreme ideološke krutosti prošlo. Jugoslovenska varijanta visoke mode donela je svom tvorcu, Aleksandru Joksimoviću, veliki uspeh i ogroman publicitet, do tada nezamisliv u jednoj socijalističkoj zemlji. Kolekciju su prihvatile i kopirale, kod svojih krojačica, i pripadnice mlađih generacija i proizvođači konfekcije. U Joksimoviću su mladi oba pola dobili svog modnog gurua i postali deo opšte modne revolucije šezdesetih godina 20. veka, a država ličnost koja je svojim talentom, znanjem i stvaralačkom enegrijom mogla da od mode stvori novo polje međunarodnog potvrđivanja. 

Prokleta Jerina, poslednja Joksimovićeva kolekcija visoke mode, premijerno je predstavljena 1969. u Parizu na izložbi jugoslovenske industrije i umetnosti. Iznenađenje i oduševljenje sjajnim prijemom i dobrim ocenama kolekcije zahtevne francuske modne javnosti, manekenka Tamara Bakić iskazala je rečima: „Bio je to možda san.“ 

Milena Dravić u modelu iz kolekcije "Prokleta Jerina" ( foto: M. Simić, 1969.)

Prokleta Jerina privukla je i inostrane porudžbine i time omogućila Joksimoviću da postane prvorazredni modni dizajner. Namenjene izvozu, njegove luksuzne tematske pretaporte (prêt-à-porter) kolekcije (Vela Nigrinova, Emina, Ptice, Ana Karenjina, Formula 1, Ramona, Mozaik, Marija Tanase  i Teorema) donose veliku zaradu proizvođaču, a njemu omogućavaju afirmaciju sopstvenih ideja i kontinuitet u radu, što je retka pojava u jugoslovenskom modnom sistemu.

PageBreak

U domaćim prodavnicama, modeli Aleksanda Joksimovića prisutni su od 1965, kada se u   Nacionalnom salonu izrađuju po meri kupca. Od 1969. on dizajnira modele u butik serijama, od sto komada i s popularnim cenama, za potrebe prodajne mreže Centrotekstila.  Od 1975. Joksimovićev rad se sve više usmerava ka domaćem tržištu. Naredne godine je u Knez Mihailovoj ulici otvoren dugoočekivani Centrotekstilov butik, popularno nazivan Prostor Joksimović po ugledu na čuveni Prostor Pjer Karden. Joksimovićevi modeli nikada nisu dobili etiketu sa njegovim imenom. 

Aleksandar Joksimović prestaje da radi tematske kolekcije 1978. i posvećuje se saradnji sa mnogobrojnim fabrikama različitog konfekcijskog asortimana. Osamdesetih godina 20. veka, on se intenzivno bavi dizajniranjem pletenih komada odeće sa etno uticajima, koji su traženi na svetskom modnom tržištu. Zahvaljujući tome, zadruga Radinost iz Kraljeva pokreće 1986. novu robnu marku, Janhari, prepoznatljivu po geometrijskim motivima, nadahnutim ornamentikom sa pirotskih ćilima i drugih folklornih ostvarenja, koje Joksimović sa strašću proučava i modernizuje od početka svoje karijere. 

Joksimović napušta Centrotextil 1987. i u zvanju slobodnog umetnika nastavlja svoju karijeru. Uvođenjem međunarodnih sankicija Srbiji 1992, okončan je i uspeh Janharija na inostranom tržištu, a političko-ekonomska situacija u zemlji onemogućila je i Joksimovića da istim tempom nastavi svoj rad. Usledile su godine nenaklonjene i stvaralaštvu i modnoj industriji i Joksimović 1995. odlazi u penziju. Povremeno i dalje stvara, i svoju poslednju kolekciju, Život je ljubav, ostvaruje, uz asistenciju Slavice Petrović, za firmu Mona  2002. godine. 

Posebno priznanje Republike Srbije za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi dobija 2007. godine.  

