Gošće power obroka ovog puta jesu mlade žene u svojim tridesetim koje imaju hrabrosti da humorom, duhovitošću i sočnim rečnikom leče bolne tačke i čine svakodnevicu moćnijom. Bojana Vunturišević to radi autorskom muzikom, Staša Koprivica scenarističkim i rediteljskim delanjem, a Jelena Radanović svojim stand-upom.

Bila je subota pet popodne kad smo se okupile u Dijagonali.

Bojana mi je pomogla da pokrenem snimač zvuka na telefonu, ovaj put, odlučila sam se da power obrok bude intiman - bez kamera. I tako, dok crvena užarena kugla, zaštitni znak Dijagonale, isijava posebnu atmosferu, telefon beleži audio dokaz našeg Elle druženja. To je Mars, reče jedna od devojaka. Ali, ima šare kao Mesec, dodala je druga. Šta god da je, sunčale smo se na toj mesečini. Sa predjelom, mogao je početi ovaj devojački soare. Na hrskavi tost Staša je nanela sloj alhemijske čarolije u tubi, to je prvi šmek gozbe - foa gra. „Biću vaš kraljevski probač“ - nasmešila se i probila led. Iskoristila sam taj momenat da joj zahvalim što me je pozvala na pres druženje gde sam imala priliku da napravim intervju sa Nikolom Ristanovskim povodom filma Igla ispod praga, u kome je aktivno učestvovala - kako na samom snimanju, tako i u pisanju scenarija. Nikola Ristanovski je moj domaći celebrity crush, a zanimalo me je koji je njihov.

Bojana: Sanjala sam jednom Nikolu Đurička, kako plešemo obraz uz obraz i bilo je mnogo lepo. 

Staša: On je veliki džentlmen. Kao dvogodišnjakinja imala sam Bajagin poster na zidu i dugo je bio moj crush, a onda sam, pre godinu dana, naprasno shvatila kako je on u stvari srpski Dylan Dog, a pošto je moj najveći crush  Dylan Dog, onda se to sve pomešalo tako da Bajaga u crvenoj košulji i džinsu svira klarinet...

Jelena: Na domaćoj sceni nemam nikog, ali su zato tu Jim Jeffers i Louis CK, gotivim te mnogo ljute likove koji se deru u mikrofon. Kod nas su svi fini i mirni i nema te hemije između nas.

Na samom ulazu u Dijagonalu, prvo što vidim uvek je svetleći ćirilični natpis koji stoji za barom - „Nije lako“. A u ovo doba godine, kada kakofonija novogodišnje histerije prevlada razum - meni zaista nije lako. Kao i većini nas koji smo ostali bez one detinjaste sigurnosti porodične topline. Još u taksiju odlučila sam da pitam devojke kad su shvatile da Deda Mraz ne postoji? Odmah su okrenule na zezanje i potencijalna patetika je nestala kao dlanom o dlan. Bojana, mama jedne bebe, konstatuje da za nju sada on mora ponovo da postoji. 

Bojana: Deda Mraz je sada moj veliki prijatelj Vojkan Arsić. Dogovorili smo se da ove godine obuče kostim i donese „malom mamlazu“ bilo šta. Nešto za glodanje - to će ga oduševiti. Ali, osim Deda Mraza, sada postoji i Zubić Vila. To sad moram podrobnije da istražim. 

Staša: I Uskršnji Zeka - to je sveto trojstvo. 

A dilemu za stolom da li je Božić Bata isto što i Deda Mraz kao iz topa rešava Jelena.

Jelena: Božič Bata je Deda Mrazov tata, što reče Lepa Brena u jednoj pesmi. 

Jelenino poznavanje domaće folk scene je impozantno. Kao i svakom odličnom komičaru to je dragocen materijal za njene stand-upove. A kada je komičarka razumela celu tu priču sa Deda Mrazom? 

Jelena: U ranom detinjstvu shvatila sam da Deda Mraz ne postoji, moji se nisu mnogo trudili da nas zavaravaju. Mi nismo imali Deda Mraza nego - „Šta hoćeš?!“ To je to socijalističko nasleđe.

Staša: Moji su pravili novogodišnje predstave u pozorištu, naravno, sa Deda Mrazom na kraju, a pošto moj otac radi u pozorištu, ja ne samo da znam ko je Deda Mraz, nego znam i da pije vinjak. Zato sada više i ne verujem u iluzije.

Pročitajte nastavak na sledećoj stranici...

PageBreak

Vreme je za prvi čin ukusne predstave - inspicijent gozbe predstavlja nam šta nam je u tanjirima, osećam se kao član žirija svog omiljenog kulinarskog šoua The Taste. Nabraja ukuse i sastojke: guščija džigerica, džem od šljive, juneći jezik sa tuna majonezom i malo rukole preko, pa dimljeno juneće srce uz ren sa mileramom uz lepi kapar pride. Ovo je jelo po meri Anthonyja Bourdaina potpuno u savršenom skladu sa njegovim kulinarskim DNK. A kada smo kod savršenosti, živimo pod pritiskom društvenih mreža gde svi savršeno izgledaju, žive savršene živote i gde se mora biti srećan. Biti tužan i nesrećan je najcenzurisanija stvar u digitalnoj tvrđavi. Lično preferiram ljude i gradove sa greškom, a kako se one nose sa celom tom presijom?

Staša: Kada se izdeprimiram što nisam savršena, a to se često desi, isplačem se, jedem picu... Imala sam visoka očekivanja u familiji jer sam jedinica, pa mora sve petice - i to sve. A onda u jednom trenutku kada i postigneš sve to zacrtano, izdeprimiraš se, osetiš se veoma tužno i usamljeno u tom celom rasporedu i u tom trenutku mislim kako je pravi momenat da čovek kaže: „E, baš me briga i potpuno je OK da provedem pet dana na kauču plačući jer je to zdravo i to je detoksikacija“.

