„Zdravo svima. Ja sam Brandon. U jednom trenutku svog života bio sam opsednut (ili bar na granici opsesije) akvarijumima sa slanom vodom, eufonijumima, tj. tenor tubama, klavirom, snimanjem, finansijskim tržištem, Njujorkom, fotografijom.

Kada nešto volim, ma šta to bilo, postajem zaista strastven u vezi s tim.“ Ovim rečima Brandon Stanton, započinje svoju „biografiju“ na stranici Humans Of New York. Svi oni koji prate ovu stranicu, a takvih je preko deset miliona širom sveta, verovatno bi i potvrdili njegovu poslednju rečenicu. Kako drugačije uopšte opisati čoveka koji svakodnevno, na ulicama Njujorka fotografiše portrete svojih sugrađana slušajući ih i beležeći svaku jedinstvenu životnu priču? Strast prema novim licima, neispričanim pričama i otkrivanjem nepoznatog pokreće ga i čini da njegova web stranica i profili na društvenim mrežama vremenom samo napreduju. 

Svakako, (njujorška) street fotografija nije počela sa Brandonom. Jamal Shabazz je sredinom 80-ih uradio sjajne fotografije crnačke zajednice i vizuelno predstavio urbani Njujork u poslednjih četrdeset godina.

Ovekovečio je bruklinske ulice na kojima je odrastao, njihove grafite, drogu i hip hop, dok je još pre njega, Vivian Maier beležila kadrove koji svedoče o životu 50-ih i 60-ih godina u Njujorku, Los Anđelesu i Čikagu. Iako ih je za života uradila preko 150 hiljada, njene fotografije postale su poznate javnosti tek 2009. godine zahvaljujući Flickr stranici.

Viralnost, koja je sastavni deo današnjice, i zahvaljujući kojoj poznajemo i Vivianino delo, svakako je olakšala i Brandonov razvitak, i omogućila mu ovakav odjek na društvenim mrežama, ali je za svoj uspeh zaslužan isključivo on sam.

Privlačnost njegovog dela leži u načinu na koji pristupa svakoj osobi koju sretne kao i činjenici da su ljudi u njegovim fotografijama prepoznali nešto što ranije nigde nisu.

Kako i sam kaže, svestan je da nije najbolji fotograf na svetu, no on to i ne želi da bude. Kao ljubitelj biografija, Brandon je uvek pre u potrazi za pričom nego za idealnim kadrom (iako mu se ni dobro oko ne može osporiti) i traži priče koje nikada pre nije čuo. On je pripovedač, ne fotograf. Ne fokusira se ni na stil, ni na specifičnu kulturu ili supkulturu već fotografiše sve što ga „pogodi“ i privuče. Emocije čine njegove foto-priče snažnim.

I dok beleži priču jedne osobe, Brandon je možda zabeležio i još nečiju. Portreti ljudi iz Njujorka pomažu mnogima da se povežu sa strancima na duboko ličnom i intimnom nivou. Nepoznate ljude pretvaraju u poznate. Dozvoljavaju svakome da bude slab, nesrećan, presrećan, zaljubljen, nesavršen... Zamrznuti u vremenu i ovekovečeni fotoaparatom hiljade ljudi koje je do sada fotografisao pričaju priču o tome šta sve znači biti čovek. 

Zato je Brandonov sajt za pet godina, koliko postoji, doživeo toliku popularnost da je postao zvezda kojoj ljudi sami prilaze, pričaju svoje životne priče ili koriste priliku da sa poznatim fotografom naprave selfie. Od svih novih priča, starih favorita, fotografija i selfija, nastala je i njegova knjiga koja se nedavno pojavila na policama knjižara i čiji je uspeh već sada siguran.

Tekst: Teodora Jeremić

Zapratite ELLE na Viberu i prvi dobijte sve insajderske informacije magazina ELLE >>> http: //www.viber.com/ellesrbija