O izložbi

Autorka kataloga i izložbe je Bojana Popović, muzejska savetnica MPU, dok je za digitalno interaktivnu prezentaciju zbirke angažovan Dejan Nikolić.

Prateći program

Stručna vođenja, radionice i ciklus predavanja sredom u 18 sati. 

Raspored predavanja:

23. septembar: Modni dizajner u socijalizmu: priča o Aleksandru Joksimoviću

dr Danijela Velimirović, docentkinja Odeljenja za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu

30. septembar: Aleksandar Joksimović i evropska modna scena

Vanja Kosanić, teoretičarka umetnosti 

7. oktobar: Vreme „proklete Jerine“ – inspiracija Aleksandra Joksimovića

Mila Gajić, viša kustoskinja Muzeja primenjene umetnosti 

14. oktobar: Aleksandar Joksimović i srpski modni žurnalizam

dr Neda Todorović, profesorka novinarstva na Fakultetu političkih nauka 

21. oktobar: U fokusu. Modna fotografija šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka 

mr Andrijana Ristić, viša bibliotekarka Muzeja primenjene umetnosti

28. oktobar: Rock & Rollka. Muzika i moda šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka Dejan Cukić, muzičar  

Aleksandar Joksimović i francuski El 

1966: Za nastup Nikice Marinović na takmičenju za izbor mis sveta u Londonu, Joksimović kreira kolekciju od dvadeset modela sa detaljima u nacionalnom stilu. Jugoslovenska lepotica osvaja drugo mesto i proglašena je za jednu od pet najelegantnijih takmičarki. Na poziv francuskog modnog časopisa Elle ona u Parizu, na posebno organizovnoj reviji, predstavlja Joksimovićeve kreacije koje je nosila na takmičenju.

Pariski butik Elle poručuje 1969. od KTK Visoko sto primeraka kožnih kompleta (uobičajenu butik-seriju) iz kolekcije Prokleta Jerina. Međutim, one ne mogu da se realizuju zbog nedostatka proizvodnih kapaciteta.

27. oktobar 1969: U francuskom modnom časopisu El izlaze dva teksta o Joksimoviću i jugoslovenskoj modi prikazanoj na Jugoslovenskoj izložbi  industrije i umetnosti u Parizu (Denise Dubois-Jallais, Une mode d’aujourd’hui qui se souvient d’hier. Les Yougoslaves ont enchanté Paris, Elle, Paris, 27 octobre 1969, 158-161; Guy Selz, La Yougoslavie a présenté son nouveau visage, Elle, Paris, 27 octobre 1969, 199-201). Deniz Diboa-Žale navodi istorijske reference u kolekciji Prokleta Jerina i zaključuje da modeli „prevazilaze folkor i postaju čudesno aktuelni i internacionalni. Ne nazivaju li Joksimovića Kardenom sa Balkana?“  Napominje i da je kolekcija probudila nostalgiju za odevnim predmetima izrađenim rukom, za prirodnim materijalima i starim ručnim radovima.

Novembar 1969: Jugoslovensko  izdanje časopisa El – Ona (Elle – Ona izlazi od marta 1969. u izdanju Mladinske knjige) organizuje na beogradskom sajmu reviju francuskih modnih kuća Dior i Ungaro, kao i Joksimovićeve kolekcije Prokleta Jerina. Reviji prisustvuju Elen Gordon Lazarev (Hélène Gordon Lazareff), urednica francuskog izdanja časopisa El, kao i Jovanka Broz.  

15. decembar 1969: U francuskom časopisu El izlazi tekst o nastupu pariskih modnih kuća u Beogradu, sa fotografijom sa revije Aleksandra Joksimovića (Anonim, „Elle“ à Belgrade triomphe avec Françoise Hardy, Dior, Ungaro, Elle, Paris, 15 decembre 1969, 58-59). 

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>http: //www.viber.com/ellesrbija