Jelena: Pa, ja sam pukla pre jedno pet godina. Počela sam da se bavim stand-upom, izašla sam na scenu i rekla: „Moj problem je u tome što progonim ljude, nemam dečka sedam godina, imam 120 kilograma i niko me neće.“ I svi su zanemili i bili u fazonu: „Koji je tvoj problem?!“  Pa, upravo sam ti rekla. Sada sam prešla u taj life coach momenat stand-upa. Ljudi su u fazonu da im ispričaš svoje probleme pa im bude lakše. Sve nas muče iste stvari. Imam novu predstavu Ako vam ja ne odmognem – ko će? U suštini, za ovih 30 godina uspela sam toliko da upropastim svoj život, što ne bih pomogla Srbiji? Niko nije stručan za ono čime se bavi, pa što ja ne bih bila life coach? Evo jednog citata koji volim da podelim sa drugima: „Kada shvatiš da nema dalje - seti se da nema!“ Ljudi stalno misle sad će nešto, e pa - neće! Opusti se i uživaj tu gde si, imaš svoj mikrosvet i u njemu deluješ. Lakše ti je kada shvatiš kako nisi savršen i da su takvi i svi oko tebe - nesavršeni. Nervira me kada vidim naslov : Ako ti je prljava kosa – stavi karmin. Ja sam u fazonu - ne, prljava ti je kosa i to je OK. Svima se ponekad desi da nešto rade i ne stignu da operu kosu. Opusti se...

foto: Anja Turanski

U drugom činu u glavnim ulogama su na tanjiru sastojci iskombinovani na zaista neverovatan „zapletovski“ način. Ovo jelo zaista vam preporučujem ako vas put nanese u D2.0. Pečena bundeva sa grčkim jogurtom i šrirača ljutim sosom, seme golice, pesto od korijandera i krutoni sa maslinovim uljem i aromatičnim biljem. O la, la, la! Ovakav spoj nepredvidivih ukusa inspiriše me da pitam devojke imaju li svog favorita na mapi kulinarskih superstarova, ali usput otkrivam jednu dosta važnu činjenicu, a to je da moje sagovornice nemaju, ili uopšte ne gledaju televizor. Razmišljam naglas kako se Jeleni divim jer biti komičarka nije nimalo lak posao, meni čak i teško zamisliv - da stojim pred ljudima i sat i po vremena im držim pažnju, da ih zasmejavam, a pri tom ima i onih koji su tu došli da bi ismevali. 

Jelena: Ima tu i ljudi koji su došli u fazonu: „Hajde baš da vidimo hoćeš li me nasmejati!“ U Ben Akibu, gde najčešće nastupam u Beogradu, staje 120 ljudi. Tekst sam pišeš i sve sam radiš - to je najbitnije kod stand-upa. Nema krađa fora, tekst mora da je tvoj. Teško je to što ljudima daješ energiju, posle nastupa najteže mi je da pričam sa prisutnima, njima je zabavno i razgovarali bi, a ja samo želim da sednem, treba mi sat vremena da se povratim. Bukvalno, istreseš sebe pred njih. Imaš osećaj da si im dao sve.

Bojana: Isti slučaj. Svi bi da se druže, da pričaju, a ja bih samo da pobegnem. Tako je bilo pre dve svetlosne godine u Mikseru, pobegla sam, sela u taksi i doviđenja. Imam neke svoje rituale da iskuliram jer nema šanse da zaspim nekoliko sati posle.

Moja ljubav prema glumcima i teatru čini da obe savršeno razumem jer znam kakav adrenalin puca glumce, što se oseća u pozorišnom bifeu posle predstave. Adrenalinska energija pulsira u zraku. Koju lekciju iz bifea je Staša prvu naučila odrastajući u teatru?

foto: Anja Turanski

Staša: Nemoj nikad da piješ sa saradnicima dok ne završite predstavu. To je jedna od važnih lekcija. Umetnički poslovi umeju da naprave iluziju emocionalne povezanosti koja često nije realna, kratkog je daha i postoji samo tokom rada na tom projektu i onda, ako čovek previše sebi pusti i raspusti i previše se ogoli u intimnom smislu, pogotovo ukoliko treba da bude reditelj i da ima nekakav autoritet - to nije dobro. Svi smo pravili te greške. Vreme za to je kada počnu generalne probe, kada postoji predstava - tada je vreme da slavimo to što smo napravili. Pre toga može da bude veoma opasno. Koliko je bife duša pozorišta, toliko je i želudac pozorišta i tu stvarno svašta može da se desi - treba biti pažljiv.

Došao je trenutak da se razgovor nastavi bez snimača. Na tanjiru su se smenjivali topli juneći jezik flambiran sa gordi šljivama, guščja džigerica sa ječmom i za grand finale supa od lešnika sa kremom ode bele čokolade sa čokoladnim pirinčem. Razgovor se i uozbiljio: o TV prilikama u mejnstrim medijima, o planovima za dvadeset sedamnaest... Utisaka je mnogo, a preporuke tri - pogledajte film Igla ispod praga, preslušajte novi Bojanin album /B.V./ i, naravno, potražite raspored nastupa Jelene R. - ono što vam je zagarantovano jeste da ćete se smejati do suza. A kada već suze krenu, valja se isplakati o istom trošku. Katarzično je baš kao i zalogaji alhemičara Vlade Zapleta.

Tekst: Luna Lu

Zapratite ELLE na Instagramu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>>https://www.instagram.com/elleserbia/